Butthole Surfers na Žednom uhu

27.04. Zagreb
Ovogodišnje izdanje Žednog uha 27. travnja otvoriti će Butthole Surfers, kultni bend američke underground scene osamdesetih godina. Ono što će dodatno napaliti stare fanove činjenica je da Buttholi dolaze u originalnoj postavi iz 1984. godine.
Iste večeri, u sklopu Žednog uha, koncert će održati i Sunset Rubdown, kantautorski projekt Spencera Kruga iz montrealskog benda Wolf Parade.
BUTTHOLE SURFERS – The Shame Of Life

BUTTHOLE SURFERS – Who Was In My Room Last Night

BUTTHOLE SURFERS

Korijeni nastanka ove grupe sežu u kasne sedamdesete kad su se tijekom studija na Trinity Collegeu u San Antoniju upoznala dvojica studenata koji su gajili sličan glazbeni ukus u kojem nije bilo mjesta mainstreamu. No ništa u to vrijeme nije nagovještavalo u što će se pretvoriti ova dvojica izvrsnih studenata s blistavim karijerama pred sobom, pa je tako Gibson „Gibby“ Haynes predvodio košarkašku ekipu Trinitya te bio proglašen za “Accountant of the Year”, što mu je automatski donijelo zaposlenje u uglednoj teksaškoj računovodstvenoj tvrtki, dok je Paul Leary Walthall uspješno radio na svom postdiplomskom studiju.

Njihov novi život počinje 1981. kad objavljuju Strange V.D. fanzin prepun fotografija neobičnih oboljenja koja izazivaju tjelesne deformacije, a sve to začinjeno njihovim crnohumornim „pojašnjenima“ navedenih bolesti. Nakon što u uredu biva uhvaćen s jednom od takvih fotografija Gibby napušta posao i seli u Kaliforniju gdje mu se uskoro pridružuje najbolji prijatelj kojeg je samo jedan semestar dijelio od titule magistra kad je odlučio napustiti akademsku karijeru.

Nekoliko mjeseci preživljavaju prodavajući ručno šivanu odjeću s likom Lee Harvey Oswalda, da bi se krajem godine vratili u San Antonio gdje konačno pokreću Butthole Surfers.

Kad nisu uspjeli ostaviti dubljeg traga u matičnom im gradu, na ljeto 1982. opet odlaze u Kaliforniju gdje im se konačno posrećilo kad ih je Jello Biafra zamjetio na jednom koncertu u San Franciscu i istog trenutka postao njihov obožavatelj. Ubrzo ih poziva na zajedničke svirke s njegovom grupom Dead Kennedys, nakon čega im nudi snimanje i objavljivanje ploče za Alternative Tentacles.

Rezultirajući maksi singl poznat pod raznim imenima (Butthole Surfers, Brown Reason to Live, Pee Pee the Sailor) predstavlja niz provokativnih i bizarno-duhovitih pjesama kroz koje se provlače utjecaji punka, psihodelije, metala i elektronike, dakle sve ono što je ovu grupu lansiralo ravno u legendu, i zbog čega je, primjerice, Kurt Cobain čak dva njihova izdanja uvrstio među 50 najdražih albuma, a da stvar bude još zanimljivija, svoju je buduću ženu Curtney Love upoznao 1991. upravo na koncertu grupe Butthole Surfers, pa stoga ne bi bilo pretjerano konstatirati da mu je upravo ova grupa odredila budući život.

Zahvaljujući sjajnim izdanjima koja su uslijedila na kultnoj čikaškoj etiketi Touch & Go, uz koju je nažalost vezana i najtužnija priča oko Butthole Surfers koji su tužbom potraživali i na kraju 1999. dobili prava na reizdavanje tih albuma, do kraja osamdesetih stvaraju pravu vojsku poklonika među kojima su se našla mnoga danas poznata imena poput Sonic Youth ili Nirvane.

No ono po čemu će Butthole Surfers ostati zapamćeni u prvom su redu njihovi ekstremni koncertni performansi, kojima je svojim beskrupuloznim ponašanjem dobrano pridonijela pridružena gola plesačica Kathleen Lynch, a kojima su sablažnjavali konzervativnu Ameriku osamdesetih tada potpuno nespremnu na, primjerice, prizore oralnog seksa na bini usred koncerta. Ali jednako će tako ostati zapamćeni i po izuzetnom komercijalnom uspjehu kakav su doživjeli sredinom devedesetih, izvršivši tako pravu subverziju glazbenog mainstreama, jer su od grupe čije se, za mnoge šokantno, ime voditelji na radio stanicama svojevremeno nisu usuđivali izgovoriti, a urednici novina ga jednako tako nisu usuđivali otisnuti na papir, postali hit proizvod kojeg su djeca istih tih novinara mogla najnormalnije gledati na najgledanijim televizijskim programima.

U nizu bizarnih detalja koje je ova opičena ekipa složila u svojoj skoro tridesetgodišnjoj karijeri ističe se višemjesečno maltretiranje grupe R.E.M., kad su se 1985., ostavši na ulici bez novca i mjesta za spavanje, odlučili ciljano odvesti kombijem u gradić u blizini Athensa gdje su živjeli članovi ove tada sve popularnije grupe.

Ali ono čime se samo Gibby Haynes može pohvaliti činjenica je da je jedan bivši američki predsjednik nosio torbu koju je ovaj dotaknuo svojim, ma znate već čim. Dogodilo se to kad su jednom prilikom upali na tulum na kojem je između ostalih bila i kćer Jimmya Cartera, po koju je oko 3:30 ujutro u pratnji tajne službe limuzinom došao zabrinuti otac, a Gibby je iskoristio trenutak nepažnje te obeščastio torbu Amy Carter koju je pri ulasku u auto preuzeo njen tata.

I premda su veći dio ovog desetljeća posvetili svojim drugim projektima, prije godinu dana se okupila izvorna postava grupe (Gibby Haynes – glavni vokal, gitara, elektronika, saksofon; Paul Leary – gitara, vokal; King Coffey – bubnjevi; Jeff Pinkus – bas; Teresa Nervosa – bubnjevi) koja radi na novim materijalima, a čiji su recentni nastupi obasuti hvalospjevima.

Tweet