Grčki plamen: od nemira do socijalne pobune

hardcore Grčka pobuna demonstracije anarhija neredi policija atenaDonosimo pregled i analizu aktualne pobune u Grčkoj, koja razmatra što je postignuto i šta može unaprijediti pokret.
U jednoj sceni, kiša molotovljevih koktela tokom noći pada po policijskoj postaji, njihov eksplozivni bljesak osvjetljava inače mračnu ulicu; u drugoj sceni, centralna atenska novogodišnja jelka je zapaljena od strane bijesnih demonstranata. Izgleda da aktuelni nemiri u Grčkoj nastupaju pod znakom vatre, one koja je zapaljena od strane policije kada je ubijen tinejdžer u Ateni, prije dva tjedna. Međutim, osim pirotehnike, pojavila se i drugačija vrsta požara: ono što je počelo kao koncentrisan bijes prema policiji poprimilo je dimenzije socijalne pobune, koja je prerastajući akcije sporadičnog nasilja uključila veliki broj mladih ljudi. Iako bez sumnje sadrži specifične grčke karakteristike, ovaj rastući pokret privukao je dosta pažnje i van Grčke. Francuski zvaničnici izrazili su zabrinutost da bi ova “zaraza” mogla se proširi među mladima u Francuskoj. Otišli su čak toliko daleko da su povukli plan za reformu srednjeg obrazovanja u Francuskoj, navodeći kao razlog strah od moguće reprize dešavanja u Grčkoj. Mnogi protesti solidarnosti održani su u brojnim zemljama, uključujući i akcije turskih anarhista koji su izrazili simpatije sa svojim drugovima u Grčkoj.

Da je reakcija na policijsko ubojstvo bila ograničena na sukobe između policije i anarhista, događanja u Grčkoj bi doslovnno sama sebe izgorjela nakon nekoliko dana. Ono što je zanimljivo u pogledu trenutne situacije je to što je izrasla u nešto veće, šireći se od uličnih borbi do okupacija srednjih škola, fakulteta i univerzitetskih centara, pokazujući ne samo borbenost nego i smisao za inicijativu i maštovitost, kao npr. u dramatičnom preuzimanju televizijskih i radio postaja od strane demonstranata, koji su u svoje ruke uzeli mikrofone i kamere. Gledaoci jednog nacionalnog dnevnika na televizijskom kanalu NET vidjeli su 16. prosinca prekid govora grčkog premijera, nakon čega je prikazana slika demonstranata koji drže transparent na kojem je pisalo “Prestanite gledati televiziju. Izađite na ulice.” Sljedeći dan demonstranti su postavili velike transparente oko Partenona, koristeći ovu turističku atrakciju da bi uputili poziv na međunarodnu akciju solidarnosti. 18. prosinca mladi demonstranti u Ateni nosili su velike bar kodove koji simboliziraju njihovo odbijanje da budu tretirani kao objekti, kao roba. Ove geste su bili ujedno poetični i svrsishodni, pokazujući inventivnost pokreta.

Nakon što su kontranapadi na policiju prerasli u širu ofanzivu krajem prvog tjedna sukoba, revolucionarna manjina u jezgri pobune – koju su grčke vlasti i mediji pokušali izolirati i ocrniti kao “kriminalce” – shvatila je da njihove antidržavne i antikapitalističke poruke dobro prolaze kod generacije koja je suočena sa bezperspektivnom ekonomijom. Dapače, kako su se ostali građani počeli uključivati, pobuna nije više “pripadala” anarhistima. Jezik koji se do prije samo nekoliko tjedana smatrao ekstremnim, sad je ušao u širi javni diskurs. Otvoren je prostor u kojem su se mogli čuti i druga mišljenja. Usred ove polifonije, jedna vrsta argument prakticirala se na ulicama i okupiranim državnim zgradama. Ustanak je prestao biti samo grčka stvar, kada su se mnogobrojni mladi imigranti – sa svojom dugom povjesti konfontacije s policijom pridružili borbi. Postoje najave da se i radnici planiraju priključiti pokretu. Zanimljivo je da je 17. prosinca grupa “pobunjenih radnika” okupirala sjedište glavne grčke sindikalne federacije. Izdali su deklaraciju koja, između ostalog, navodi razlog preuzimanja zgrade sindikata:

“Da otvorimo ovaj prostor po prvi put – kao nastavak društvenog otvaranja stvorenog od pobune same, kao prostor koji je izgrađen našim doprinosom, prostor iz kojeg smo bili isključeni. (…) Mi moramo zadobiti vlastiti glas, za sastajanje, za pričanje, za odlučivanje i za djelovanje. Ustrajavamo protiv generaliziranog napada. Stvaranje kolektivnih otpora iz baze jedini je način.”
(Izjava Generalne skupštine pobunjenih radnika, Atina, 17. decembar 2008.)

Nasuprot snagama narodne pobune nalaze se snage grčke države, podržane u nekim mjestima od strane fašista, pripadnika organizacije “Zlatna Zora”. Svoju ulogu u pokušaju smirivanja situacije odigrale su i političke partije, uključujući staljiniste iz KKE (Grčka komunistička partija) koji su klevetali ljude koji su se na ulicama borili protiv policije. Nezavisna partija “nove ljevice” SYRIZA (Koalicija ljevice i progresa) pokušala se pozicionirati dajući određenu podršku protestnom pokretu na način da će na sljedećim izborima pokušati iskoristiti nezadovoljstvo za svoje političke ciljeve.

Ako se grčki pokret okupacija uspije dodatno proširiti, ova pobuna bi se mogla pretvoriti u najznačajniji revolt u Europi u posljednjih 20 godina, nadilazeći proteste koje smo vidjeli u Francuskoj unazad nekoliko godina. Ono što grčki ustanak čini posebno zanimljivim jeste njegov fluidni, fleksibilni karakter – ili da iskoristimo još jednu dobru grčku riječ – njegova proteanska priroda. Djelimično nasilni ustanak, djelimično protestni pokret, djelimično pokret okupiranja zgrada, bez da se mora definirati kao jedna kategorija. Ipak, ova pobuna će se razvijati dalje samo do granice do koje širi i produbljava “društveno otvaranje” kao što je navedeno u gore navedenoj izjavi, postavši tako pravi masovni fenomen a ne samo stvar radikalne omladine. Postoje znaci da je to moguće, ali će se dogoditi samo ako se revolt pomakne od puke negacije prema afirmaciji, iznad potrebnog i militantnog “NE” prema hrabrom, vizionarskom “DA”. Ako se ovo ne dogodi, pokret će se vjerovatno pretvoriti u predvidljivu, iako interesantanu, vrstu uličnog teatra. Jedan od najpopularnijih slogana pobune je grafit “No Control“. U ovome se može čuti eho slogana radikalne omladine 1970-tih – “No Future”; moguće je naći udaljenu vezu sa najradikalnijim španjolskim anarhistima koji su sebe ponosno zvali los incontrolados (Oni koje nije moguće kontrolirati). A razlika u značenju je krucijalna: ili će pokret dovesti do samo-orgniziranja, do stvaranja začetka novih društvenih odnosa, kao u španjolskoj revoluciji, ili će završiti u svojevrsnom nihilizmu.

Napadajući istovremeno i Kapitalizam i Državu, grčki ustanici su pokazali da se radi o licu i naličju istog novčića, valute čije su odlike hijerarhija, izopćavanje i eksploatacija. Oni ne traže novu vladu nego novo društvo. Njihova pobuna je također podsjetnik da radikalna transformacija svijeta ne zavisi o djelovanju nekih nezaustavljivih “povijesnih zakona”. Pored potrebnih objektivnih uslova, ona također zahtjeva odluku velikog broja ljudi da uzvrati udarac, da sami sebe učine dovoljno glasnim da se čuju, da stvore promjenu.

U vreme Bizanta, “Grčka vatra” bila je razorno oružje, sačinjeno od mješavine elemenata čiji se točan sastav držao u strogoj tajnosti. Trenutna pobuna u Grčkoj predstavlja drugačiju vrstu vatre, onu koja svoje gorivo nalazi u društvenim uvjetima koji nas okružuju. Njena vručina  je već probila rupe u omotaču koji obavija jedno doba u kome smo se suočili s gubitkom perspektive i pogoršavanjem životnih uslova. Umjesto rezignacije i fatalizma, ona nudi drugačiji izbor, posmatrajući svijet u drugačijem svjetlu.

Imitacija je možda najiskreniji oblik komplimenta, ali na kraju uvijek ostaje samo to: imitacija. Pokušaji slijepog reproduciranja grčkog scenarija drugdje su osuđeni na propast. Za početak, pravila o angažiranju policije u većini zemalja ne uključuju ovakvu toleranciju prema upotrebi molotovljevih koktela (više je nego vjerovatno da bi npr. američki policajci odmah pucali na demonstrante), niti postoje autonomna područja (kao što su grčki univerziteti) u kojima se može potražiti sklonište od policije.

Reproduciranje duha grčke pobune zahtjeva malo, ali istovremeno zahtjeva i jako puno hrabrosti i poleta, ali također i kreativnosti i inteligencije.

Kao što grčka pobuna još i dalje ispisuje stranice svoje povijesti, tako je i ovaj tekst nedovršen. Nadamo se da ćemo ga proširiti u skorijoj budućnosti.

Kolektiv Collective reinventions

Prijevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom


One Comment

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*