Labinski potencijal zvan Soul Display

razgovarala: Matea Lacmanović
Labin ili Albona, istarski gradić rokerskog duha, dao je našoj sceni još jedan dobar bend koji će se tek pokazati hrvatskoj javnosti. Radi se o Soul Display.

Soul Display čine petorica prijatelja: Marko (26), Dino (30), Danijel (26) te braća Sanel (27) i Amel (22). Trenutno su u konkurenciji za MTV-ev bend 2012., gdje drže 15 mjesto. Porazgovarali smo s dečkima i saznali jesu li njihove namjere živjeti od glazbe, kojom problematikom se bave u pjesmama i smatraju li da bi se brže i lakše probili da žive u metropoli.

Bavite li se isključivo glazbom?

Bavimo se doslovno svime i svačime; jedan od nas je kuhar, drugi radi u uredu, treći je tarot majstor. Ipak, i dalje pokušavamo zadržati ideju o bendu kao primarnoj zabavi u životu, a ne kao hobiju koji će se protezati kroz naše vrijeme. A ako ne, vraćamo se svakodnevici, no to još nije u planu, daleko smo od toga. Još smo mladi.

Kako je nastao bend? Pišete li samo autorsku glazbu, ili se bavite i obradama postojećih hitova?

Bend je nastao prije nekih osam godina, prije tri godine se oformljuje cijela postava te započinjemo s koncertima i dokumentiranjem nasih pjesama.

Što se pjesama tiče, sve su autorske i za sad ih imamo desetak plus repertoar pjevača Dina. Shvatili smo da nam odgovara kad prelomimo koncert intermezzom njegovih laganijih pjesama. No, kao što smo rekli, to su samo stvari koje izvodimo, još postoje one koje su napisane, ali ih jos držimo “na ledu”. Ima vremena za njih. Zanimljivo je da je većina tih pjesama napisana još prije pet do šest godina, tako da već sad imamo onaj sindrom benda koji postoji duže vrijeme – kad čujemo svoju pjesmu, prebacimo stanicu.

Kada možemo očekivati album prvijenac i na kojem jeziku?

To je bio predmet mnogo nasih rasprava, album prvijenac… Bilo je pitanje hoćemo li ga snimati album u Ljubljani i objaviti nezavisno (tako tražiti izdavača), no nekako se sve iskristaliziralo tako da ćemo prvo napraviti EP pošto su pjesme već snimljene, samo ih treba “upakirati” u primjeren proizvod ne odmičući se od toga da se glazba baca u prvi plan. Pričekat ćemo sa snimanjem albuma do kraja godine.

Prvijenac, kao i ostali možebitni albumi i izdanja, bit će na engleskom jeziku. Počeli smo pisati tekstove na engleskom, pa ćemo se i držati toga. Smatramo da bi bio užas ustuknuti pred nekim ili nečim samo zato jer vam obećaju zlato i tamjan za potpunu promjenu. Teško je to. Ne govorimo da su užas ti izdavači, naprotiv, nego jednostavna situacija u kojoj morate izmjeniti nesto, pa onda i drugo i treće. Shvaćamo da je današnja glazba takva i da zahtjeva baš to da bi se uspjelo, i prihvaćamo to. Međutim, mijenjati glazbu i njene uvjete za stalno, to je vec teže.

Mislite li da biste se lakše probili da dolazite iz većeg grada?

Ovisi što je pojam većeg grada, New York ili Rijeka. I jedno i drugo ima svojih prednosti i nedostataka. Veliki grad, veći dijapazon ljudi koji će te čuti na živim svirkama i usmenom predajom će se čuti tebe, dok je mali grad savršen za kultivaciju grupe dok ne dođe zrela, dakle, sviranje po lokalnim klubovima. O tebi ovisi koliko ćes se uspjeti probiti svojom glazbom i koliko je kvalitetna, nije bitna veličina grada. Sad imamo i internet, cijeli svijet je jedan gradić.

Planirate li pitati pjesme na istarskoj čakavštini?

Možemo pisati pjesme jedino na irskom dijalektu kad malo popijemo. Uglavnom, ne vidimo se da pišemo na istarskom dijalektu. U Labinu ima bendova i izvođaca koji to rade i ide im odlično, to njima prepustamo, jedino ako dođe do neke kolaboracije s nekim, onda ne vidimo zašto ne bi napravili pjesmu na istarskom dijalektu, ili na hrvatskom jeziku, svejedno.

Gledajte, Labin je pun izvođača koji pjevaju na istarskom dijalektu, ne samo Labin, Istra općenito, ljudi poštuju svoje narječje. Izvođači koji njeguju tu pjesmu čuvaju riječ da ne padne u zaborav i da ne bude iskrivljenaza stalno. Veliko poštovanje prema njima.

U koji biste se žanr svrstali? Jeste li glazbeno obrazovani?

Na početku smo naginjali nekakvom metalu, ali dolaskom Dina, pjevača, počeli smo naginjati na grunge, same pjesme koje i nisu tog žanra pretočene su u to radi specifičnog glasa našeg vokala. Svidjela nam se promjena. Nitko od nas nije glazbeno obrazovan, svi smo samouki, to je konstanta ovih dana, sve je više glazbenika koji se sami obrazuju, no ipak pariraju onima učenog uha. Isprva su, naravno, bile bitne poze ispred ogledala, gitara mora stajati dobro,tek kad se to svlada, prelazi se na ostalo.

Gdje ste svirali i gdje vas možemo čuti?

Nedavno smo bili na natjecanju labinskih bendova na kojem smo osvojili prvo mjesto. To nam je priskrbilo put u Zabok i na natjecanje HGU-a hrvatskih demo bendova. Prije toga idemo u Pulu i gostujemo na natjecanju istarskih bendova početkom svibnja. Imamo još nekoliko koncerata koje planiramo u Zagrebu, te neke koji još nisu potvrdjeni za ljeto.

Nedavno je na RTV Niš bio emitiran spot za nasu pjesmu Pictures, tako da polako širimo krug poznavaoca našeg rada i izvan Hrvatske. Prijavili smo se na MTV Band 2012 natjecanje (http://www.mtv.com.hr/mtvband2012/mtv-band-20122). Tamo kotiramo poprilično dobro, za sad 15. od 250 bendova. Cijenili bismo svaki glas koji dobijemo tako da ovim putem zahvaljujemo unaprijed.

Vas pozivamo da sami procijenite budućnost ove glazbene skupine i poslušate njihov single Pictures:

Za više informacija o bendu, posjetite njihovu Facebook stranicu

Tweet