Monteparadiso 34 — festivalski report

Ovogodišnji Monteparadiso hardcore punk festival protezao se na 3 dana, od 30.7. do 1.8.2026. Ovo je bila još jedna prilika da se u pulskom DC Rojc okupe stari prijatelji i novi kolege koje spaja ljubav prema DIY hardcore punku.

Prvu večer smo propustili pa smo pokupili komentare i zapažanja kolega koji su od četvrtka navečer pratili što se događalo na glavnom stageu.

30.07. (Četvrtak)

Prvu večer otvorili su domaći Dead Lesh, bend sastavljen od veterana scene koji iza sebe imaju bendove kao Bolesno Grinje, Antiotpad i DJ and the Wootchjak. Što reći, nego — to je to. Bend je napredovao u zadnjih godinu dana, a mjuza im je sve više metalizirani punk’n’roll.

Mostarski Crustalno Jasno su, prema komentarima, kao duo (vokal/bas + bubanj) uspjeli isporučiti pristojnu količinu d-beat/crusta. Da pronađu gitarista, dobili bi na dinamici i autonomiji zvuka — ovako okljaštreni sastavi bolje zvuče u malim klupskim prostorima, no ovdje im je nedostajalo širine.

Ljubljanska Poguba pružila je dozu mračne verzije ex-Yugo hardcore punk zvuka. Znalci kažu da su pokupili sve najbolje od ljubljanskog hardcorea 80-ih: UBR trikove i logo, Niet melankoliju i Tožibabe zvuk.

Bad Bahnhoff dolaze iz Švicarske i prže garažni rock’n’roll, što je dobro došlo za isprati uši od prethodnih bendova koji su više-manje mrvili.

Crow Noise su definitivno bili najočekivanije ime prve večeri: dolaze iz Malezije, imaju najviše supporta — možda i zato što im je na basu poznata faca iz Pule, šajbju svoju verziju stenchcore/crusta u stilu Deviated Instinct, Disrupt i Antisect.

31.07. (Petak)

Giht su večer otvorili svojim egg/chain/post — ili kako god ga zvali — hardcoreom. Usprkos ranoj satnici, već su pokrenuli prve plesače. Bilo ih je zanimljivo vidjeti na velikoj pozornici, s obzirom da su njihovi nastupi inače na malim klupskim koncertima, u istoj razini s publikom, gdje je kaos totalan.

Talijanski Pretesto sviraju street core i odlično se snalaze na festivalskim nastupima. Za razliku od nekih bendova ove godine, imaju izrazito popunjen zvuk i uigran nastup.

Octopoulpe je stalni gost naših klubova — solo bubnjar koji nastupa uz matrice i video projekcije. Nakon što je prije par godina probio led, bar što se tiče ovog tipa festivala, ekipa je odlično dočekala bubnjarsku hobotnicu. Nastup i svirka su još napredovali, a na video matricama vidimo poznate face sa svjetske scene koje gostuju na pojedinim pjesmama. Definitivno jedan od najznačajnijih ovogodišnjih nastupa.

Urlik iz Beograda sviraju punk’n’roll i imaju svoje navijače, do je pravo otkriće festivala bio je mladi bend iz Berlina Holocausts. Iz ekipe se ističe manično usvirani bubnjar, dok bend izvodi ljuti politički 80s hardcore s laganim utjecajima blackmetal melodija.

Scuffy Dogs su nastavili s kaosom u prvim redovima. Svom klasičnom slovenskom punku dodali su saksofon, čime su ga samo malo, neprimjetno, povukli prema ska zvuku. Nakon njih Šveđani su mogli samo nastaviti udarati ritam.

Lautsturmer su bili točno onakvi kakvi su i na snimkama — ni više, ni manje: švedski crust’n’roll kakav smo navikli slušati od Wolfbrigade i drugih velikana žanra. Za razliku od njih, ekipi iz Malmöa nedostaje ritam gitara za popunjeniji zvuk. U klupskim svirkama trio možda funkcionira dobro, ali i njima ovdje ne bi škodilo pojačanje.

01.08. (Subota) 

Deafening su otvorili zadnju večer sa svojim maničnim blackened grindcoreom. Šteta što se ekipa treću večer malo umorila od sunca, mora i ljetnih aktivnosti, pa je njihov furiozni nastup gledao samo dio straight metaljera. Headbanging ipak nije izostao.

The Last Mile sviraju melodični posthardcore s 3 vokala, koji je — iako melankoličan — razvedrio atmosferu pred Methedrine. Bend dosta polaže u svoj nastup (a i merch), no u Puli su imali problema s bubnjarom kojeg su zamijenili matricom. Produkcija je bila solidna, pa ekipa iz zadnjih redova nije ni skužila da nedostaje “živi” bubnjar. Bend se očito dopao dijelu metalaca, a svojim odsviranim nastupom bili su tek uvod za goste iz Crne Gore.

Navodno je cold oi sad sve popularniji, koliko god to zvučalo teško razumljivo. Mučin dolaze iz Podgorice i sviraju čudnu kombinaciju Oi! punka i mračnog post-punka. Iako su na sceni tek 2-3 godine, postali su jedno od značajnijih imena ex-Yu scene. Ponegdje zvuče kao dio bendova s kultne kompilacije Artistička radna akcija (ARA), bendovi Defektni Efektno ili Radnička kontrola, u kombinaciji sa zvukom francuskih Litovsk. Tekstovi su im izraženo politični i vraćaju Oi! njegovim radničkim i lijevim korijenima. Definitivno jedan od nastupa koji treba izdvojiti iz ovog izdanja festivala.

Punho De Mahin bili su pravo iznenađenje festivala, s razlogom postavljeni u veliko finale. Bend dolazi iz Brazila — ritam sekciju drže iskusni majstori lokalne scene, dok kao frontmenice iskaču furiozne hardcore punk-disko kraljice koje drže publiku cijeli nastup. Prže klasičan hardcore s izletima u world music, a gitaristica je lagano naslonjena na motorcrust. Ispred bine slemalo se uz šou jako simpatične ekipe — obavezno provjerite ako naiđu negdje na touru.

Destroy All Gondolas odsvirali su rock’n’roll taman za kraj. Malo mračnija priča, kao i njihov komentar na sveopću turistizaciju, nije umrtvila ekipu u prvim redovima — dapače, drmalo se do kraja. Za kraj su odrezali Motörhead cover.

Sve u svemu — još jedan Monteparadiso festival bez velikih imena i velikih headlinera. Nova generacija organizatora očito nastavlja provjerenom šemom gdje su bendovi i publika jedno. Trideset i četiri godine festivala potvrđuju da ovaj model i dalje radi. Radili su i distroštandovi, za pohvaliti je veganski grah/pasulj za ljute plesače, anarho palestinske lubeničare, povoljne cijene i brze šankere/ice.

Vidimo se na malom, 35. jubileju iduće godine.

Tweet