Monteparadiso 20: veliki jubilej omiljenog hardcore punk festivala

 mp2012Jubilarno, dvadeseto izdanje Monteparadiso hardcore punk festivala još jednom pokazalo je vrijednost ovog događanja ne samo u lokalnim okvirima već i na međunarodnoj razini.

I ove godine organizatori su se odlučili na trodnevni koncert na kojem je nastupilo dvadesetak imena s regionalne i europske DIY scene. To je i poveznica stilski različito usmjerenih bendova: bez obzira na razlike svima je zajednički “uradi sam” pristup, izdavanje za male, nezavisne etikete ili, u najvećoj mjeri, samostalno izdavaštvo. To i je u stvari taj pravi duh Monteparadisa koji se i nakon dvadeset godina, unatoč izazovima, nije komercijalizirao.

Svečanosti su počele već u srijedu u prostoru tvrđave Casoni Vecci projekcijom dokumentarca o fenomenu pulskog hardcore punk pokreta i DJ setom u režiji Vedrana Menige. Znatno više ljudi već je bilo na prostoru oko vojarne Karlo Rojc koji je za potrebe festivala prenamijenjen u besplatnu camping zonu. Mnogobrojni kamperi, kombiji, ali i punkeri stoperi pristizali su već od ponedjeljka ne bi li uhvatili što bolju poziciju i minimalni hlad.

Sve je bilo spremno za pravu feštu kojoj je ove godine, prema riječima člana organizacijskog tima Mehe, po prvi puta doprinjeo i Grad Pula: “Ustupili su nam veliku gradsku pozornicu. Dvadesetim jubilejom tako Monteparadiso festival zasluženo se uvrštava u redoviti ljetni kulturni program Grada Pule, rame uz rame s Pula Film Festom i sličnim manifestacijama”.

Prvu večer otvaraju domaći “buzzeri” Nulla Osta. Na grmljavinu dva basa smo se već navikli no na ovako velikom stejđu nedostaju one frekvencije koje daje gitara. Kako bilo iznenađujuće mnogo ljudi gledalo je prvi bend što se razlikuje od proteklih izdanja festivala kad su tek rijetki popratili bend koji je otvarao program.

Njemački Corrosive simpatični su hardcore band njemačke 80’s škole koje je dosta teško postaviti u neke gabarite i točno reći o čemu se tu točno radi. Vidi se da je ekipa već duže vrijeme na sceni, trude se, no za njihov nastup treba podosta strpljenja. Mnogima su bili tek pauza prije austrijskih anarcho crustera Kurwa Aparata.
Još jedni veterani ovakvih događanja pokazali su još jednom da kultni status ne zahvaljuju dugovječnosti na sceni: brzi hardcore zamijenili su midtempom stench corea na tragu najvećih imena žanra, Deviated Instinct, pa čak na trenutke i atmosferom nikad prežaljenog Hell Hammera. Početak festivala definitivno je obećavao dobru zabavu.

Zanimljivo je kako se Monteparadisu postavlja lista nastupa: za nekoga možda to i nema smisla no stilski se zaista može pronaći glazbe za svakoga, dakako, unutar DIY punka i hard corea. Mračne Kurwa Aparata mijenjaju raspjevani combat rockeri Argies.
Alfa i omega ovog benda iskusni je Argentinac David koji je bend okupio još davne 1984. i od tada vješto kombinirajući utjecaje punka, ska, reggae i latinskih ritmova rastura stejđeve s obe strane Atlantika. Bend mnogi nazivaju argentinskim odgovorom na poznatiji Clash no svojom dugovječnošću i vjernošću publici i live nastupima naredali su znatno više koncerata.
Bend je nastupao već nekoliko puta na Monteparadisu, a u duhu promjena postava i ove godine David je doveo novu ekipu. Unatoč uvijek kvalitetnim kolegama ove godine pratila ga je stvarno odlična ekipa: Argies su odličan combat rock bend koji će pokrenuti i one koji svoje korijene ne nalaze u opusu Joea Strumera i drugova. Odličan nastup i isto takav odaziv publike kojoj očito nikad dosta “clash-a-like” zvuka.

Nakon Argies na stage se penju još jedni MP-veterani: Murder Disco Expirience. Za razliku od prošlih Njemaca, MDX zvuče znatno uvjerljivije i opakije. Bend je skroz u onome što radi, hardcore je mračan, emotivan i angažiran pa su i s razlogom dobili termin u samoj špici večeri.
Po mnogima najočekivanije ime prve večeri bili su britanski OI streetpunk prvaci Hardskin. Bend predvode Fat Bob i Johnny Takeaway i već na prvi pogled opravdavaju ime i renome benda. Hardskin drmare OI punk u stilu Cockney Rejects, Sham 69 i sličnih sastava, a sami članovi su vatreni navijači Millwalla, pa prema tome i privlače publiku sličnih interesa. Bilo je zanimljivo slušati kako se sa stage obračunavaju s anarcho-crusterima kojih niti ove godine nije nedostajalo: na povremena dobacivanja iz publike preporučili su šišanje dreadlocksa na “proper haircut”, pranje i pronalaženje poštenog posla. Kako bilo, imali su svoje supportere koji su se razišli na prve taktove čeških See You In Hell koji su i zatvorili prvu festivalsku večer.
Ekipa se u dvorištu još malo zabavila uz francuski Mustache karaoke show i lagano zaputila na počinak.

Petak je bio dan s najviše očekivanih nastupa, počevši od talijanskih psychobilly punkera Green Moon Sparks: bend je imao neslavnu ulogu otvaranja druge festivalske večeri no ipak su malo po malo privukli ekipu pred stage. Lagano i plesno s vokalom na tragu Demented Are Go pokazali su se kao još jedan dobr izbor.
Pomalo zapostavljeni pokazali su se zagrebački Sentence. Očito ekipa nije pretjerano navikla na ovakav hardcore izričaj, po mnogima “premoderan” ili “pre-NYHC”. Kako god, još jedno osvježenje i potvrda kako se uz punk tradiciju prati i što je novog na sceni.

Za njima je slijedio možda najočekivaniji nastup: onaj pulskih legendi Fakofbolan koje se i ne treba više puno predstavljati. FOB redovito na sceni naprave pravi kaos, štalu i dernek. To je bend koji vole punkeri, hardkoraši, navijači i skinsi, svi se pronalaze u njihovim tekstovima pa nije čudno kako su se i ove godine palile baklje, redari imali pune ruke posla, a dvorište Rojca bilo tijesno od svih koji su došli zapjevati svevremenske hitove. Unatoč zamjerkama kako su se umorili, usporili i kako nove stvri nisu toliki hitovi kao one stare FOB su se pokazali kao prave zvijezde domaće scene. Zbog “tijesne satnice” skratili su set, no publika nije ostala uskraćena hitova. Ulicom su zatvorili gig i otvorili stage za Fistru i njegov reoformljeni AK47.

Fistra se i dalje između pjesama obračunava s primitivcima, komercijalizacijom, desničarima i ostalim temama već uobičajenim anarcho-punk sastavima. Unatoč pauzi bend je uigran i nabrijan pa nikako ne propustite njihov idući nastup.

Ono što FOB znače na regionalnoj, to su Bolesno Grinje na svjetskoj grind core sceni: bend koji (pre)malo svira i koje svi željno očekuju, s prošlogodišnjim pojačanjem, Lužeom na bubnjevima usviraniji su no ikad. Novi album Grinje! Grinje! Grinje! opravdava svirački, produkcijski i umjetnički zvjezdani status ovih frendova. Oni koji su igrali Doom znaju što znači termin “unleash hell” kad izađete na sljedeći level u kome vas nesmiljeno napadaju najopasnije IT beštije. Grinje nisu virtualne nego itekako realna napast, posvemašnji atak na oči i uši. Brrrr, gitara na razini mlaznog aviona u poniranju, tutnjava basa, petardiranje duple pedale praćeno blast-beatom koje kad misliš da je dostiglo maksimum duplo ubrza i Angerijev growl govore o kakvom se bendu radi. Ocjena 11 od 10. Tojeto!!! Ugh, kao što bi rekao rođo Penx. Definitivno šampioni ove “pankerske Olimpijade”.

Ove večeri svirali su još poznati njemački punk/hardcore bend Spermbirds, koji, doduše, zvuče bolje i modernije nego smo očekivali, ali, kao što Dule kaže, nakon Grinja više ništa nema smisla jer smo sve vidjeli. Baš tako.

Da bi ekipa ipak uspjela uhvatiti koji sat na pulskim plažama posljednja večer pomaknuta je na 22 sata kad su sa svirkom počeli Becouse the Bean. Talijanska hardcore petorka u odnosu na ostale bendove je nepoznata ali su počevši od vlastitog backlinea do svirke pokazali kako Italija ima još dobrih sastava. Nastup završavaju obradom Black Flaga Rise Above. Respekt!

Aktivna Propaganda opet svira, bolji su, nabrijaniji i zabavniji nego ranije i, kao što bi neki frendovi rekli, odličan su sountrack za neku revoluciju. Tko zna?!

Za razliku od Bolesnog Grinja, njihovi suborci iz Požege, Dislike, grind izvlače i provlače kroz death metal štih i unatoč virtuozitetu i očiglednoj usviranosti nisu nas se dojmili kao pulske legende.
Samoborske “njujorčane” Deafness by Noise već smo toliko puta vidjeli kao predgrupu svim “originalnim” NYHC bendovima da je ovaj gig bio previše. Mnogi komentiraju da im uopće nije ovdje niti mjesto no kako su od početka prisutni na MP festivalskim izdanjima jasno je da su ih organizatorili htjeli i na ovom velikom rođendanu. Krmpa i društvo doista se trude zvučati i izgledati kao njihovi američki uzori i koliko im to ide od ruke/noge/žice/glasa provjerite na nekom od skorašnjih nastupa.

Zanimljivije je bilo na daskama Rojca vidjeti njemačke Burial. Matko P. nam je rekao kako je izuzetno sretan da su uspjeli dovući jedan ovakav bend u Pulu: “Većina bendova koji sviraju ovakvu glazbu danas su na major etiketama. Burial su jedan od malobrojnih koji su ostali DIY”. Da, doista je neočekivano bilo vidjeti frajere s bradama, flying-V gitarama i kaubojskim čizmama koji prže neku modernu inačicu brzog neocrust/screamo/post hardcorea. Neobičan bend, provjerite na njihovoj Facebook stranici ili Youtube, a najbolje naručite nešto od njihovih materijala.

Iako su Burial zaderali poput pravih headlinera prave zvijezde posljednje večeri bili su stari majstori Antisect. Mada su mnogi priželjkivali Amebix ovo je bila sasvim zadovoljavajuća alternativa: stare barabe koje briju na zeitgeist pružili su pravu dozu onog mračnog otočkog hardkora s metal uplivima. Ne radi se tu samo o Amebix nego očito i Black Sabbath uz dosta repetirajućih dijelova pa sve zvuči na trenutke industrijski deprimirajuće, a u bržim dijelovima kao Motorhead. Više nego ugodno iznenađenje. Gig zatvaraju masivnim noisewallom uz dijeljenje bedževa ekipi u prvim redovima. Odličan bend.

Festival zatvaraju britanski dub/punk/ska Inner Terrestrials što je i lagano primirilo atmosferu nakon ljutih Antisecta.
Još jedno izdanje Monteparadisa prošlo je bolje nego je većina ekipe očekivala što je razuvjerilo mnoge koji su uoči festivala komentirali neatraktivan lineup.
U konačnici teško je izdvojiti neki bend i reći da su podbacili, i dalje je bilo dovoljno crusta i mrvljenja za najljuće fanove uz dovoljno street OI punka i integralnog hardcorea.
Nedjeljno jutarnje sunce koje je propisno upeklo već je do podneva rastjeralo većinu kampera iz dvorišta koji su pohitali kućama ili, pak, u nove punk pobjede. Nastavak slijedi u Zadru i Martinskoj.
Čestitke Pula hardcore punk ekipi na svom trudu, volji i ljubavi za DIY ideju. Definitivno se vidimo i dogodine. dmc

PS pozdrav cimerima


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*