Deset razloga za referendum o NATO-u

Zagrebu je 16. veljače osnovan Blogerski odbor za referendum o NATO-u (BORNA). Prema programskoj deklaraciji, osnovni cilj Odbora jest da o eventualnom pristupanju Republike Hrvatske u Organizaciju sjevernoatlantskog ugovora (NATO) odluče građani na referendumu. S tim na umu, odlučili smo na jednom mjestu skupiti 10 razloga zbog kojih je potrebno održati referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez:1. Učlanjenje u NATO savez je bitna strateška odluka

– Tim činom država, pogotovo mala država poput Hrvatske, u bitnome određuje svoju budućnost: koliko ćemo novaca izdvajati za vojsku, gdje će naši vojnici ratovati, kako ćemo i kada proglašavati ratno stanje, na koji način će se promjeniti sigurnost života u ovoj državi. Osnovni demokratski postulat je da o tako bitnim pitanjima građani odlučuju na REFERENDUMU, budući će ta odluka bitno utjecati na živote svakog pojedinca u ovoj državi.

2. Većina građana želi održavanje referenduma o ulasku u NATO savez

– Sva istraživanja i sve ankete (za ilustraciju, tu je istraživanje koje je proveo Centar za politološka istraživanja početkom veljače 2008. CATI metodom na reprezentativnom uzorku od 1300 ispitanika stratificiranom po županijama, naseljima, spolu, dobi i obrazovanju iz cijele zemlje) pokazuju da preko 70% građana želi neposredno odlučiti o ulasku u NATO savez – bez obzira na svoje političke stavove i afinitete! Ignorirati tako jasno izraženu volju biračkog tijela, bilo bi jednostavno – nedemokratski.

3. Današnji saziv Sabora ne predstavlja stavove građana Republike Hrvatske po tom pitanju

– Sve su parlamentarne stranke u predizbornoj kampanji i u svojim programima, jasno naglasile potporu ulasku u NATO savez. Unatoč tome, i unatoč nedavno održanim izborima, polovica se biračkog tijela (brojka od ankete do ankete varira između 35% i 65%) Republike Hrvatske protivi ulasku u taj savez. To jasno pokazuje da zastupnici koji sjede u Saboru NE PREDSTAVLJAJU mišljenje hrvatskog biračkog tijela po tom pitanju!

4. Održavanje referenduma bio bi demokratski iskorak za Republiku Hrvatsku

– Odlučivanje na referendumu je najdemokratskiji oblik odlučivanja – prilika da narod neposredno iznese svoj stav o bitnim političkim pitanjima. Naravno, nije svaka odluka koja se donosi dovoljno važna da bi se organizirao tako masovan način odlučivanja – pa ipak, u Hrvatskoj se od referenduma o državnoj samostalnosti, nije održao nitijedan referendum! To ipak nije praksa u demokratskim društvima. U SADu se uz izbore redovito održava po nekoliko referenduma, dok se npr. u Sloveniji paralelno sa izborima za predsjednika održao referendum o načinu privatizacije nacionalne osiguravajuće kuće. Nažalost mi smo još uvijek daleko od te razine demokratičnosti, ali održavanje referenduma o ulasku u NATO savez bio bi prvi korak u pravom smjeru!

5. Održavanje referenduma bio bi demokratski iskorak za javnost, građansku inicijativu i civilno društvo

– Kako sada stvari stoje, Hrvatski Sabor nema namjeru raspisati referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Što znači da smo mi – građani – došli do glavne uloge u ovom igrokazu. Naime, prema Zakonu o referendumu, referendum se mora raspisati, ukoliko se, po propisanoj proceduri skupe potpisi 10% ukupnog biračkog tijela. Što će reći – ugrubo 500 000. To je velik posao i velik zadatak za sve one koji ga se odluče prihvatiti. No to je ujedno i prilika svim građanima ove države da pokažu – političkim strankama i političkim elitama – da žele odlučivati! Ovo je jedinstvena prilika da se pokaže da je građanima ove zemlje stalo do toga što se događa i kakve se odluke donose. Da žele da se njihov glas čuje!

6. Ulaskom u NATO savez bez održanog referenduma, Hrvatski sabor bi poslao negativne poruke građanima Republike Hrvatske i međunarodnoj javnosti

– Te poruke glase: “Nemamo povjerenja u građane svoje zemlje da bi donjeli “pravu” odluku”, te “Uvažavamo demokratske načine izražavanja samo do te mjere do koje se slažu sa političkim interesima parlamentarnih stranaka”. Te poruke krajnje su negativne prema građanima ove zemlje, ali isto tako i dugoročno negativne za međunarodni položaj Republike Hrvatske. One svjedoče da ponašanjem i uvažavanjem demokratskih standarda nismo daleko odmaknuli od Balkana, kojeg se hrvatska politika toliko grozi. U načelu.

7. Zato jer ankete nisu dovoljne

– Nakon izbora u medijima se počela pojavljivati informacija da se referendum neće raspisati ukoliko ankete pokažu da većina birača podržava ulazak u NATO savez. Ankete mogu biti dobar pokazatelj trenda, ili u slučaju izrazitog rezultata (kao što je na primjer 70%-tna podrška održavanju referenduma) argument. Ali ankete ni u kom slučaju ne bi smjele zamijeniti procese odlučivanja jer prelako se na rezultat istih može utjecati. Pogotovo kad se radi o pitanju ulaska u NATO gdje su podrška i protivljenje u zadnjih šest mjeseci varirale od 35% do 65%. Dakle, u situaciji u kojoj ne postoji STABILNA volja biračkog tijela iskazana u dužem vremenskom periodu.

Prisjetimo se tri različite izlazne ankete na posljednjim izborima, koje su sve provedene na većem uzorku od anketa koje se provode po pitanju ulaska u NATO. Da su se politički rezultati krojili prema tim anketama, danas bi u Vladi sjedile neke druge stranke i neki drugi ljudi.

8. Raspisivanje referenduma bi konačno prisililo Vladu da izađe u javnost sa informacijama i strategijama

– Na više mjesta može se čuti i pročitati kako hrvatska javnost jednostavno ne zna dovoljno da bi prosuđivala o tom pitanju. I to je, nažalost, u određenoj mjeri istina. No, odgovornost za to “neznanje” prvenstveno leži na izuzetno škrtoj i manjkavoj komunikaciji hrvatske Vlade i političke elite općenito, Što se tog pitanja tiče, Hrvatska Vlada je institucija koja bi svojim građanima trebala servirati temeljne podatke na osnovu kojih se donose takve odluke financijska cijena ulaska i neulaska u Savez, projekcije financijskih izdvajanja za slijedećih 10 godina; političke i vojne obaveze koje se tim ulaskom preuzimaju, te njihove prednosti i mane; pozitivne i negativne sigurnosne projekcije ulaska u NATO, te kvalitetna vojno-analitička sigurnosna procjena našeg okruženja i naših potreba. Takvih analiza i takvih dokumenata nema, a jedini način da se osiguraju je motiviranje Vlade za taj angažman raspisivanjem referenduma.

9. Ulazak u NATO bez održanog referenduma antagonizirao bi državljane Republike Hrvatske protiv NATO saveza
– Mnogi građani doživjeli bi takav čin kao nametnut od strane političke elite. Takav bi postupak stvorio visok stupanj odbojnosti, kako kod postojećih protivnika NATO saveza, tako i kod mnogih neopredjeljenih birača, pa čak i zagovornika. Dugoročno, u biračkom tijelu bi se stvorila snažna odbojnost prema tom savezu, što nije u interesu ni Republike Hrvatske, a ni samog Sjevernoatlanskog pakta. Zašto stvarati situaciju koja će rezultirati političkim napetostima i podjelama? Zar je u interesu NATO saveza dobiti članicu sa izrazito nestabilnom podrškom toj organizaciji? Zar je u Hrvatskom interesu ući na taj način u Savez?

10. Tvoj osobni razlog

– Tri od četiri osobe u RH ima svoj neki razlog zbog kojeg smatra da je potrebno raspisati referendum o ulasku u NATO. Neki od njih su racionalni, neki iracionalni, neki su ovdje pobrojani, neki nisu. No na kraju krajeva svatko od nas ima neki svoj razlog na osnovu kojih donosi odluke i prosudbe. Te razloge i te odluke treba poštivati, na kraju krajeva, to je bit demokracije.

I ŠTO SAD?

U koordinaciji građanskih udruga, osnovan je Odbor za referendum o NATO-u. Taj je Odbor sebi postavio jedan cilj: skupiti potpise 10% biračkog tijela Republike Hrvatske kako bi se raspisao referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Skupljanje potpisa obavljati će se krajem ožujka i početkom travnja po cijeloj Hrvatskoj. Odbor je otvoren prema svim pojedincima, udrugama, grupama građana, strankama, sindikatima, vjerskim zajednicama. Obzirom na obim posla organizatori svaka je suradnja dobrodošla! Zato se  i ovim putem upućuje poziv svim zainteresiranim pojedincima i grupama građana neka se pridruže.

izvor: ZAMIRZINE

Tweet