Monte paradiso 2019. 2. dan

Rano poslijepodne nije davalo naznake onog što će se događati kroz koji sat pa su gosti pohrlili iz dvorišta Rojca na plaže, a organizatori, ipak oprezniji, krenuli osiguravati pozornicu i opremu od moguće oluje koja je najavljivana nekoliko dana uoči festa.

Kroz koji sat jugozapadni vjetar donio je crne oblake pa su samo najhrabriji do zadnjeg trenutka ostali na plažama gledajući uživo kako se na pučini počela formirati pijavica. U jednom trenutku valovito more se smirilo što je bio signal za spašavanje u automobilu obližnje šumi plaže Valkane. Nakon prvih nekoliko kapi kiše sručio se vodeni val nalik na iskrcavanje kanadera koji je trajao petnaestak minuta. Ceste u se u času pretvorile u bujice, a unezvijereni turist “na sva 4 žmigavca” čekali prolaz nevere ili pak potražili spas u garaži obližnjeg trgovačkog centra.
U isto vrijeme hrabra Paradizo ekipa spašavala je opremu s pozornice, Nije pomogao ni krov ni cerade, iz pojačala se doslovno lijevala voda pa bi rijetko tko pomislio da će već idući dan biti u pogonu. Istodobno je bujica potopila i klupske prostorije pa se moglo pomisliti da je i rezervna lokacija otpala jer je bilo jasno da je održavanja giga na vanjskoj pozornici nemoguće.
Nadljudskim naporima ekipa je izbacivala vodu i pripremila podrum za svirku pa je unatoč kašnjenju već oko 21 sve bilo spremno za koncertni nastavak festivala.

Na stage su se popeli Adacta, d-beat crust bend iz Bratislave. Adacta ima iza sebe više izdanja i šteta da zbog izvanrednih okolnosti dobar broj krastera koji su spas iz pokislih šatora našli na stepenicama Rojca nisu vidjeli njihov nastup. Zvuk je očekivano mrvljenje s laganim utjecajem death metala s blast beatovima, no bazično se sve vrti u mid-tempu. Mračnjak kako i treba. Provjeriti još jednom prvom prilikom a do tada i poslušati na njihovom bandcampu —> https://adactaband.bandcamp.com.

Sljedeći se na stage penju hardkoraši iz Venecije Confine. Način pjevanja vraća nas u ljute 1980-te kad su talijanski bendovi Wretched, Negazione, Eu’s Arse i drugi bili u samom vrhu svjetskog hardcore punka. Confine kombiniraju ovaj zvuk s NYHC jump stajlom, pa čak i thrash gitarskim dionicama, što u konačnici rezultira prilično agresivnom kombinacijom. Kaotika. Slušati jako glasno —> https://confinehc.bandcamp.com

Kako to da Human Host Body su još svirali na Monteparadisu? Svaki iole ozbiljniji gledatelj imao ih je prilike vidjeti bar 10-ak puta na gigovima po Hrvatskoj i Sloveniji. Nastup u podrumu Rojca može se ubrojati u njihove najbolje gigove. Ljuta kombinacija grindcorea, blast beatova, death metala s natruhama industrijala i rocknroll minijaturama, zavidno vladanje instrumentima i bjesomučan attack na uši gledatelja stavljaju HHB u sam vrh regionalnog ultra-corea. Luka Bevk na vokalu ne štedi glasnice tijekom cijelog nastupa, a vokalno prolazi od full reverbiranog growla do blackerskog krkljanja.
Šteta da od fenomenalnog albuma Severe Collapse ( ) nisu izdali neki ozbiljnije produciran materijal. U svakom slučaju preporuka svim fanovima Napalm Death, Bolesnog Grinja i sličnih sastava. Ljuto, ljuće, najljuće!

Njihov nastup započeo je pravi kaos u podrumu i pravi je bio uvod u dugo očekivani nastup zagrebačkih Kurvi koji su se posljednjih godina prometnuli u još jedno traženo ime na lokalnoj podzemnoj sceni. Kurve imaju u Puli dobar support lokalne publike a ako se tome pribroje i brojni fanovi iz drugih gradova mogla se naslutiti žestoka tarapana. Opasna slemčina od samog početka i opasno visoka temperatura prepunog kluba bili su valjda neka satisfakcija svima koji su očekivali festivalsku večer na otvorenom. Ponovila se situacija iz 2010. Godine kad je zbog istog razloga koncert prebačen u podrum gdje je usprkos i unatoč atmosferilijama protutnjao pank tornado.

Za Adrestiju Dule kaže da su najbolji bend festivala. Radi se o švedskim crusterima koji kao i dosta sunarodnjaka kombinira death metal utjecaje. Svojim grlenim vokalima, mince dionicama, pa čak i slayerovskim gitarskim fazonima, savršeno su se uklopili u cijelu večer koja je tek na trenutke spuštala intenzitet mega-core eventa.

Pravi krkljanac nastao je nakon manje pauze u kojoj su na stejđu svoju opremu pripremali zagrebački favoriti Eke Buba. To je jedan bend koji bolje i luđe zvuči u živo nego na CD/tapeu. Od samog početka visokooktanski superbrzi rocknroll kojim bi prešišali i neke od veterana žanra (čitaj Zeke). Eke buba drmaju nastup od 18 minuta što je i više nego dovoljno za eksploziju komprimiranog prštećeg zvuka. Predobro i jedan od njihovih najupečatljivijih nastupa. Obavezno popratiti a za informaciju poslušati i demo na https://doomtownrecords.bandcamp.com.

Druga večer ipak je završila u lakšem ritmu uz finske Olotila. Bend svira finski early 80s pank s folk i blues motivima, ponajviše zbog dominantnog zvuka saksofona što je neobično. Na trenutke bend odlazi u blues minijature iz kojih idu nazad u pank ritam. Uglavnom, zgodan bend za smirivanje burne noći ususret novim uzbuđenima koja su nas čekala u trećem danu festivala…

Tweet