narodnjaci: Najbolje je kad buba cajka…

Narodnjaci su se vratili, a klubovi s “cajkama” najpopularnije mjesto za izlazak i druženje mnogih srednjoškolaca i studenata.
Narodnjaci su postali fenomen popularne kulture u Hrvatskoj. Nakon ekspanzije cro-dancea u prvoj polovici devedesetih, te velikim tamburaškim koncertima javnost je malo-pomalo zaboravljala glazbu koja se prije rata uvelike konzumirala na prostorima bivše države. I kad se niko nije nadao, uspostavljanjem kakve-takve ravnoteže i mira najmlađe generacije tinejđera počele su ponovno ludovati za donedavno zaboravljenim narodnjačkim pjevačima. I dok jedni glasno prosvjeduju i traže zabrane emitiranja i distribucije mladi luduju za turbo-folk zvijezdama isto kao njihovi vršnjaci preko “bare” za Britney Spears, Linkin’ Parkom ili Eminemom. Dodatno ulje na vatru dodala je i navodna umješanost turbo-folk kraljice Cece Ražnatović u zavjeru oko ubojstva premijera Srbije, te sprega organiziranog kriminala, sportaša i estrade. Ovog nisu ostala pošteđena niti veća urbana središta, da se o manjim gradovima i selima niti ne govori gdje ima bar jedno mjesto gdje se navečer ori zavijanje cajki.
Da bi saznali kakva je stvarna situacija na folk sceni u Karlovcu razgovarali smo s mladim ljudima koji vikendom zabavu traže baš u tom miljeu.
Naši sugovornici Hrvoje i Mislav česti su gosti lokala u kojima se u društvu svojih vršnjaka do ranih jutarnjih sati zabavljaju uz neo-istočni melos.
U Karlovcu i okolici momentalno su najcjenjeniji pjevači Nino, Aca Lukas, Stoja, a Mile Kitić već uživa status super zvijezde. To su se mogli svi uvjeriti prilikom dočeka nove godine (2003.-op.ur) u diskoteci Afrika u slovenskoj Trebnji gdje je uz slovenske goste bilo i mnogo mladih iz Hrvatske, Srbije i Bosne. Na žalost Hrvojevu on nije bio tamo. Starci ga zbog slabih ocjena nisu pustili, ali se njegov prijatelj iz razreda Mislav zato dobro proveo:  – Bilo je zakon, Mile je bog. Upoznao sam nekog repera iz Zagreba koji je isto došao tamo. Kaže da mu je kad je fešta najbolji narodnjak.
Hrvoje nam je rekao da jedva čeka da konačno krene televizijska emisija gdje će se puštati spotovi upravo folk zvijezda iz susjednih nam država, ali i naši pjevača koji furaju taj stil.

U Karlovcu je izbor lokala koji puštaju ovakvu glazbu dosta mali. Hrvoje izlazi u Underground (Pothodnik) (lokal je zatvoren u međuvremenu): – Gazda je ukinuo narodnjake zbog razbijanja i uveo tehno, ali mu nije išlo pa je ubrzo vrati staru mjuzu. Od kad je Zagi (na Dubovcu) prestao s cajkama jedino bliže mjesto je Matuzić (Stara Hiža), ali nam je problem doći do tamo. U Staroj Hiži sad dere mali cigo, ima 13 godina a rastura harmoniku. Znaš kaj radi?! Razvaljuje!!!
Druga bliža destinacija je draganićki Manhatten gdje sat vremena “bubaju” narodnjaci, a sat techno, i tako do jutra.
Hrvoje je sa svojim bratićima iz Zagreba bio par puta u večernjem izlasku: – U Zagrebu je ludo, ima masa diskoteka sa živom glazbom. Uvijek je sve puno, ženske plešu na stolovima, a neki put dođe do tučnjave. Najpopularniji je Garbage City na Jakuševcu.
Kad se ima auto ekipa se zaputi i do Ogulina u diskoteku Dallas gdje sviraju Milan Mrgan i Vesna Zlatić, a ponekad potegnu i do Gračaca gdje se također može dobro provesti.

Idemo na cajke!
“Idemo na cajke” termin je koji se rabi iako prema riječima Mislava cajke “deru” repertoar iz 80’-ih dok ove nove baš i nisu cajke. Svojevremeno, s osamostaljenjem Hrvatske u revivalu tradicionalnih vrijednosti ekspanzija tamburaških sastava je stala. Takva glazba ne zanima moderne folk-fanove. Od naših izvođača popularna je Vesna Pezo koja “buba” narodne. Ona je isto krenula sa zabavnima, pa nekim dance-zvukom, ali pronašla se tek u narodnjacima.
Kakvi su to mladi koji idu na narodnjake? Ima ekipe koja sluša isključivo narodnjake (Mislav ima zbirku od 500-tinjak kazeta s narodnjacima), dok Hrvoje sluša metal i rap, ali najbolje se zabavi uz narodne: – Kad bi bilo koncerata metal bendova u Karlovcu otišao bi i na tako nešto, ali ovo mi je isto ok…
Osim lude zabave na “cajke”se ide i zbog dobrih komada. Mnogo, prema Mislavovim riječima, šminkerica dolazi na narodnjake radije nego na techno/house ili neku rock svirku:  – Kažu mi kako to prije nisu slušali, a onda ih je neko nagovorio da odu. Sad im se dopalo pa stalno tu izlaze.
Najviše se konzumira piva, gemišti, bambus, žestica, a ponekad rulja dođe napušena, osobito u Sloveniji. Na feštama do ranih jutarnjih sati je uobičajeno da se razbijaju čaše i flaše: – Baš sam bio u Undergroundu kad je frajer kupio butelju vina i kres, u pod. Dole živa sklizaljka.

I tako dok roditelji, političari, sociolozi, pedagozi, profesori, dušebrižnici svih fela i “napredna mladež” muku muče i glavu razbijaju “novokomponovana omladina” se čak niti ne nalazi zapanjena niti zabezeknuta cijelom prašinom podignutom oko njihovih favorita i načina zabave. Istina da se zahvaljujući močnicima iz redova politike i kapitala ovaj vid zabave tiho podupire i nameće, no zabrane ne mogu riješiti ovaj problem, ako se uopće radi o problemu. Mladi koji zabavu traže slušajući “cajke” niti najmanje ne brinu što ona druga strana govori jer im je takav provod ipak “najzanimljiviji”.

PLANet magazin #16,  travanj 2003.


One Comment

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*