Monteparadiso 26: San kitajske noći

Iako tajming odlaska na dvadesetšesto izdanje Monteparadisa nije bio najbolje tempiran ipak smo stigli u Pulu taman na sam početak glazbenog dijela festivala dok su se na pozornici pripremali HakAttak.

Borbeno vozilo Left to Starve zapelo je još u zagrebačkoj gužvi raskopane Savske tako da je dolazak bilo neizvjesno da ćemo stići vidjeti prvi bend. Ako se obnovi Savske pribroje i najavljene turističke gužve strava na autocesti bila je opravdana. Srećom vozač nije zazirao od prijetnje zastojima i stisnuo gas pa stižemo u dobrom raspoloženju u dvorište Rojca gdje nas je dočekao majstor Šaponja dok su u kuhinji već Hani Rakija i Maske spremili fino vege varivo i pohane patlidžane. Nazdravljanje hladnom bevandom uz zvuke Kvalitetnog disko banda šuma, dobra spika i još bolja večera su bili na mjestu, ali valjalo je poslušati i novi bend koji čine dobro poznati frendovi iz Slovenije, HakAttak.

Bend ima iza sebe solidno produciran super brzi, motor charged album Motorhitr koji na stejđu zvuči glasnije i brže nego na kazeti. Iako su dobili neugodnu ulogu da otvore festival gledalo ih je zanimljivo velik broj ljudi, pogotovo kad se uzme u obzir da su kretali već u pola devet. Ono što je na live materijalu izgledalo kao metalizirani hardcore koji na trenutke liči čak i na Agnostic Front s Cause for Alarm uživo je ipak puno bliže prljavom krastu. Kako god, odšpilali su svoj motorizirani set i povukli se na zasluženu okrjepu.

Idući se na stage penje Saša 21, bend nastao nakon tužnog kraja nikad prežaljenih KUD Idijoti. Sašu 21 predvodi upravo jedan od “Idijota”, legenda domaćeg panka Sale Veruda. I dalje je nejasna, premda potpuno legitimna odluka frontmena da ne živi “na staroj slavi” i da su Idijoti odlaskom Tuste zatvorena priča, a Saša 21 je budućnost. Sale i dalje prži svoj Les Paul, vokalno je vrlo blizu zvuku prošlog benda no usprkos svom iskustvu, znanju i trudu još nije pogodio onu žicu kod publike koju je toliko puta pronašao s Idijotima. Saša nije privukao veću pažnju okupljene publike u kojoj je ove godine, kao što i nenaklonjeni komentatori pišu po fejsu, bilo više ljubitelja bržih hace formi.

Za mnogo je jedan od boljih bendova festivala upravo bila talijanska crust d-beat mašina Kompost. Tim više što su na stage izašli nakon Saše 21 kontrast je bio tim veći. Šizofrena je situacija kad jedan vokal naizmjence growla i blackerski krklja. Izuzev toga dobro je vidjeti da iz Italije dolazi i mjuza kakvu smo navikli slušati od britanskih bendova.

Left to Starve su se posljednjih godina usporili, zaronili u mračne sludge vode se tek ponekim izletom u brzine, pa je mnogima to bilo još jedno iznenađenje od strane organizatora. S druge strane, LTS iza sebe imaju više europskih turneja, svirke po mnogim značajnim klubovima, skvotovima i festivalima od kojih se može izdvojiti i nastup u prime-tajmu ovogodišnjeg Fluffa. Očekivano, nisu izazvali neviđeni megamosh ispred pozornice ali kako je njih hipnotički nastup tekao tako su privukli one koji istražuju podzemne vode rock’n’rolla. Svakako jedan od boljih nastupa hrabrih omladinaca, ako se zaborave manji tehnički problemi tijekom svirke. Za njihov nastup, kao u ostalom i cijeli festival prijedlog da se ugasi halogena rasvjeta u dvorištu Rojca za vrijeme festivala.

Jesu li ono Tožibabe uskrsnule na Monteparadisu 26? Ne, to je Apsurd iz Srbije. Pravovjernim pankerima ovo je malo opustilo uši nakon bjesomučnog riljanja nekoliko prethodnih bendova. Simpatične i scenski srihtane cure iz Apsurda šibaju nedistorzirani punk s natruhama hardkora i bile su dobra uvertira u headlinere prve večeri.

Acidez na Facebooku imaju veliku sljedbu, u svoj scenski nastup, a nadasve u izgled, polažu puno tako da se samo čekalo njihov start. U Pulu su došli u okviru europske turneje na kojoj su večer prije neuspješno trebali svirati u Srbiji. Naime, bend na granici nisu pustili u Srbiju pa su nakon višesatne vožnje stigli u Pulu. Svaka čas na upornosti i energiji da nakon te putešestvije po balkanskim cestama, kroz kolone turista i usprkos visokim temperaturama odrade žestoku svirku u usijanom dvorištu Rojca. Za početak, koga će im vraga Carmina burana za intro no hajde, već smo navikli na pankerske fantazmagorije ovisno o području iz kojeg bend stiže. Iako je za naše uvjete meksička Guadalajara teška egzotika Acidez na stejđu nisu nimalo egzotični i očito se radi o sastavu koji drma podosta gigova. Imaju sve najbolje grifove poznatijih bendova i stilova i makar ih je dobar dio publike otpisao kao još jednu kopiju Casualties oni su svoj street-punk začinili zvukom kalifornijskih skate-core bandova. U konačnici sve skupa izgleda puno bolje nego što se moglo očekivati od dečki sa savršeno namontiranim irokezama. Speed-core gitare dotjeranije su im nego kod Inepsy, sudeći po majicama, jednih od favorita dijela članova benda, a nastup je zabavan i nabrijan. Speed metal trikova ima taman toliko da ne prevagnu u metalski proizvod već samo podeblja i napuni punk žestinu. Vokalno se puno bolje snalaze na španjolskom dok rijetki izleti u engleski zvuče u najmanju ruku smiješno i nesimpatično. Acidez očito dosta drže do svog rada pa plivaju po granici polukomercijalnih bendova što im omogućuje da sviraju i kao headlineri na DIY festivalima tipa Monteparadiso dok bi na nekom komercijalnom bili materijal tek za zagrijavanje u ranim večernjim satima. Kako god, nastup Acidez jedn je od onih koji će se pamtiti s ovog festivalskog izdanja.

U sličnom zvuku nastavljaju talijanski motorhead punkeri Zëne. Studijski zvuče uvjerljivije i ozbiljnije od Acideza iako globalno sigurno nemaju toliko fanova. Već smo prošlih godina pisali o talijanskoj ljubavi prema motorcharged punku (da, da, Children of Technology su tu svirali prije gotovo deset godina!). Zëne će vam sigurno radije svirati u kaziću kad harate Jadranskom obalom no nakon Acideza i nisu imali puno šanse da preuzmu show.
U svakom slučaju prva večer ispala je puno bolja nego što se očekivalo.

U potrazi za tenisicama…

Subota je prošla uz gluvarenje ispred dućana, obilazak pizzerija, trgovina tenisicama, kupovinu frižidera i posjet samoodrživim imanjima u pulskoj okolici da bi se na vrijeme stiglo priključiti pred stejđ gdje je upravo kretala nova nada pulskog hardcore Scorn.
Scorn svira brzi crust-punk, a vrijeme će pokazati koliko su ozbiljni u tome što rade. Ritam sekcija je unatoč mladosti već prilično poznata i uključena u lokalna zbivanja pa im se može dati dosta kredita. Čeka se izlazak nekog snimljenog materijala.

Na Monteparadisu se ne tako često pojavljuju grind-core bandovi, a još manje grinderi iz Rusije. Forest Hum su jaaako brzi i vrlo dobro kombiniraju grind i stonerske finte kakvi se čuju kod poznatijih prvaka raznih cross formi. Na prvu loptu ovdje padaju na pamet norveški prvaci Kvelertak, pa onda talijanski Secret ili danski Hexis s tim da Forest Hum imaju više superbrzih blast beatova ispod kojih guraju moderne rock melodije. Reklo bi se hipsterana na DIY način. Provjerite ih svakako na https://foresthum.bandcamp.com

Rondanje se nastavilo s minhenskim crusterima Per Capita. Za razliku od prethodnog benda Per Capita se više skreću unutar poznatih okvira žanra, mrvljenje u crust zoni. Zanimljivo je kako iz njemačke dolazi puno bendova, svi su korektno usvirani i isproducirani ali i dalje nedostaje neko super ime. Tako su i Per Capita zadnje dvije stvari dali mogućnost za kopanje po distribucijama kojih ni ove godine nije nedostajalo. https://percapitacrust.bandcamp.com

I onda se na stage penje pritajena ekipa koja se cijelo vrijeme motala po Rojcu i backstageu. Na bubnjeve vješaju zastavu Braincell i kreću od samog početka bez greške. Očiti je tu utjecaj Dooma, pa čak i Wolfbrigade i Extinction of Mankind. Svirka i nastup po svim propisima žanra, nema greške, nema pauze između stvari, samo stopostotno beskompromisno mrvljenje. Sve kritike da je festival postao zabava za europske crustere ovdje padaju u vodu jer je ispred stejđa bila lomljavina, a distro štandovi su zjapili prazni. Rijetko se na Paradizu može vidjeti da se sva publika nagura u prostor između pozornice i tonca. Braincell redovito izbacuju nove materijale koji se mogu nabaviti preko bandcampa, a i brzo odgovaraju na poruke preko Facebooka pa ih svakako treba provjeriti i supportati.
https://braincell-crust.bandcamp.com

U finalu druge večeri na stejđ se penje talijanski bend Methedrine kojeg čine stare iskusnjare iz Upset Noise, Eu’s Arse, Tytus, Daltonic Outcry i Antabuser. Bend šiba jako metalizirani hardcore pa je komentar sličan kao i za sunarodnjake Zene. Za razliku od drugih bendova večeri dominantna je upotreba duple bas pedle koja bendu daje zvuk mrvljuće rock’n’roll lokomotive. Methedrine dobro plivaju između thrasha tipa Slayer, Motorhead i starih DRI s nekim teatralnim, performing nastupom frontmena. Za kraj izveli su superuspješnicu Upset Noise, svojevrsnu himnu harkoraša s talijanskog govornog područja, Hardcore.

U završetak večeri uvode kanadski The Golers koji su soundcheck odmah produžili u nastup. Golers dolaze iz Vancouvera i sviraju super brzi thrash-core za rigajućim vokalima nalik na Accused. Na pozornici zvuče, unatoč svoj ozbiljnosti prethodnih bendova, uigranije i zvučno / dinamički posloženije kako smo već navikli da zvuče iskusni bendovi preko Atlantika. Može se reći da su po snazi bili moćniji i od headlinera, Dayglo Abortions, kojima ipak nisu uspjeli preuzeti show.

Frontmen The Golersa, na basu pojačava i Dayglo Abortions koji kreću od samog početka s iskušanim hitovima, Stupid Songs, Argh Fuck Kill, Cockroaches, Bedtime Story, Stupid World. Frontmen “The Cretin” Murray Acton odlično se snalazi na stejđu i dirigira Paradiso zabavom, a koncert završavaju s Proud to be Canadian. Dayglo su pokazali da unatoč svim promjenama na svjetskoj političkoj i glazbenoj sceni kad su u 80-ima bili rado slušani i dalje imaju što za reći. Definitivno bend dostojan zatvaranja festivala.

I to je bilo to za ovu godinu, neki lik je zatvorio festival, a zabava se nastavila do ranih jutarnjih sati, kako to i dolikuje, uz nezaobilazan KDBŠ program.

Umjesto zaključka na kraju

Bilo kako bilo, nakon pomnog post-festum preslušavanja materijala bendova koji su se zajedno s publikom znojili unutar zidina Rojca može se zaključiti da 26-to izdanje nije bilo najgore do sad kao što se tvrdi po nekim blogovima, portalima i facebook grupama. Što više bendovi su bili i ozbiljni i zanimljivi, pa čak i moderniji nego što su nečije želje. Paradiso će uvijek imati te dvojbe, dok će nekima nedostajati domaćih i kaos bendova spremnih za pogo, drugi će čekati svoje d-beat / crust prvake, treći će željeti da se festival krene tragom kužerskih događanja tipa Fluff, a na posljetku, bit će onih koji pitaju zašto se ne kapitalizira dosadašnje iskustvo, ime i prepoznatljivost i napravi nešto “zaozbiljno”. Pod tim “zaozbiljno” smatra se veliko, višednevno, komercijalno događanje tipa Punk Rock Holidays s prestižnim lineupom i svim pratećim sadržajima. Kako smo već pisali prethodnih godina, o ovom nema smisla niti raspravljati jer sami su se organizatori još davno usmjerili i odlučili raditi DIY priču i tako je bilo i ove godine. Na koncu je i publike bilo dovoljno, istina daje izostao ozbiljniji “kaos na stepenicama Rojca”, više ljudi došlo je iz Europe dok su domaći pankeri preskočili ovo izdanje, otišli na neka nova događanja pokrenuta na više obalnih lokacija ili po kontinentu. Uz ove uobičajene rasprave uoči i nakon festivala došle su informacije i o mogućem ne dobivanju dozvole za održavanje festivala u Rojcu što se srećom nije dogodilo. Vjerojatno će se o tim kuloarskim pričama, ukoliko imaju stvarnu osnovu, oglasiti i sami organizatori, Grad Pula, pa onda i oni koji ne žele Monteparadiso u Rojcu.
Paradiso definitivno ide dalje, najavljeni su već datumi za 2019. godinu, pa očekujemo i potvrdu prvih imena. Nema druge, nastavite i dalje odlaziti na koncerte, a ako ne prije, vidimo se iduće ljeto u Puli…

FOTO GALERIJA

Popis bendova

FRIDAY / PETAK, 03.08.2018.

20:30 – 21:00 HakAttak (SLO)
21:15 – 21:45 SAŠA 21 (HR)
22:00 – 22:30 Kompost (IT)
22:45 – 23:15 Left to Starve (HR)
23:30 – 00:00 Apsurd (SRB)
00:15 – 00:45 Acidez (MEX)
01:00 – 01:45 Zëne (IT)

SATURDAY / SUBOTA, 04.08.2018.

20:30 – 21:00 Scorn (HR)
21:15 – 21:45 Forest Hum (RUS)
22:00 – 22:30 Per Capita (D)
22:45 – 23:15 Braincëll (MYS)
23:30 – 00:00 Methedrine (IT)
00:15 – 00:45 The Golers ( Inbred Militia ) (CAN)
01:00 – 01:45 Dayglo Abortions (CAN)

Tweet