Prvi dan InMusica…

Pendulum na Tuborg stageu festival jarun 2010Prvi dan InMusica bilježimo ponajviše po znatno većoj gužvi nego prethodnih godina i nastupima Penduluma i Billy Idola.

Na Tuborg Stageu su nakon odličnih samoborskih hardkoraša Deafness By Noise i Riječana One Piece Puzzle mnogobrojnu uglavnom mladu publiku razgalili Rise Against. Radi se o melodičnom hardcore punk bendu iz Chicaga. Prokušanim fazonima na koje smo navikli kroz opuse NOFX i Offspring privukli su brigadu mladih post-MTV korporativnih punkera koji se oblače u isto takvim shoppin-mallovima i ne brinu brigu što je to istinski hardcore punk. A zašto i bi kad je zabava servirana.

Na Sony stageu su istovremeno nastupali Audio Bullys. Moderan zvuk, nabrijani basovi i “britanski rastaman” vokal ima svojih fanova tako da je ovdje situacija bila poprilično rasplesana. Audio’s su pružili jedan fini mali nastup koji će vjerojatno ostati manje zapažen uslijed velikog broja poznatijih zvijezda. Šteta jer se radi o jednom od modernijih saundova, bar što se tiče ove večeri.

LCD Sound System su na glavnom stejđu bili “mekši” nego na CD-u, ali to nije smetalo fanovima koji su cupkali usprkos blatu i kiši koja je počinjala.

Iznenađenje večeri za mnoge slučajne namjernike bio je Pendulum koji su svirali na Tuborg Stageu. Očito se organizatorima pokala bolja formula ići s mekanijim sastavima jer se ovdje dodatno natiskalo ekipe. Pendulum se ne smije uzimati ozbiljno, to je ipak produkt kao nastao za film ili video igricu. Pokupili su očito najrazličitije sastojke onoga što vole tako da tu ima ponajviše Prodigy, pomalo Scootera, Rammstein industrijale, emo trikova i svjetlosnih efekata a sve “podebljano” ljutim drum’n’bass ritmom . OK, veslo, jaako glasno i nabrijano. Volio bih čuti nekog mladog fana što to vide i čuju u Pendulumu?

Kao i prošle godine, dosta nastup se preklapalo pa je tako istovremeno s Australcima na glavnom stejđu počinjao Billy Idol. Stara je to lisica i sjećam se kad ga se hvalilo za Devils Playground no ovdje se odlučio ipak krenuti “ziheraški” i pržiti najstarije hitove iz bogate diskografije. A upravo ti hitovi odsvirani od Steve Stephens i drugova više su ličili na vremeplov u najranije 80-te, sweet metal ili Atomsko Sklonište, da ne kažem Divlje Jagode. Rekao bih najradije: prilično jadno i otužno.
Billy dolazi iz 70-s punk generacije koja se smijala rock fosilima a sad je i sam postao karikatura. Očito ne prati što rade Metallica, Slayer i ostali velikani iz tog vremena koji uspješno, i stilom i zvukom, prate što se događa u svijetu glazbe i tehnologije.


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*