Johnny Mad Dog na ZFF

Johnny Mad Dog dugometražni je naslov iz glavnog programa prikazan drugog festivalskog dana.

Redatelj Jean-Stephane Sauvaire donosi okrutnu, ali istinitu priču o djeci treniranoj da ubijaju, u dobi između osam i 16 godina koja kao vojnici sudjeluju u civilnim borbama. Ovaj kontroverzni uradak, nagrađen u Cannesu, u kušnju dovodi senzibilitet i najtvrdokornijeg gledatelja, podastirući nam dilemu: može li se zlo oprostiti? Film je producirao Mathieu Kassovitz, poznatiji kao Nino iz filma Amelie.

Film donosi sravičnu priču o iskorištavanju djece u ratu kao vojnika u Liberiji. Zemlja nije imenovana, a etiketa je samo nositi pogrešno ime na pogrešnom mjestu kao razlog za zločin malih vojnika koji više nemaju vezu između realnosti i kruga manipulacije u koji su uvučeni drogom,ratom i neprestanim nasiljem. Dijelovi filma su poput flashbacka koji zapravo ostaju u glavama te “djece” koja više to nisu. Vidjeti djete kako igra nasilnu igricu, dok je to nekom zapravo jedina relanost birana između malo mogućnosti zapravo je prizor koji postaje neizdržljiv u svijetu obilja i potrošnje. Dok je jednima to tek zapravo zabava, njihovi vršnjaci hodaju po tankoj crti koja ih razdvaja od smrti i zločina. Život djeteta vojnika, igračke za ubijanje, sijača smrti potisnutih osjećanja normalnog djeteta, ispunjen je mržnjom i destrukcijom stimuliranom drogom koja ujedno služi kao i bijeg od takvog života. Hladnokrvnost izvršenja zločina stavlja nas pred pitanje je li zapravo djete pred nama ili neko sasvim izobličen u tijelu djeteta, kao i o neprestanom krugu zločina koji često ne bira koga će sljedećeg uzeti za počinitelja, mada je možda taj isti u jednom trenutku bio žrtva.
Na kraju postavlja se pitanje reintegracije djece vojnika u svakodnevni život. Je li to na kraju više dijete ili zločinac koji samo traži novu ulogu istog ili sličnog u kojoj će se opet naći jer za drugo nešto niti ne zna. “Ako ne želiš poginuti nisi se ni trebao roditi” ili “bez ljudi nema rata” neke su od parola koje se ovdje izgovaraju, poput nekih tajnih mantri i raznoraznih praznovjernih priča o nevidljivosti i nepobjedivosti. Sve nam to govori koliko je zapravo krvavih bajki ispričano toj djeci da bi se prikrio pravi razlog njihovog angažmana samo zato što su “premali” da se tome odupru. Milica Denković

Tweet