Ostbahnhof i Neon Lies u Stardustu: Između Balkana i Berlina

Sinoćnji koncert u karlovačkom klubu Stardust bio je više od predstavljanja izvođača s dark/synth/minimal wave scene: uz zvukove i ritmove navedenih žanrova postavljalo se pitanje koje proganja svakog ljubitelja urbanih klubova i sivih gradskih ulica: zašto bježimo iz pitomih gradova u sivilo betona?
Neon Lies: Melankolija tranzicije

Večer je otvorio Neon Lies sa svojim lo-fi synth-popom, zvuk koji istovremeno budi balkansku melankoliju, sjećanje na minule 1980.te i istovremeno radi uvertiru u mračniji berlinski zvuk koji je slijedio. Lautar i njegov projekt Neon Lies uvijek u Karlovcu dolaze na dobar odaziv publike pa je i ovaj, premijerni koncert u Stardustu bio uvertita za vlak koji nepovratno vozi na sjever.

Ostbahnhof: Mit o hladnom sjeveru

Iza projekta Ostbahnhof stoje značajna imena balkanske i njemačke glazbene scene. Članovi su sudjelovali u nekoliko značajnih projekata, a ovim odlaze korak dalje: zvuk je čisti post-industrijski Berlin, onaj “hladni i sivi” grad koji u kolektivnoj mašti još uvijek živi na ostacima zidova i ulica, u podzemnoj željeznici i hladnim postindustrijskim klupskim prostorima i squatovima.

Gledajući i izvođače ali i publiku u Stardustu lako se bilo zapitati zašto mijenjamo ove naše ugodne, tople, male balkanske (ali i njemačke) gradove, gdje je život još uvijek sporiji, gužva manja, a zrak (relativno) čist, za post-industrijsku distopiju? Što ljude vuče u Neukölln gdje se “ugodan život” mijenja za visoku stanarinu, skučene stambene jedinice, gužvovite ulice, jurnjavu S-Bahna i miris U-Bahna, sve ono što trio na stejđu naziva “Neukölln traumom”?

Ostbahnhof i kroz svoj glazben i izričaj daju odgovore: ljudi ne odlaze u Berlin jer je tamo “bolje” u klasičnom smislu riječi – odlaze jer im treba kontrast, mogućnosti, društvo gdje su svi ujedinjeni kao stranci, gdje se mogu utopiti u masi različitih koji imaju slične preferencije. Odlaze od balkanske ljepljive topline u hladnoću koja dopušta da budeš nitko, da se izgubiš u sivoj masi. Njihov nastup je precizan, oštar i up-to-date iako se radi o zvuku 80-ih,  to je pravi soundtrack Berlina danas, melting pot starosjedilaca, imigranata iz Turske, ex-Jugoslavije i ostatka svijeta koji se konstantno prisitiže, turista, undergrounda, urbane kulture, queer estetike, rocknrolla i avangarde. postindustrijskog vremena, naslijeđa političkih sistema i previranja 20, stoljeća.

Berlin u Karlovcu

Benefit sinoćnje večeri bio je u tome što je publika svu estetiku hladnog, sivog Berlina usred Karlovca: Stardust je na par sati postao taj mitski berlinski klub, s jednom bitnom razlikom: nakon zadnjeg bisa, publika nije morala izaći u hladnu HermannStraße i hvatati U-Bahn za Alexanderplatz

Ostbahnhof i Neon Lies podsjetili su nas kako izgleda “berlinska trauma” unutar zidova lokalnog kluba u malom gradu gdje život i dalje teče polako. Vrhunska večer i atmosfera jednog od najuzbudljivijih gradova u boutique verziji kluba na obali Kupe.

Tweet