Navijači u bespućima povijesne zbiljnosti

Svako malo pa smo svjedoci neke “gungule” koju izazovu nogometni navijači. Histerija nogometnog navijanja nije mimoišla niti Karlovac gdje već nekoliko godina djeluje navijačka skupina GADEMZ! Pokušati ćemo odgonetnuti kako je sve počelo i koji su početci navijanja na karlovačkom stadionu.Oni stariji će pričati kako je to bilo i prije, no prvi tragovi nogometnih navijača – ULTRASA ili TIFO-za javljaju se tek sredinom osamdesetih godina 20.og stoljeća. Do tad je na nogometnim stadionima bilo nezamislivo za čuti i vidjeti otvoreno neprijateljstvo, ne daj bože sukobe. Sitne čarke na relaciji Split-Zagreb s jedne, te Beograd s druge strane završavale su s himnom tada jedne države. Kako je 80-ta i sjena Staroga blijedjela tako se rastući velikosrpski hegemonizam sve više sukobljavao s hrvatskom željom za samostalnošću i nezavisnošću. Najbolja poprišta sukoba bili su upravo nogometni stadioni, odnosno tribine. Paralelno s događanjima u Jugoslaviji, sve češće su dolazile vijesti iz Europe o fanatičnim navijačkim grupama koje su ne štedeći glasnice, džepove, maštu, a nerijetko i mišiće “drukale” za svoje klubove. Svojevremeno je izlazilo i specijalno izdanje popularnog beogradskog magazina za mlade ĆAO TIFO u kojem su se prepucavale važnije i manje važne navijačke grupe, a urbanim subkulturnim grupacijama se uz punkere, metalce i skinse pridružio jedan masovni pokret koji je nerijetko obuhvaćao i upijao sve navedene.  U prvo vrijeme činili su smiješnima svi ti nazivi, Bad Blue Boys, Torcida, Ultras (kasnije Delije), Grobari za koje je šira javnost tek čula. Krajem osamdesetih stvar je kulminirala toliko da se za nogometne navijače naveliko pričalo, što u medijim, što na ulici. Tu niti karlovački BBB-i nisu ostali po strani nadjenuvši si ime Carlstadt Crew. Neki od njih viđeni su i na malim ekranima na legendarnoj utakmici 13.05.1990 kad su se rame uz rame sa Zvone Bobanom sukobili s pripadnicima jugo-milicije. Za većinu hrvatskih tifoza, pogotovo BBB-a taj sukob predstavlja i početak rata na ovim prostorima.
Većih nereda bilo je i u Splitu kad je Torcida prekinula utakmicu Hajduk:Partizan skinuvši jugo-zastavu s jarbola. Navijači su tako polako prešli u politiku. Niti u Srbiji situacija nije bila drugačija. Dok je Partizan bio vojni klub uz njega se svrstavala uglavnom i ekipa vezana za JNA i jugo ideju, dok su Delije, navijači Crvene Zvezde, otvoreno stali uz velikosrpsku politiku koketiravši s četničkim pokretom.
Za navijače u Hrvatskoj, bar za onaj dio koji nije zamijenio svoje kape i šalove maskirnim uniformama, prva polovina devedesetih ostala je zabilježena više borbom za promjenu imena voljenog kluba, prepucavanja s upravom te nešto manje međusobnim prepucavanjima.Tek krajem devedesetih, s povratkom svetog imena i zasićenosti dnevno-političkim problemima, iako se još dugo vremena neće moći potpuno odvojiti od politike hrvatski tifozi polako dobivaju svoj smisao – navijanje za voljeni klub.

GLAZBA I NA­VI­JA­NJE

Kroz po­vi­je­st ro­ck’n’rol­la mno­gi ban­do­vi su na raz­ne na­či­ne bi­li po­ve­za­ni s spor­tom na ovaj ili onaj na­čin. Od čis­tog rek­rea­tiv­nog hak­la­nja do ak­tiv­nog sud­je­lo­va­nja u spr­tskim do­ga­đa­ji­ma. Prim­je­ra je mno­go: Die To­ten Ho­sen, Iron Mai­den i Se­pul­tu­ra su se čak i ama­ter­ski ba­vi­li no­go­me­tom, le­gen­dar­ni bub­njar Clas­ha Too­per Hea­don kon­di­ci­ju je na­bi­jao kroz bok­sač­ke tre­nin­ge, Extre­me Noi­se Ter­ror i Con­cre­te Sox ludi su za rug­byjem, a skate­boa­rd vo­zi to­li­ko ban­do­va da je čak ci­je­li glaz­be­ni pra­vac proz­van ska­te-co­re.

Ve­lik se broj OI ban­do­va, či­ja pub­li­ka je reg­ru­ti­ra­na ma­hom iz re­do­va rad­nič­ke kla­se, tradicionalno naj­vat­re­ni­jih no­go­met­nih na­vi­ja­ča, više ili ma­nje svr­sta­va se uz ne­ki no­go­met­ni klub. Ta­ko su Coc­kney Re­jec­ts ta­di­cio­nal­no fa­no­vi We­st Ham Uni­te­da pos­ve­ti­li su naj­vat­re­ni­jim na­vi­ja­či­ma War on the Ter­ra­ces, Chel­sea dru­ka­ju da­ka­ko FC Chel­sea, dok su Co­ck Spar­rer od­svi­ra­li En­gla­nd be­lon­gs to me što se i dan danas pje­va na otoč­kim sta­dio­ni­ma.
Na kon­ti­nen­tu nje­mač­ka su­per gru­pa Die To­ten Ho­sen pje­va­li su Az­zu­ro kad su iš­li na pr­ven­stvo u Ita­li­ji, te ne­ko­li­ko go­di­na Car­ne­val in Rio.
U Hr­vat­skoj je još po­čet­kom de­ve­de­se­tih Rip­per skla­dao him­nu Di­na­ma, te ob­ra­dio You Ne­ver Wa­lk Alo­ne, a deč­ki s Gaj­ni­ca Hlad­no Pi­vo čes­to nag­la­ša­va­ju svo­ju sklo­no­st no­go­met­nom na­vi­ja­nju sni­miv­ši jed­nu od bo­ljih pje­sa­ma pos­ve­će­nu na­cio­nal­noj rep­re­zen­ta­ci­ji.
Slijedom okol­nos­ti him­nu kar­lo­vač­kih na­vi­ja­ča napravili su i lokalni punk heroji Carl Hunter.

http://gademzkarlovac.blog.hr/

objavljeno u PLAN.et magazinu broj 20, svibanj 2004.

Tweet