Kultura prije: “SKUC – politika – građani – SKUC”

Piše: Milan Medić | god. IV., br. 13, lipanj 2002. | str.18-19.

Je li ovaj broj PLAN.et jedan od posljednjih, kakva je situacija sa Klubom SKUC-a na Maloj sceni i hoće li SKUC preživjeti… Naš suradnik komentira situaciju u kojoj se nalazi SKUC, ali i cijelo hrvatsko društvo danas…

Jeste li svjesni da u rukama držite možda jedan od posljednjih brojeva Planet Magazina? Trenutno SKUC posjeduje sredstva za tiskanje još samo dva broja ovog glasila, a naš dugogodišnji donator Institut Otvoreno društvo s razlogom pita koliko je lokalna zajednica zainteresirana da takva tiskovina opstane u našoj sredini.
U posljednjih 8 godina, od kada postoji SKUC, lokalna zajednica u kojoj djeluje ta organizacija nije dovoljno učinila da ta organizacija općenito opstane. Namjerno kažem lokalna zajednica – dakle, svi mi, da ne bi bilo zabune kakvu obično čine neupućeni, brkajući taj pojam s pojmom lokalne vlasti. Važno je naglasiti da odgovornost za postojeće stanje ne može snositi samo lokalna vlast.

Lokalna zajednica i lokalna vlast nisu istoznačni pojmovi. Vlast je samo jedan dio nas koji sačinjavamo lokalnu zajednicu. Ali, krenimo redom! Normalno je da najveću odgovornost za katastrofalno stanje u Karlovcu u svim vidovima njegovog postojanja – pa tako i na društvenom planu, snosi lokalna vlast.

(…)

Kada govorimo o SKUC-u, to je razlog zašto niti one vlasti prije, niti ove sada ništa nisu i neće učiniti za održivost jedne takve organizacije. Onima prije SKUC nije odgovarao jer nije podržavao protunarodnu politiku koju su vodili. A ovi sada ionako ni za što ne mare, niti su za išta sposobni. U suštini, sve su to isti ljudi koji gradska proračunska sredstva troše za seoska proštenja i vatrogasne zabave. Kojima je okretanja janjaca i odojaka uz malonogometne turnire i Dane piva, vrhunski kulturni događaj. U njihovim mjerilima vrijednosti jedna organizacija koja promiče urbanu kulturu mladih koji se bave glazbom koju oni ne razumiju, koja promiče načela ekologije za koja oni jedva da su čuli, nezavisnog novinarstva koje njima nije po volji, ekstremnih sportova za koje oni vjeruju da su za luđake – takvi ljudi to ne razumiju, plaše se toga i ne žele takvu stvar podržavati.

Činjenica je da organizacije za mlade svugdje u svijetu u suštini podupiru političke skupine. Mladi su uvijek zanimljivi političkim rukovodstvima. Svugdje u svijetu se političari pokušavaju probiti među mlade podržavajući njihove organizacije ili programe koji su sumjereni mladima. Tako je i prije rata u zgradi Hrvatskog doma djelovao omladinski klub znakovitog naziva “Bratstvo i jedinstvo”. Gradska je uprava plaćala nekoliko profeisonalnih plaća (točnije: 12!) toj organizaciji, snosila troškove “hladnog pogona” kluba te davala proračunska sredstva za veće manifestacija i akcije. To je u suštini model rada takvih organizacija i drugdje u svijetu, gdje se mladi uzimaju kao partner lokalnim vlastima, a u nekim slučajevima i opozicijskim grupama te se s njima dogovaraju zajedničke akcije, uključuje ih se u proces donošenja odluka u lokalnoj zajednici i slično. Svaka normalna vlast bi bila sretna da ima organizaciju koja okuplja 800 mladih ljudi te da s njima uspostavi dobre, partnerske odnose. Da svoju politiku preko njih promovira u lokalnoj zajednici i prikaže se kao promicatlej interesa mladih. Kod nas je međutim drugačije. Čak i Hrvatske seljačka stranka, kojem je sadašnji vlasnik prostora u kojem SKUC djeluje, za tako nešto uzopće nije zainteresirana. Njima nije važno niti to što organizacija nosi ime braće Radić. Njih ne zanima činjenica da preko SKUC-a možda mogu ostvariti nekakav upliv na lokalno biračko tijelo. HSS je od sada redovito odbijao prijedloge SKUC-a za suradnju. Počevši od ponude SKUC-a da će pribaviti sredstva za uređenje velike dvorane Hrvatskog doma i otvaranje prve skate staze u zatvorenom prostoru u Hrvatskoj, pa do ponude da se pokrene redovita biciklistička “Utrka braće Radić” koju bi zajednički organizirali SKUC i HSS. Također, ponuda zajedičkog otvaranja međunarodne čitaonice i info-centra u prostorijama Hrvatskog doma, za koje bi sredstva SKUC osigurao preko stranih ambasadora i kulturnih predstavništava, HSS uopće nije zanimala. NJih takve stvari ne zanimaju jer ih ne razumiju i zato ih se plaše. Za njih je bolje da se ništa ne događa nego da izgube “kontrolu”, pa da umjesto mrtve i zaključane zgrade Hrvatskog doma mladi ljudi navale na korištenje različitih programa za koje oni nikada nisu niti čuli. Ne daj bože da počnu dolaziti i stranci, pa što ćemo “ondak”? Da smo rekli da ćemo okretati odojak i puštati narodnjake, to bi im bilo možda prihvatljivije. Ovako, oni u SKUC-u gledaju opasnu “petu kolonu” i unutrašnje neprijatelje za koje jedva čekaju da im istekne ugovor o najmu, pa da nas mogu što prije izbaciti iz zgrade Hrvatskog doma.

Sadašnje vlasti su sramežljivo koristile usluge kampanje GONG-a i GLAS-a ’99 kad je to njima bilo od neke koristi, ali u suštini nikada nisu razmjele njihovu koncepciju. Zapravo, suvišno je reći da je SKUC bio redoviti nositelj takvih kampanja u Karlovcu i okolici tijekom zadnjih desetak godina te da nije bilo SKUC-a i sličnih organizacija u Karlovcu, Karlovac bi ostao nepokrivena bijela mrlja na karti građanskih inicijativa Hrvatske. To njima naravno nije važno! Kada još nisu imali računala, neki su tadašnji opozicionari dolazili u SKUC pisati svoje dopise, a sada kada su na vlasti ne sjećaju se više tih dana. Sada ih takve stvari kao što su udruge građana više ne zanimaju. Slično je Račan postupio u svojem pozdravnom govoru kod preuzimanja vlasti kad se nije sjetio zahvaliti građanskim kampanjama GONG i GLAS ’99 koje su mu pomogle doći na vlast. Sigurno čovjek vjeruje da je on bio taj koji je pomogao GONG-u i GLAS-u da uopće imaju što raditi, takva je umišljenost SDP-a. Od ovog obrasca u Karlovcu odstupaju samo malobrojni političari čija svijest zaslužuje epitet “građanski”, a čija imena nećemo posebno navoditi. Oni malobrojni građanski političari koji su nam pokušali pomoćiznaju na koga mislimo. MOžda bi bilo samo zanimljivo napomenuti da se u pravilu radi o onim malobrojnim ženama u politici. Kako u gradskoj vlasti, tako i u podmlacima raznih stranaka, ove hrabe žene tađkođer znaju i to kako je često vrlo teško probiti tvrda čela ljudi koji za civilno društvo nikada nisu čuli.

Kada je takvo stanje kod političara, postavlja se pitanje kakvo je stanje kod građana? Međutim, kako su političari odraz kulture građana, stanje među nama samima nije ništa bole. Od 800 članova SKUC-a samo njuh dvadesetak je stvarno uključeno u neke aktivnosti organizacije. Ostali su samo konzumenti pogodnosti koje mladima SKUC nudi, počevši od jeftinog ulaska napartyje i koncerte koje SKUC priređuje u svojem klubu na Maloj sceni, pa do jeftine konzumacije na šanku tog istog kluba. Kada je nedavno SKUC uveo plaćanje od 5 kuna za primjerak ovog istog glasila koje sada držite u ruci, velika većina onih koji su Planet magazin inače redovito uzimaju besplatno, nisu bili voljni da s 5 kuna podupru održivost a glasila. Kad su nam zabranili točenje alkoholnić pića, što je jedan od glavnih izvora prihoda i održivosti organizacije, samo malobrojni su diglisvoj glas protiv pokušaja zatvaranja kluba kakvo u svoje doba nije napravio niti HDZ. Opet je zanimljivo primijetiti da su tada konkretnu pomoć u lobiranju kod gradskih vlasti ponudile uglavnom cure! U isto vrijeme su neki drugi građani, koji često odlaze na Malu scenu, pronijeli glas da SKUC pristupa mladeži HDZ-a samo zato što je ta organizacija pružila podršku SKUC-u?! Njihov se stvaralački poriv izrazio u hakiranju SKUC-ovog web sitea na kojem ste mogli kliknuvši na SKUC-ove stranice dobiti službene stranice HDZ-a. Što je njima bilo jako domišljato i smiješno.

(…)

Klica je još krhka i nije izvjesno hoće li mladež HDZ-a imati uspjeha u lobiranju lokalnih interesa mladih kod svojih starijih članova stranke. Sve se može još jednom vratiti na početnu točku. Ali sama činjenica da je konačno jedna politička snaga u ovom gradu pružila ruku suradnje jednoj društvenoj organizaciji, pokazuje trend pravilnog razvoja i stvaranja zajedničkih interesa na korist lokalne zajednice. Svi oni koji to ne uviđaju ili zaostaju za ovim procesom, koji se nenadano i na sreću pojavio u našem političkom iskustvu, bit će prije ili kasnije društveno-politički prevaziđeni

Tweet