Otvorena izložba Leonarda Lesića – Existence

U iznimno dobro popunjenoj Galeriji Vjekoslav Karas u Karlovcu otvorena je nova samostalna izložba radova Leonarda Lesića, Existence. Nije rijetkost da se u karlovačkim i dugoreškim galerijskim prostorima vide radovi umjetnika koji na neki način djeluju unutar street art scene.

Krajem protekle godine tako su se Lesićevi radovi mogli pogledati u dugoreškom Pučkom učilištu u sklopu veće izložbene turneje Street Art Karnewall. Ove godine u Karlovcu su gostovali Vanja Vikalo – Linnch i braća Kosanović, Slaven i Ivo, možda i najpoznatiji street art umjetnici u široj regiji. Dakle, ulična umjetnost je definitivno ušla i u mainstream galerije.
Lesić je na ovoj izložbi i dalje ostao u sferi portreta s porukom i poznatih likova, pa tako možemo vidjeti Charlie Chaplina koji se budi ili pak Mona Lisu smještenu u noćni bar.
U odnosu na prošlu samostalnu izložbu u Knjižnici za mlade koja je bila posvećena poznatim osobama iz svijeta filma i glazbe Existence odlazi korak dalje: poznati likovi dovode se u neuobičajene prostore ili ih se nadopunjuje elementima pop-arta, ulične estetike i retro propagandnih plakata šaljući jasnu subverzivnu poruku. Pisaći stroj Charlesa Bukowskog koji “te voli”, dijete koje “uništava fašiste” i “podrška svom unutrašnjem piratu”, samo su neke od poruka u second-layeru iza svima dopadljive ulične estetike. Kao što smo mogli čuti i u uvodnim govorima, ulična umjetnost se u pravoj mjeri nadovezuje na graffiti kulturu koja je nastala kao otpor establishmentu i skupim galerijskim prostorima u koje nisu mogli “ni prismrditi oni drugačiji”. Estetika graffita se kroz street art počela otvoreno angažirati i politizirati. Tagiranje po zidovima i ispisivanje “nickova” uličnih umjetnika u jednom trenutku je preraslo u ispisivanje političkih i društvenih parola ili još dubljeg komentiranja trenutka kroz slike. Više je primjera u kojima su ulični umjetnici postali svjetske super-zvijezde čiji se radovi nalaze u najprestižnijim galerijama, prodaju se na aukcijama za milijunske iznose, a rijeke ljudi čekaju po više sati da ih vide. Svježi primjer toga je prošlogodišnja Banksyjeva izložba u Amsterdamu koja se zbog velikog interesa održavala istovremeno u čak dva prostora, a trajanje je produljeno za tri mjeseca. Pitanje sad leži gdje je tu subverzivnost i gdje je nestala kontrakultura kad su radovi stigli upravo tamo, na ona mjesta o kojima njujorški grafiteri 70-ih nisu mogli niti sanjati. Je li se ulična kultura prodala?! Odgovor je teško dati, no pravi benefit leži u tome kako se izlaskom umjetnika na ulice i njihovim povratkom u galerije šalje poruka kako se svatko tko to želi može baviti umjetnošću, u ovom slučaju likovnošću, i to ne zbog dostizanja umjetničkih vrhunaca ili financijske dobiti nego vlastite ekspresije. Ako se to nekom sviđa, tim bolje. Leonard svojim radom to dokazuje, slika i stvara prvenstveno zbog sebe, zbog ljubavi prema stvaranju, a široka i raznovrsna publika potvrđuje da je dobar u tome što radi.

Tweet