F12: Obilježavanje Svjetskog dana community arta

Karlovačka umjetnička platforma F12 prepoznata po organiziranju uličnih izložbi pokrenula je prvo obilježavanje Svjetskog dana community arta u Hrvatskoj. koje će se održati 17.02.2018. u Karlovcu i više drugih gradova u Hrvatskoj.

Idejne začetnice platforme pozivaju sve umjetnike, autore, zavisne, nezavisne, kreativce koji rade i djeluju na području Hrvatske da se uključe u prvo obilježavanje Svjetskog dana community arta u Hrvatskoj.
Ideja je da 17.2.2018. godine svatko tko želi sudjelovati u akciji uzme neki svoj autorski rad ili djelo (likovni radovi, fotografije, digitalni kolaži, skulpture, ručni radovi, literarni radovi, poezija, itd) i postavi ga negdje na lokaciji po izboru u svome gradu ili mjestu gdje se trenutno nalazi. Sudjelovati može bilo tko, sudjelovanje u akciji nije potrebno prijaviti a svi zainteresirani autori mogu na Facebook eventu objaviti fotografije svojih radova i pozvati građane da ih “udome”.
O ovoj inovativnoj i neobičnoj obljetnici razgovaramo sa začetnicama inicijative F12, Anđelom Žapčić aka Tally Rayne Adams i Alenkom Mance:

Možete li za početak pojasniti što je to community art?
Anđela: „Community art“ je termin koji obuhvaća razvoj, podršku i realizaciju umjetničkih aktivnosti unutar lokalne zajednice, karakterizira ga interakcija i dijalog s okruženjem. Često se radi o aktivnostima u kojima profesionalni umjetnici surađuju s civilnim društvom kako bi razvili umjetnički produkt. Termin je prvi puta bio definiran kasnih 60-ih godina te je potaknuo umjetnički pokret koji je eksponencijalno rastao u Nizozemskoj, Irskoj, Engleskoj, Australiji, Kanadi i SAD-u. Najčešće se pojavljuje u ekonomski prikraćenim područjima gdje se ovim putem ističu brige ili lokalna problematika kroz umjetnički proces i produkt. Community art vuče svoje korijene iz pitanja socijalne pravde, ali i popularnih informacijsko – edukacijskih metoda. U umjetničkom svijetu, community art znači posebnu umjetničku praksu koja naglasak stavlja na socijalnu uključenost i suradnju. Ova specifična praksa koristi umjetnost kao društveni alat i pritom ispituje manevarsko područje za nezavisno umjetničko djelovanje.

Tko se i na koji način može uključiti u akciju?
Alenka: U akciju povodom prvog obilježavanja Svjetskog dana community arta u Hrvatskoj mogu se uključiti svi, bez obzira na akademsko obrazovanje, institucionalno ili nezavisno djelovanje i umjetnički status. Budući da je glavni medij za realizaciju akcije socijalna mreža, odnosno Facebook platforma, svi koji žele sudjelovati, na dan realizacije akcije mogu samostalno postaviti svoj autorski rad ili djelo u gradu kojem žive ili se nalaze. Na radu je potrebno naznačiti da je za udomljavanje, fotodokumentirati ga, objaviti fotografiju u event F12: „ART na cestu“, označiti lokaciju rada gdje je postavljen te omogućiti publici da poprate akciju i sudjeluju u njoj.

Koja je razlika ove akcije u odnosu na vaše dosadašnje projekte?
Anđela: Kao što je ranije spomenuto, „ART na cestu“, event  je kojim ćemo pokušati prvi puta na nacionalnoj razini obilježiti Svjetski dan community arta koji se u svijetu održava 17.02. Ovim eventom želimo između ostaloga i istaknuti broj aktivnih umjetnika / kreativaca. Kako se radi o akciji koja se provodi kroz „pogon na dobru volju“, bili smo i znatiželjni vidjeti koliko će se umjetnika, iz kojih svih umjetničkih sfera i medija uključiti u akciju. Želimo staviti naglasak na moć participacije u stvaranju socijalnih umjetnosti i možda potencijalno ohrabriti nekoga da na ovaj način pokuša i samostalno djelovati u svojoj zajednici. Što se tiče naših uobičajenih akcija, tu se mahom radilo o besplatnim, izložbenim postavima na mjesečnoj bazi. Za svaki zaseban postav, donacije smo dobivale putem open call-a. Autori bi nam donirali radove, a mi bi potom odabrali neku napuštenu javnu lokaciju ili zgradu u derutnom stanju te ih tamo aplicirali u obliku manjeg izložbenog postava kojeg je publika preuzimala samoinicijativno na licu mjesta. Na ovaj smo način zapravo htjeli direktno sudjelovati u stvaranju publike koja bi se ovim putem mogla više „naviknuti“ na prisutnost uličnih performansi u javnom prostoru, a i ponijeti dio ideje o community artu sa sobom u svoj životni prostor. Izuzetno smo zahvalni na pozamašnom odazivu donatora, odnosno autora bez koje nijedna naša akcija ne bi bila realizirana. U protekloj smo godini prihvatili ukupno 186 donacija/radova od strane 19 različitih autora iz čitave Hrvatske i šire.

Kako to da F12 i dalje djeluje kao inicijativa, a ne kao neka registrirana udruga?
Anđela: Ideja o F12 počela je iz potrebe o samostalnom djelovanju. Htjeli smo pokazati i publici i sudionicima koliko je jednostavno djelovati, onoliko jednostavno kao naslikati nešto i postaviti to na ulici. Ono što smo pritom htjeli naglasiti je činjenica da za djelovanje u zajednici ne moraš nužno biti član udruge ili organizacije ili „imati nekoga uz sebe“. Primijetili smo kao volonteri i suradnici u različitim organizacijama da takva pripadnost ponekad stvara određenu stigmu, odnosno postoji perspektiva da civil kao civil ne može samostalno djelovati ako ne pripada registriranoj organizaciji i iza sebe nema čopor ljudi za tehničku i logističku podršku. Ne držimo skupe koncerte s ogromnim stageom, nema lighta ni reflektora, na našim „otvorenjima“ ne postoje govori, publika, protokol. Naši postavi teško se mogu i nazvati standardnim izložbenim postavom ili izložbenim sadržajem. Naša je praksa skromna i jednostavna i njome se može baviti bilo tko. Ona je na neki način i vježba građanske slobode, svi su pozvani i nitko ne nosi akreditacije, sve je besplatno. Želimo da F12 u očima sudionika i publike bude potpuno nezavisan te smatram da je ovo najbolji put do takve perspektive.

Kakav je vaš odnos s lokalnom civilnom scenom?
Anđela: Za nas je na prvom mjestu ipak razvoj nezavisne kulture i novomedijskih umjetnosti, tako da uspješne suradnje ostvarujemo pretežno s organizacijama koje se bave novim medijima i nezavisnom kulturom što na kraju krajeva i ima smisla, no takvih je organizacija na lokalnoj razini vrlo malo.  Neke smo suradnje ciljano izbjegli jer smo mladi i nezavisni a neformalnost naše inicijative omogućila nam je osobnu slobodu da kažemo da nam se nečiji „đir“ ipak ne dopada.

Zašto ne djelujete u sklopu neke organizacije likovnih umjetnika?
Anđela: Smatramo da na lokalnoj razini ne postoji takva organizacija koja bi prepoznala medije i sadržaje koji nas zanimaju. Nismo baš neka ekipa koja radi u zatvorenim/idealnim/normalnim uvjetima ili ima klasičan pristup umjetnosti. Mi smo vani na cesti, volimo to i vjerujemo u suvremenu umjetnost i ulične performanse. Ne želimo biti zatvoreni u galerije niti držati odstupanje od rada i publike i na kraju dana, želimo raditi ovo što radimo zato što stvarno to volimo a ne da bi se s nekim natjecali.

Kakva je mogućnost izlaganja u karlovačkim prostorima?
Alenka: Prostori postoje, njihova je opremljenost upitna ali još je diskutabilnija posjećenost sadržaja. S jedne strane postoje prostori u okviru institucija koji ne pružaju mnogo mogućnosti za mlade nezavisne autore. S druge strane čak su i ti sadržaji u okviru institucija loše posjećeni. U F12 mislimo da imamo mogućnost oblikovanja publike samim time što dovodimo umjetnost u javni prostor i dajemo slučajnim prolaznicima mogućnost praktičnog iskustva s interakcijom, oni na kraju ipak sve radove odnose sa sobom doma pa mi zapravo imamo direktan feedback što se tiče usluge koju pružamo, u prostorima je to pitanje manje transparentno.

Ima li Karlovac dovoljno prostora za izlaganje?
Anđela: Kako za koga. Prostor kao prostor čine 4 zida, mislim da je u našem slučaju ipak bitnija priroda i karakter te vođenje prostora nego samo fizičko postojanje prostora. Prostori postoje, više ili manje dostupni u dobrim ili lošim stanjima ali što je prostor bez sadržaja ili s izložbom koju nije posjetio niti jedan građanin koji inače ne prati kulturna događanja.

Često izložbe lokalnih autora budu otvorene po nekoliko mjeseci? Što mislite o toj praksi?
Anđela: Ova bi praksa možda bila smislena kada bi te izložbe iz dana u dan bile i dalje aktualne i posjećene. Mi volimo da je „kratko i slatko“, tada se i iskustvo i sadržaj više cijeni i prepoznaje a i stvara se određena dinamika koja suzbija monotoniju. Vremenski rok trajanja sadržaja nerijetko se isprepliće s kvalitetnim korisničkim iskustvom.

Kako gledate na izumiranje karlovačke gradske jezgre i pokušaje da se tu nešto napravi?
Anđela: Pitanje izumiranja karlovačke gradske jezgre u posljednjih nekoliko godina je poprilično aktualno. Iz naše perspektive i osobnog iskustva možemo reći da su se u ovu problematiku vrlo aktivno uključile udruge civilnog društva i građanski aktivisti. Sprovođenjem različitih kulturno – umjetničkih i edukativnih sadržaja te manifestacija, život se povremeno vraća u jezgru, no radi se o sistemu koji nije samoodrživ niti predstavlja trajno rješenje, već je samo privremeno liječenje simptoma ili „dječjih bolesti“ jezgre. Kao i na mnogim drugim poljima, nedostaje konzistentnost sadržaja uz adekvatnu podršku.

Kakva je situacija u drugim gradovima veličine Karlovca po pitanju nezavisne umjetničke scene?
Anđela: Iz naših iskustava, korespondencije sa suradnicima i donatorima, možemo zaključiti da je problematika svugdje vrlo slična i vuče korijene iz nezainteresiranosti / neinformiranosti publike, lošeg prijenosa informacija, nedostatka adekvatne podrške i smanjenih mogućnosti participacije.

S kim surađujete na lokalnoj i nacionalnoj sceni (možda i šire)?
Alenka: Kao platforma smo surađivali i surađujemo sa svim zainteresiranim umjetnicima, kreativcima i autorima koji djeluju na svojoj ili u nekoj drugoj lokalnoj zajednici, bili oni zavisni ili nezavisni, bez obzira na dob, umjetničko djelovanje, status i obrazovanje. U godini dana, ostvarili smo suradnju s umjetnicima iz Hrvatske, to su  Mario Šimić, Doris Mržljak, Tin Vlainić, Ranko Ajdinović, Fabrizia Percan, Anita Kos, Laura Mikolčević, Nicol Načinović, Kristina Penava, Nikola Grabovac AHRO, Vedrana Juričić, Chuck, Eamonn Shanahan te zasebno članice F12 – Tally Rayne Adams, Anamarija Podrebarac i Alenka Mance, Jasmina Jakopanec iz Slovenije te Zoran Šajatović iz Srbije.

Podršku primamo i od inicijativa s kojom dijelimo sličnu praksu a isti fokus kao što je to Free Art Friday i Free Art Friday Belgrade iz Srbije, a mnogi su nam građani i civili pa i aktivisti umjesto donacija u obliku djela u sklopu nekih aktivnosti donirali pribor kojim se služimo pri izlaganju (čavlići, kvačice, špaga, škare i sl.)

Također smo se nedavno uključili besplatnim izložbenim postavom u Giving Tuesday pokretu, organiziranom od udruge KA-MATRIX koja je globalni predstavnik Giving Tuesday-a za Hrvatsku.

Zašto se odrasli ljudi ne bave više kreativnim, umjetničkim radom (bez obzira bilo to slikanje, crtanje, kiparstvo, izrada ready-mades, sviranje, snimanje, fotografiranje i sl)?
Alenka: S obzirom na to da veliku ulogu igraju socioekonomski statusi, ljudi si više ne mogu priuštiti da aktivno sudjeluju u stvaranju, da si omoguće odgovarajući pribor / materijal za rad ili pak izdvoje slobodno vrijeme za djelovanje. Naravno, postoje ljudi koji i žive od toga kao i ljudi koji djeluju na tom području bez ikakvog profita, ali uzimajući primjere iz vlastitog iskustva, uvijek će postojati dio populacije koja nije zainteresirana za kreativno i umjetničko djelovanje, koji na to gledaju kao „gubljenje vremena“ i takvi vas najčešće trebaju motivirati da ostanete ustrajni u svojoj ideji i njenoj konzistenciji. Postoje i situacije gdje netko tko želi djelovati na tom području, ali upravo zbog ovakve demotivirajuće populacije, ljudi rade to u tišini vlastitog doma ili ne rade više uopće jer je netko, tko i nije toliko (bio) informiran o navedenim područjima, smatrao da bi bilo pametnije primiti se „pravog“ posla koji donosi zaradu, nego „gubiti“ vrijeme na kreativne i umjetničke procese.

Kako bi prema vama trebali izgledati ti prostori, od uređenja do vođenja i upravljanja i koji je vaš stav o otvaranju alternativne / nezavisne galerije / studija? Primjerice Mala scena je od svog otvaranja sve do danas ponajprije zamišljena kao glazbeno/scenski prostor.
Jedna od prvih ideja koja je zapravo formirala kolektiv koji se okupio oko F12, bila je vizija interdisciplinarnog prostora otvorenog tipa koji osim izložbenih, ima i kapacitete potrebne za razmjenu znanja u vidu rezidencijalnih programa, edukativnih sadržaja, radionica i izvedbenog prostora za realizaciju različitih umjetničkih projekata, lokalnih i gostujućih umjetnika. Kada govorimo o upravljanju samim prostorom, nužno je postojanje upravnog tijela koje se sastoji od stručnih osoba, umjetnika i aktera s lokalne scene. Dakako, model ovakvog prostora ne može se razvijati niti oslanjati samo na lokalnu scenu, već zahtjeva suradnju i konstantno dovođenje novih medija i sadržaja u prostor koji će svojom prirodom i mogućnostima za interakciju potencijalno oblikovati ili privući novu publiku, no krivo je reći da takav prostor postoji radi publike. Naša je ideja da bi element nezavisne galerije / izvedbenog prostora trebao najviše pridonijeti očuvanju i širenju kreativnih praksi radi održavanja same te prakse.

Kakva je uopće karlovačka likovna scena? U akciji na prošlogodišnjem Kunststationu na zidu Oružane ispisano je stotinjak imena članova/ica “karlovačkog likovnog kruga”.
Anđela: Karlovačka likovna scena neistražena je do kraja, neopipljiva, razbacana na sve strane, neusuglašena i šarolika. Za nas, karlovačku likovnu scenu najviše čine mlađe generacije koje ni nemaju prilike za izlaganje ili samopromociju, zbog njih smo najviše tu.

Mogu li lokalni likovnjaci pokrenuti stvari kao što su to učinili multimedijalni umjetnici i aktivisti oko KAoperative?
Anđela: Mislim da smo daleko od kompetentnih za ovakav komentar, mislim da zapravo nitko još ni ne zna tko su sve ti likovnjaci i autori te dok se oni kao takvi ne detektiraju i ne usuglase o zajedničkim potrebama i ciljevima nije moguće uopće povlačiti ovo pitanje. Mogućnosti su beskrajne?

Što F12 planira po završetku ove akcije?
Alenka: Rezultate akcije objavit ćemo na svojoj Facebook stranici, svaka objavljena intervencija sa strane autora koji su sudjelovali bit će zabilježena. Nadamo se po završetku ove akcije da ćemo kao inicijativa motivirati ljude na području Hrvatske (i šire) da se i nakon akcije uključe te samostalno djeluju u svojim lokalnim zajednicama na razvoju nezavisne kulturne scene, pogotovo ako se radi o gradovima gdje ona nije toliko ili u potpunosti razvijena.

Nakon akcije planiramo normalno nastaviti s besplatnim izložbenim postavima koji će biti dostupni publici na udomljavanje, također se nadamo novim korisnicima platforme, bili to autori / umjetnici koji će svojim donacijama sudjelovati u nadolazećim postavima, nova publika koja će sudjelovati tako što će „udomiti“ nečiji rad te ga ponijeti sa sobom doma ili možda tek novi korisnici društvenih mreža koji će pratiti putem Facebook stranice naš rad i djelovanje.

Službeni facebook event —>

Tweet