Što više to bolje – Elevate festival 2011

Naši specijalni izvjestitelji nisu mogli da i ovu godinu ne posjete jedan od najznačajnijih europskih festivala, bar što se tiče elektroničke glazbe, novih medija, ali i političkih i društvenih debata.

Dolazak na po mnogima glavnu večer ovogodišnjeg Elevate festivala prethodio je uobičajenim obilaskom Graza i upoznavanjem njegovih navika. Zanimljivo je kako grad koji uvelike sliči Zagrebu i tako daje osjećaj poznatosti, može imati tolike ugodne i neugodne ekstremitete u svome subotnjem životu.
U jednom trenu je pun ljudi koji najčešće obavljaju svakojake aktivnosti poznate špicerima i kafanašima, dok u drugom trenu zavlada muk i dobiva se osjećaj da ćemo krivim skretanjem završiti u nekom mračnom i vlažnom podrumu, i da nećemo vidjeti Karlovca. Nakon kraćeg shopinga i klope u jednom odličnom restoranu domaće hrane, dolaskom nazad u fantastičan JUFA hostel odlučili smo odmoriti se i nažalost preskočiti glazbenu diskusiju o budućnosti bass glazbe i elektroničke glazbe općenito, koja se održavala u gradskom muzeju. Ponavljam, gradskom muzeju. Referenca na mrak i podrume našim ponovnim izlaskom nije nedostajala, s obzirom da u samom centru grada nismo u deset minuta hoda vidjeli puno više od deset ljudi. Koji su razlozi takvim navikama u potpunosti su nam nepoznate, ali činjenica je da nakon 6 sati poslijepodne dućani ne rade i sve se prazni kao pred zračni napad. Pronaći običan birc gdje bismo popili pivu, a da nema ambijent prevruće male sobe pune čudnih srednjovječnih likova, bilo je skoro nemoguće. Da ne govorimo o popularnoj austrijskoj glazbi. Samim time, naše proputovanje Grazkim birtijama prošlo je poražavajuće loše, i vrlo vjerojatno u takvu egzhibiciju nećemo skoro. Bolje odmoriti sat dva.
Brzinskim ispijanjem pive brže bolje krenuli smo prema Schlossbergu, brdu u centru Graza u kojem se odvija većina programa festivala. Većina, jer festival doslovno u svoja 5-6 dana okupira grad i od već spomenutog Stadtmuseuma odvija se na par lokacija nedaleko od Schlossberga. Sam festival je i ove godine specifičan po tome što osim zabavnog, audio-vizualnog programa ima i jednako kvalitetne diskurse, predavanja, brojne a/v radionice, projekcije dokumentarnih filmova. Za pohađanje baš svega trebalo bi nam i puno više novaca, ali i cijeli tjedan slobodno da bi se to sve pohvatalo. Zato smo se i odlučili za jedan dan glazbenog programa, ali da se maksimalno dobro provedemo.
Ulaskom u već poznato brdo i dobivanjem festivalske narukvice za sva 3 glazbena floora krenuli smo redom.
Prvi i ujedno glavni floor, Dom im Berg zasipan je super cool materijalima, festivalskim knjižicama, čepićima za uši i štandom s finom klopom. Ulaskom već peti puta u veliku dvoranu malo nas može iznenaditi, ali je to Elevate ekipa svejedno uspjela. Ove godine uz uobičajeno fantastičn razglas skoro studijske kvalitete, viseći dj pult i 3d projekcije, bočne zidove krasile su statične projekcije visoke preko pet metara i popunile prostor za koji nam nije ni palo na pamet da bi mogao biti iskoristiv. Još jedna od zanimljivosti bila je i free Wi-Fi zona, što nas je posebno razveselilo tako da smo se mogli uhvatiti svojih gadgeta i obaviti svoje internetske “obaveze” i poslati frendovima friške materijale s lokacije.
Na glavnom flooru cijelu večer svirala je deep i dubby techno glazba u maniri Basic channel / Maurizio zvuka koja je svakako jako ugodna. Tamo smo uspjeli poslušati Deepchoorda, Chez Damiera i mrvicu Move D-a za kraj. Može se reći da nije bilo puno varijacija, ali to u ovom slučaju znači puno dobre muzike uz poneko pretjerano korištenje vokala (mislim da se radi o Chezu, koji je dosljedan svojim Chicago korijenima). Sve u svemu super odabir za glavni floor s obzirom da se tu može visiti bez prestanka i napetosti. Iako u samom početku nije bilo nešto ljudi, do kraja večeri je dvorana bila napunjena kakvom smo ju i navikli gledati.
Isto tako je bilo i na srednjem flooru, ‘Tunelu’ koji je po mišljenju recenzenta bio konstantno jednomjerno popunjen i imao je “post” i “bass” pridjeve, uz poneke ekskurzije u zeznutije zvukove. Popevši se gore, odličan warmup je radio Simon/off, a tek kasnije smo se vratili na Boddiku i Ramadanmana, koji su nakon održane diskusije o bass glazbi imali što za pokazati u praksi. Jedan od highlightova i po nama savršen završetak cjelokupnog posjeta Grazu bilo je čuti Martynovu “We are you in the future” oko pola 5 ujutro. Konstantna super atmosfera bila je popraćena prošlogodišnjim visećim vizualizacijama i mirisom poppersa na samom ulazu na floor.

Dobrodošli u “elektro-tamnicu”

Odlaskom na nama omiljeni ‘Dungeon’ floor na draže nam ekstremnije i mračnije oblike elektroničke glazbe prethodilo je kratko putovanje dizalom do samog prostora. Dizalo je non stop popunjeno, ljudi konstantno cirkuliraju i generalno su super raspoloženi, bez luđaština i sve nekako malo kulturnije nego smo navikli gledati kod nas, što bi moglo značiti i uštogljenije. Svakako je dobro i na to koji puta naletjeti i tako proći jedan festival koji se odmakao od uobičajene party spike i daje na slobodu takav distancirani doživljaj. Lako se može zamisliti da za razliku od većine festivala, na ovaj se moglo doći i samostalno, a da se ne bi čovjek osjećao neugodno iako ne bi cijelu večer s nikim progovorio ni riječ. Jer jasno, iako je zabava glavna, dobili smo osjećaj da su ljudi stvarno došli slušati dobru glazbu, i da znaju na što su došli.
Da se vratimo na sami program koji se odvijao na najvišem flooru. Posljednji prostor je neka sredina dosad nabrojanih, ima relativno dosta mjesta, kapaciteta dvjestotinjak ljudi. Tu se dolazi tunelom, a sam prostor izgleda kao manje sređeni glavni floor, jer je doslovno isklesan iz kamena, no ne toliko fin kao što je to slučaj kod Dom im Berga. Samim time ima puno mjesta za razne vizualizacije kao što su manja varijanta već spomenutih bočnih projekcija i sami vj zid koji je sastavljen od 3 platna. Sam program doduše, odlazi iz sfere dj-inga i ulazi u onu liveacta, pa je i publika drugačijih reakcija, što bi se moglo reći i strpljivija, uzevši u obzir veće napore koji su potrebni za pripremu liveacta.
Tako smo prvo poslušali izvrsnog Badawia sa svojom technoidnom bass selekcijom, nakon kojeg je uslijedio jedan jedini Anstam. Anstam je svakako jedan od, po našem mišljenju, highlightova festivala jer ne nastupa puno, radi specifičnu glazbu koja uz karakterističan njemački zvuk na dosad neviđen način spaja elemente techna i bass glazbe, a i cijenjen je u apsolutno svim krugovima kao istinski inovator moderne mračne elektronike. Čuti produkciju njegovih sinkopiranih bubnjeva uživo je jedan od najboljih trenutaka koji smo imali prilike doživjeti. Nakon njega nastupao je jedan član idm / breakcore dvojca Somatic Responses koji je bio vrhunsko iznenađenje i super showman koji je i taj ‘rezerviraniji’ floor doveo do topljenja kalorija i frcanja sinapsi. Istinski braindance.
Zadnji kojega smo slušali u tamnici bio je Rockwell, koji po našem mišljenju nije bio najidealniji izbor nakon svih ovih prinčeva tame, također i obzirom da je dj-ao, no svakako je održavo podij plesnim i pokojom dobrom selekcijom izmamio nam osmjehe na licima.
To nekako završava naš posjet Grazu, bio je super izlazak nakon kojega ponovno dolazimo u naš Karlovac prepuni ideja za ovdašnju elektroničku populaciju. Što ćemo od toga stići primijeniti, vidjeti ćemo, ali nadamo se čim više. Elevate je idealan primjer što bi Karlovac mogao imati ako bi se interesi i volja vlasti, ali i volja mladih ljudi usmjerili na jednu višu kulturniju razinu. DŠ

Linkovi na službene fotografije i video materijale

Tweet