Viva la Pola 2012.: Pankeri bez kinte ili interesa?
Ovogodišnje, deveto po redu, izdanje pulskog festivala (punk/rock) glazbe Viva la Pola proteklo je, bar što se tiče posjećenosti, slabo.
Unatoč dvodnevnom cjelovečernjem izdanju u pojedinim je trenucima više ekipe bilo ispred Uljanika i „cugalo“, nego posjetitelja samog festivala. Izgleda da je jednodnevna ulaznica od 100 kuna, odnosno dvodnevna od 170, očito bila preskupa za obožavatelje glazbe koju stvaraju i izvode Postolar Tripper, Šank, Đubrivo, Živo Blato, One Piece Puzzle, Pero Deffromero, Hellcats i drugovi. Nije bilo puno irokeza, martensica, kože, što nas navodi na pitanje – „is punk dead?“. Naravno da nije.
Punkeri su taj vikend bili ispred terase Uljanika, gdje se sasvim dobro čulo glazbu, sjedjelo na pločnicima, stepenicama, ležalo na cesti i dijelilo pivo s istomišljenicima.
Ipak, dok je Šank bio na pozornici, malobrojna festivalska publika ispoštovala je punk tradiciju i napravila mosh/pogo u prvom redu, penjala se na pozornicu zadavajući posla zaštitarima i pjevala zajedno s pjevačem.
Čekajući nastup Đubriva porazgovarali smo sa Zoltanom iz Manntre, koji je nestrpljivo očekivao Splićane. Rekao je kako im je album prvijenac spreman za tržište, te kako već rade na drugom albumu. Ovim albumom Manntra želi ispipati tržište i vidjeti kako hrvatska scena diše, a to su testirali raznim etno elementima u svojoj glazbi, što možete čuti u singlu Kiša.
Na pitanje zašto su odmah izbacili i remiksiranu verziju iste pjesme, basist nam odgovara kako nisu željeli čekati da to netko drugi napravi, već da su sami odlučili obraditi pjesmu s dub prizvukom.
Uskoro je Đubrivo pozdravilo Pulu i krenulo u akciju. Kako je noć odmicala, pristiglo je nešto više publike, ali daleko je to bilo od najsvjetlijih VLP dana.
Drugu večer briljirali su Postolar Tripper. Promovirajući novi album Čujem ja netko šuti, dotakli su se i starijih pjesama poput obrade „Nataša“, „Marijuana“, „Gradelada“, pokušavajući naučiti publiku kako se pleše na ska glazbu. Na njihovim koncertima nikad ne nedostaje zabave: ljudi su skakali, plesali, gibali se u ritmu zadarskog ska/dub/pop/rock vrtloga melodija i čakavskog narječja, pokazujući kako publiku ovog festivala ne čine samo zaljubljenici u čistu punk glazbu.
To je potvrdio bend koji je prethodio Postolarima, novosadski Pero Defformero. Neobična kombinacija narodnjaka i turbo-folk načina pjevanja i žestokih „riffova“ je pun pogodak. Publika je oduševljeno (poneko i začuđeno) pjevala s bendom.
Preporučujemo Kauboja iz Bosne koji je oduševio publiku:
„Sve ima svoj kraj, osim viršle (hrenovke, op.a.). Ona ima dva kraja.“ – rekao je predvodnik Pera u svom bijelom odijelu s pozlaćenim lancem oko vrata. Tako je završio i ovaj Viva la Pola summer revolution festival. Nadamo se boljoj posjeti iduće godine jer publika čini neki događaj, gradi karijere izvođača i – cuga ispred Uljanika.
Matea Lacmanović


VLP se u Puli ne smatra punkerskim festivalom, jedini punk festival je Monteparadiso. Ne znam zašto organizatori uopće kombiniraju pank, metal i komercijalu. To je neko prošle godine i napisao, da ne znaju točno šta žele i kojoju publiku: sve ili nekoga. Ispada slab odaziv, sve manje ljudi dolazi van Pule. Okrenite se metalu (grind/black/death/power) i nemojte raditi u Uljaniku nego negdje drugdje (Fort Burignon ili Monumenti) i biti će puno bolje. Pozdrav iz Šijane
meni je najbolje bilo izdanje 2007. kad su svirali GBH. I mjesto gdje se održavalo i izbor bendova drugu večer (ne znam ni onda šta je tamo tražila Disciplin Kićme i oni neki darkeri. A isto i druga bina nije ni trebala biti. dosta je bila ona glavna. Sad nisam bio unutra jer me nisu zanimali ovi bendovi: bilo bi najbolje kad bi Monteparadiso i dalje bio festival za nepoznate DIY bendove a VLP za poznatije pank tipa Cockney Rejects, ANWL, Total Chaos, Misfits uz dodatke nekih metal i rock kao što su Turbo nEgro i Motorhead. Nešto izmeđiu bajkera, metalaca i punxa