Tragedija u dva čina
|Nakon što im je zadnja europska turneja zaobišla susjedstvo a i Hrvatsku, već sada kultni moderni mračni hardcore bend Tragedy ove godine svirao je u našem susjedstvu. Nama najbliža točka turneje je bila Ljubljana, pa iako se čak šuškalo o nekom gigu u Zagrebu od toga na žalost (ili na sreću) nije bilo ništa.
Koncert koji je najavljen već krajem ljeta mjesec dana uoči održavanja je rasprodan, a zbog dvostruko veće potražnje za kartama ekipa iz R.A.F.A.L.-a uspjela je organizirati dva seta svirke, jedan s crustcore predgrupom Melete iz Kopra, a drugi s lokalnim d-beat crusterima Baka Yaro.
Naša šarolika brodsko-zagrebačko-karlovačka ekspedicija iz Zagreba krenula je put Ljubljane još u popodnevnim satima, što zbog čuvenog falafela (za one koji ne znaju, pržene kuglice boba ili slanutka uz dodatak začina i povrća obično umotano u beskvasnu lepinju, inače u originalu arapsko jelo) , što zbog zabave u dvorištu Metelkove prije samog koncerta. Pri dolasku odmah smo išli provjeriti kakvo je stanje u dvorištu jer smo očekivali gomile ljudi zbog rasprodanog koncerta. Dvorište je bilo poluprazno, a u blizini Gromke sreli smo još neku ekipu iz Zagreba koji su došli popodnevnim vlakom u Ljubljanu pa su kratili vrijeme do koncerta ispijajući pive i bambuse.
Uskoro je masa ljudi počela pristizati, a blagajna se otvorila tek oko devet sati umjesto u najavljenih 19.30. Ulaznica se mogla kupiti za set po izboru, no koliko sam primijetila većina je odabrala karte za prvi set uz support Melete. Prije početka prvog seta ostao je još velik broj karata za drugi set s Baka Yaro.
Koncertnu večer otvorili su Melete, crust emoviolence bend iz Kopra/Ljubljane koji je već nekoliko puta viđen u hrvatskim klubovima. Standardno dobri i atmosferični, sa svojih otprilike dvadesetak minuta repertoara bili su odlična podloga pred koncert “utemeljitelja žanra” Tragedy.
Tragedy je prvi set otvorio vjerojatno najvećim hitom The Day After s albuma Vengeance iz 2003. godine, a nastavili su solidnim presjekom diskografije (Deaf and Disbeliveing, Life, The Hunger, Call To Arms, The Waiting…). Zanimljivo je bilo primijetiti izvrsnu usviranost benda: Tragedy uživo zvuče kao i na studijskoj snimci, tako da je atmosfera bila na visokoj razini tijekom cijelog giga, tim više što većina (pretpostavljam) nikad nije vidjela ovaj bend “uživo” Tragedy s obzirom da dugo nisu bili u našim krajevima (izuzev koncerta u zagrebačkoj Močvari prije par godina).
Nakon prvog seta ekipa je zamoljena da napusti klub kako bi započele pripreme za drugi set s Baka Yaro. Prepričavajući dojmove ispred kluba uz pokoju pivu dosta ljudi je izrazilo želju da još jednom pogleda ovaj izuzetan bend, a kako je pred sam početak drugog seta ostalo još dosta neprodanih karata, odlučili smo za reprizu, prvenstveno zbog dojmova sa zbilja odličnog prvog seta.
U klub smo se vratili negdje na pola repertoara Baka Yaro, koji su se kao i Melete pokazali kao odličan odabir za support. Ubrzo nakon završetka svirke, na stejdž ponovno izlaze Tragedy. Očekivali smo sličnu ako ne i identičnu setlistu kao na prvom setu, no kad je koncert počeo shvatili smo da je investicija itekako bila isplativa. Drugi set započeli su s Conflicting Ideas, a nastavili u revijalnom tonu s Revengeance, Incendiary, Intolerable, Beginning of The End, Night Falls, Vengeance, Eyes of Madness, dakle, potpuno druga setlista. Atmosfera je na drugom setu bila izvrsna kao i na prvom, a bend nije pokazivao nikakve naznake umora s obzirom da su na turneji i da tu večer sviraju i drugi put.
Koncert bi se mogao ukratko opisati kao “tragedija u dva čina”, jer tko voli ovaj bend, a nije pogledao oba seta (što je bilo moguće zbog manje potražnje negoli je najavljena) definitivno je ostao uskraćen za odličan presjek cijele diskografije. Čak je i vrijeme poslužilo, jer u skladu s glazbenim izričajem benda očekivali smo prolom oblaka nad Ljubljanom, no bilo je ugodno i sunčano, čak netipično za kraj listopada.
Večer smo završili u fast foodu na željezničkom kolodvoru te smo se u gluho doba noći zaputili prema Hrvatskoj vidno iscrpljeni ovim glazbenim “izletom”. Pred jutro stigli smo u Zagreb, a kako je pred nama bio produženi vikend zbog blagdana Svih svetih, nitko se nije pretjerano bunio na nedostatak elana i sna jer je bilo itekako vremena za oporavak prije povratka radnim i studentskim obvezama sljedećeg tjedna. tHc