Metastaze, “film o navijačima za navijače”, na PFF

Dugoočekivana ekranizacija romana Ive Balenovića Metastaze naišla je, kao uostalom i većina ekranizacija, na različita mišljenja. Film Branka Schmidta ponajviše kritiziraju upravo oni koji su uživali čitajući priču o zagrebačkoj “škvadri s ruba”, ekipi koja je uniformu zamijenila navijačkim lookom i zabavom na “dinamovu Sjeveru”.
U odnosu na književni predložak u filmu nedostaje društvene kritike pa se Metastaze vrlo lako mogu svrstati u “film o navijačima za navijače”.
Na stranu kritke, Schmidt je s ekipom napravio filom koji (konačno) odskače od uobičajenih i tema i načina snimanja, spore radnje, predočavanja tmurne svakodnevice i književnog jezika.
Metastaze brzinom radnje, kamerom i nastupom glumaca podsjećaju na Trainspotting, likovi prilično uvjerljivo dočaravaju “jezik ulice”, obrasce ponašanja i način života prerano odrasle zagrebačke mladeži koja je 91 godine stadion zamijenila prvom crtom bojišnice.
Likovi u Metastazama nisu niti će biti na naslovnicama dnevnih novina (osim ako naprave izuzetno skandalozno kriminalno djelo) i slabo se snalaze u novom poretku stvari koji diktiraju komercijalni mediji i potrošački mentalitet. Ovo se osobito vidi kad dva glavna lika “zalutaju” u Tkalču, na “zagrebačku špicu” gdje sve vrvi od super sređenih djevojaka koje nimalo ne obraćaju pažnju na dva polupijana i nabrijana klipana u 30-ima čiji izlet u Centar završava loše po očitog pripadnika “zagrebačke zlatne mladeži”.
Krpa kojeg glumi Rene Bitorajac izrazito je nasilan sociopatski lik, koji se na jednak način odnosi i spram djevojke i svih ostalih kojimu se suprostave. I ostali članovi male “škvadre” također su slikoviti: Kizo (Robert Ugrina) je alkoholičar, Filip (Franjo Dijak) je liječeni ovisnik koji se nakon povratka iz komune se odvikavanja neuspješno pokušava uklopiti u “normalan” život i Dejo (Rakan Rushaidat) koji tone u svijet ovisnosti i šverca heroina.
Ovakvi filmovi mogu gledatelje vratiti u kina “na hrvatski film”, ali i natjerati na piratizaciju što do sad nije bio slučaj. Dok je film u kinodistribuciji samo u Zagrebu vidjelo odličnih 40 tisuća gledatelja na raznim “ilegalnim” DivX kopijama računa se da je ta brojka bar deset puta veća. Sudeći po tome možemo se samo nadati kako ovo neće biti samo “eksces” u domaćoj kinematografiji nego i pokazatelj u kojem pravcu nastaviti s radom.

Tweet