Monte Paradiso #17

Na upravo završenom sedamnaestom izdanju međunarodnog hardcore punk festivala Monte Paradiso nastupile su neke od najvećih legendi europske i svjetske Hardcore punk povijesti: Rattus, Avskum, Eu’s Arse, Nabat…

Zabava je počela za neke već u četvrtak kad su počeli pristizati prvi ekiparci. Grad Pula je velikodušno dao dozvolu pa je ove godine na full legalnom kamping prostoru počelo rasti šatorsko naselje. Posljednje pripreme uspješno su napravljene te je u petak sve bilo spremno za početak veselja.

Festival otvaraju Nakot iz Srbije. Pojačani s dodatni gitaristom zvuče znatno moćnije nego prije. Definitivno jedan od boljih nastupa na MP17, šteta da su svirali prvi pa ih mnogi nisu uspjeli popratiti.

Sljedeći su na stageu lokalni nu-comers DJ & the Wootchyak. Zvuče podosta melodičnije od svojih starijih sugrađana no melodija ne uzima danak brzini pa već od samog početka imaju dobru podršku mladih irokeza u prvim redovima. Kako stvari stoje od ovih mladića se može još puno očekivati pogotovo jer su neki od članova i “glavni krivci” za ovogodišnji festivalski lineup.

Murder Disco X sviraju žestoki njemački hardcore punki iako dobro uigrani tek su bili uvertira za prve zvijezde prve večeri, legendarne Fince Rattus. Iako su počeli svirati prije 30 godina danas zvuče mnogo čvršće nego na početcima. Ovo se osobito odnosi na bubnjara koji i tehnikom i brzinom i fintama može samo poslati svoje i dvadeset godina mlađe kolege na dodatne instrukcije. Rattus su pružili opasnu školu Suomi HC a publika se odužila isto takvom slemačinom u kojoj se vidjelo i mnogo HC punk veterana s ovih prostora.

Švedski Avskum nisu imali lak zadatak nastaviti tamo gdje su stali Finci, no Gunnar i drugovi pokazuju zašto ih mnogi svrstavaju u sam vrh D-beata. U 80-ima Avskum i nisu uživali veliku popularnost. Dok su tada bili sporiji, pankerskiji ovdje su odradili, prema njihovim riječima, jedan od svojih najboljih gigova. Na stageu na trenutke zvuče kao Discharge klon no bez metalskih izmotavanja. Gunnar je doslovno izgarao u vrućoj pulskoj noći.
Prvu večer zatvara omiljeni bend mnogih kaos-pankera, Mikrofonija.

Drugi dan festivala otvara iskusni lokalci Reanimacija predvođeni karizmatičnim frontmenom Mic-Hellom. I dalje deru svoj street punk koji najbolje ocrtava hit Streets of Pula.

Slow crusteri Anaeroba mnogima su bili “too slow” pa su Eus’s Arse legli kao “as na desetku”. Iskusna ekipa koja je pekla zanat po talijanskim legendama Negazione i Upset Noise dala je malu lekciju iz italian 80’s hardcora, a kako je njihov nastup išao prema kraju ritam se ubrzavao. Odličan vokalist (?!) pružio je izuzetno emotivan polu-psiho show da bi pred kraj završio u publici.

U publici je završio i vokal sljedećeg benda, Vitamin X. I dok su njihovi prethodnici tipični izdanci europskog 80’s hardcorea, “vitaminci” su odgovor na američki straight edge sastave. Uočiu njihovog početka došle je i do djelomične promjene u publici pa se ispred stjeđa naguralo mnogo mlađahnih pankera. Od samoga početka opravdavaju titulu jednog od najvećih aduta ovogodišnjeg paradisa. I sam nastup i glazba baš su moderni, na trenutke i previše “mtvjevski”, ali skroz korektni. Podsjećaju pomalo na YXouth of Today, Gorilla Biscuits i ostale šampione NYXHC, a to im je izgleda bila i želja.

Heroji radničke klase Bolonje, Nabat, drmare klasični OI punk i kao takvi privlače mnoge obrijane glave u prve redove. Šteta da se nisu ugledali na svoje suborce iz 80-ih i malo modernizirali zvuk jer su do kraja malo “zadavili” i razrijedili redove.

Festival zatvaraju osječki punkrolleri Bud Spencer. Nakon kraće pauze uzrokovane tehničkim poteškoćama vraćaju se na stage i završavaju set. Nakon završetka koncertnog dijela ekipa se nastavila družiti u dvorištu Rojca uz ljuti KDBŠ disko šou, no izgleda kako je i ovdje recesija uzela danak pa je izosto veći broj ljudi s šire kaos-punk scene a samim time i dernek uobičajen proteklih godina. •

Tweet