Pero FullHouse: elektronička scena od početka do danas

Razgovarao: Goran Glavurtić
Pero FullHouse jedan je od pionira elektroničke glazbe u Hrvatskoj, koji je započeo rad još ’90-ih. Za PLAN.et magazin priča o sadašnjem stanju na elektroničkoj sceni, nastupima stranih DJ-a i općenito zastupljenosti elektoničke glazbe kod nas.

Možeš li nam za početak reći kada si se počeo baviti elektroničkom glazbom?
Elektroničku glazbu otkrio sam u Njemačkoj ’93. godine. Već tada sam neko vrijeme bio DJ. Kad sam se jednom prilikom spustio u jedan underground klub u Hamburgu i osjetio to, znao sam da sam našao zvuk koji cijeli život naslućujem. Tada se sve promijenilo. Počinjem masovno kupovati ploče, sve više miksati…

Kako bi usporedio situaciju na elektroničkoj glazbenoj sceni ’90-ih i danas u Hrvatskoj, po pitanju DJ-a, klubova i publike?
Razlika je prevelika. Prije su ljudi više bili koncentrirani na glazbu a manje na pizdarije, glamur i sve šta je došlo s novim medijima koji su ljudima isprali mozgove. Muzika se više pratila, iako je bilo puno teže do novih stvari doći ljudi su više znali. Danas se od šume ne vidi stablo. Ljudi su zbunjeni i nasjedaju na sve što im mediji plasiraju. Tada šarlatani nisu mogli svirati kao danas. Danas nije potrebno ni znati miksati niti puštatai dobre stvari, raditi dobru selekciju. Danas je samo bitan dobar PR, marketing i lova. I sve možete prodati. Ljudi to piju. Pogledajte samo bezvezarije kao Niki Bellucci ili Freemasonse. To je uvreda za DJ profesiju.
Niki uzme 5000 eura zbog toga što pokazuje sise za gramofonima, dok neki izvrsni DJ-i ne mogu niti datum dobiti.

U ono vrijeme im ne bi dozvolili ući u klub. Na žalost krivi ljudi su vidjeli mogućnost brze zarade i zagadili su prostor jedne predivne glazbe i jednog predivnog pokreta.

No da ne bi bio pesimist, i danas ne može naći oaza dobrog zvuka. Ako ne stalno, onda bar povremeno. Međutim, svi klubi su se okrenuli toj brzoj zaradi, blještavilu, površnosti, ne prižujući ništa novo. Krajem 90-ih smo bili na vrhu Europe. Ovamo su dolazile najbolji svjetski DJ-i; u samo jednu sezonu, od prosinca ’98. do kolovoza ’99. godine doveo sam Carl Coxa, Laurent Garniera, Richie Hawtia, Jeff Millsa, Marca Caroluu, WestaBama, Bryan Zentza, Darren Pricea….
Danas su partiji puno mlaći. Volio bih da se današnji partijaneri mogu vratiti bar na jednu od tih večeri. Na Jeff Millsu 2000. godine u Aurori je 4500 ljudi disalo, pulsiralo kao jedan. Ceste do Aurore bile su i do 2 kilometra blokirane, u zraku se osjećao adrenalin.
Unatoč svemu nisam nostalgičar i znam kad se ispušu sva ova sranja da ćemo opet  doći na red. To se već osjeti, jer sve više ljudi ponovo ide na dobre partije. Samo treba imati dobru lokaciju

Pokretač si i Omega Ritam Recordsa i Portala Muzika na Struju, kao i magazina Techno.hr. Kako je sve to započelo a kao to izgleda danas?
Započelo je tako što je sve to skupa dio glazbe koju volim. Omega Ritam Records je prvi hrvatski techno label za koji su izdavali tada najbolji techno producenti poput Oxie, Bryan Zenta, Aaron Nesbita , kao i domaći autori. Techno.hr bio je magazin ispred svog vremena, a kao i svi muzički časopisi propali smo zbog nedostatka sponzora. Portal muzikanastruju je projekt kojega smo pokrenuli prije par godina na 150.godišnjicu rođenja Nikole Tesle. Svrha mu je da informiramo party publiku o pravoj, nepatvorenoj elektroničkoj glazbi. I u tome uspijevamo. Imamo sve više posjeta i korisnika

Koliko si do sada objavio produkcijskih uradaka, tko je sve surađivao na projektima i pod kojom etiketom?
Prvenstveno sam DJ, a ne producent, iako osjećam da to čuči u meni. Do sad nisam izdavao osim par zajebancija. Kad malo usporim sa DJ-anjem početi ću prodcirati, ali sigurno neću izbacivati sranja kojih je bar 90% na tržištu. Razvoj muzičkih softwarea je stvorio demokratičnost na sceni tako da danas praktički svako može nešto napraviti. Međutim, to ima i drugu stranu. Većina mladih producenata ne doseže produkcijske standarde niti idejama niti dobrim zvukom, a bitno im je samo izdati. To rezultira poplavom loše glazbe. Danas imate tisuće i tisuće etiketa jer za pokrenuti etiketu danas vam osim vremena i interneta ništa više ne treba. Prije se više vodilo računa jer je bilo skupo izdati ploču. Stvari su morale biti bar donekle dobre da bi ih se stavilo u proizvodnju. Puno se vagalo objaviti ili ne novu ploču.

To što su producenti počeli svirati kao DJi je veliki problem koji je dijelom i uništio scenu. Iako to nema veze jedno s drugim producenti su masovno prešli u DJ-e. Danas je svak’ DJ iako ih 90% ne zna osnove, bar one tehničke. Kad su producenti skužili da više mogu zaraditi DJ-anjem masovno su se bacili u te vode i napravili pravu zbrku. Takvi ljudi u principu nisu imali osjećaj za floor, nemaju groove u sebi. To je umjetno. Iako ima par iznimaka, drugo je sve katastrofa. Međutim, obrnuto je puno drugačije. Puno dobrih DJa postalo je dobrim producentima.

Što misliš o korištenju Creative Commons glazbe u DJ setovima, te kakvo je tvoje mišljenje o autorskim pravima tj. Copyright-u?
Ako neki autor želi da njegova glazba bude free i dostupna svima bez ikakve naknade to je njegovo pravo.

Primjetio sam na jednom od tvojih party-a da uz gramofone koristiš i Serato opremu i software. Možeš li nam ukratko reći o čemu je riječ?
To je kompromis između old skoola i novih tehnologija. Danas je sve manje vinila i teško je doći do njih. Iako je zvuk sa vinila puno bolji nego s najboljih mp3-ca, to zna svak’ ‘ko se bavi zvukom, Serato pruža priliku da glazbu u digitalnom obliku puštamo na stari način, pomoću vinila. Kako? Uz pomoć hardwarea koji se sastoji od dvije ploče i audio / digitalnog pretvarača te softwarea. Na pločama kojima upravljamo svim audio zapisima u laptopu su upisani time kodovi. To je dovedeno do savršenstva tako da ploča reagira točno kao i prava, možete njom scratchati, vrtjeti je unazad… ma sve isto kao i s pravom pločom, a u stvari s tom pločom manipulirate s digitalnim fajlom u vašem laptopu. Te dvije ploče se naravno ne mijenjaju, uvijek su iste jer one su u biti kontroleri. Kad se istroše, kupite nove. Isto možete raditi i sa CD-ovima. Masu DJ-a je prešlo na taj način puštanja. Sve je krenulo od Final Scratcha koji je praktički pokrenuo taj sistem. Danas imate desetak firmi koje rade sličan software. Serato se pokazao kao najbolji i najstabilniji s odličnim zvukom, a za vratom mu puše Traktor Scratch.

Više o ovim sistemima potražite na linkovima:
http://www.serato.com/scratchlive
http://www.native-instruments.com/#/en/products/dj/traktor-pro/

Možeš li nam navesti neke od svojih zadnjih nastupa sa stranim DJ-ima, te reći kako oni doživljavaju hrvatsku scenu i publiku?
Evo baš neki dan bio je fenomenalan party na tvrđavi Sv. Nikola na ulazu u Šibenik na kojem je nastupio Derrick May (http://galerija.muzikanastruju.com/thumbnails.php?album=121 )
Bilo je predobro.

Inače, DJ-ima je Hrvatska zabavna, a od zadnjih par godina i jako profitabilna. Dok su kroz 90-te dolazili za praktički pola cijene danas uzimaju i duplo. Razlog je tome što se nekoliko klubova u Hrvatskoj, uključujući i Zrće, nadmeću u ponudama, tako da su te sulude ponude dosegle i do 50 000 – 60 000 eura za neke takozvane DJ zvijezde kojima je najveća vještina kako držati ruke u zraku. To je suludo i puknuti će vrlo brzo jer klubovi gube novce, a ne govore o tome jer bi im to bilo loše za imiđ. •

Tweet