Monte paradiso 2015.: Mrvljenje, kiša i hardcore punk

Mrvljenje, kiša i hardkor pank najbolje opisuju ovogodišnje, 23. po redu, izdanje hardcore punk festivala Monte Paradiso u Puli. Već se odavno zna da je Monte

početak pankerske Nove godine koju je i ove godine svima prisutnima zaželio neuništivi najavljivač Meho. Najjači linup dosadašnjih festivalskih izdanja, dobre distribucije, druženje, zezancija, povećan broj najrazličitijih mračnjaka, postapokaliptična atmosfera i cjelodnevno gluvarenje ono su po čemu će se pamtiti najznačajnija pankerska smotra u ovom dijelu Evrope. Prvi su se na stejđ popeli somborski P.R.S.O.! Nezahvalna uloga otvaranja festa no ove godine već su kao prvi bend imali dobar suport publike koja se u većoj mjeri no inače počela rojiti ispred stejđa. P.R.S.O.! je isporučio svoj blago metalizirani hardkor s polureperskim vokalima i zagrijao razglas za nove “zvijezde” domaće scene.

SHIN su praktično iskočili iz kombija na pozornicu. Brojni gigovi, aktivnost u studiju, prepoznatljivi merch i zabave na tragu Motley Crue priskrbili su SHINovcima brojnu publiku tako da je prostor između tonca i stejđa bio popunjen a stejđdajving dobrodošao. Bendu je ovo bila ponajbolji nastup, nabijen emocijama i adrenalinom što je publika nagradila prvom ozbiljnijom akcijom u mošpitu. Hardcore pank za ekipu u šiltericama i skejt patikama.

Culto Del Cargo dolaze iz Trevisa i piče pravi talijanski krastpank. Naglasak je na “talijanski” jer se u njihovoj muzici čuje naslijeđe najboljih naslova iz Eus Arse/Negazione 80-ih pomiješano sa suvremenijim growlanjem i gore-skvičanjem.

Call The Cops drmare neki Exploited stajl d-beat, naortisane su im frizure i uopće nisu loš bend ali jednostavno nisu u ovoj konkurenciji mogli iskočiti (izuzev irokeza, tetovaža i raznoraznog šarenog imiđa).

M.D.C. su jedno od očekivanijih imena 23. smotre harkor panka u Puli i opravdavajući to kreću odlično, dosta zanimljivo no kako je nastup odmicao počeli su sve više smarati. Ako se tome doda i 10-minutni nestanak struje nakon kojeg su američke pank legende nastavile ispada kako prva večer festivala i nije bila njihova.

U drugom dijelu redali su se hitovi iz duge karijere, ali pravi highlight večeri bili su talijanski veterani Los Fastidios. Već uoči izlaska na stejđ zavijorile su se crveno-crne zastave, pripremile baklje i ples je mogao početi. Prije neki dan poveo se razgovor o antifa huliganima i postoje li uopće ili je to još jedna pritajena želja salonskih ljevičara. Los Fastidios stvarno odaju dojam pravih huligana (ovaj put s lijevim atributima), a njihova glavna publika, u velikoj mjeri skupljena je od ozbiljnih skinjara. Muzički se kreću od street OI punka preko ska poskočica do navijačkih himni s kojom, Antifa Hooligans, i završavaju gig u golemoj gužvi na stejđu. Iako je izostala prava disko zabava u dvorištu mnogi su nastavili s lomljavinom oko Rojca a navodno su se odvažniji zaputili i u obližnju diskoteku Uljanik.

Drugi dan

Dok su mudriji na vrijeme potražili san, pa nakon zasluženog vege doručka pohitali na kavu u obližnji Mops dio ekipe drmario je bez prestanka pred obližnjim dućanom. Cjelonoćna/cjelojutarnja zabava kasnije se mnogima obila o glavu (doslovno) pa i ove godine nije izostala zombijada. No, kao što stara poslovica kaže: što se dogodi na Monte Paradisu, ostaje na Paradisu tako i ovaj rivju neće spominjati sitne zabave, nestašluke i ljute provode. Tko je bio sjećat će se vrelog ljeta 2015. Ekipa se preko dana krijepila pivkanima, kupala na pulskim plažama ili tažila glad obilnim količinama masne hrane u nekom od lokalnih restorana da bi u večer zajedno s organizatorima tipkala po mobitelima i gledala u nebo hoće li nas zaobići nevrijeme.

Prva vijest koja je pokvarila veselje je iznenadno otkazivanje nastupa Bosonogog djetinjstva uzrokovano ozbiljnom ozljedom jednog člana benda.

NA to je pred početak nastupa Zaprtog oddelka počela lagana kiša koja je jačala tijekom večeri pa su mnogi i preskočili nastup odlične grind/crust mašinerije predvođene bradonjom odjevenim u ružičastog zeca. Not good.

Činilo se da je kišni oblak ipak zaobišao Rojc, a na stejđu su svoj posao odlično odrađivali Deer in the Headlights. Neuobičajen bend za klasični Monte Paradiso lineup, no već je više puta rečeno kako pulska ekipa osim dovođenja provjerenih i relevantnih imena posljednjih 30 godina punk hardcora predstavlja i nove snage. Banjalučani drmaju suvremeni hardcore sa screamo vokalima i prije bi ih očekivali u malom klubu gdje sviraju u parteru okruženi s kužerskom publikom, pa ih je bilo zanimljivo pogledati kako su se snašli na velikom stejđu. Uglavnom, palac gore do sljedećeg giga.

DieselBreath, puno su direktniji: krast s dva vokala i Entombed MESA zvukom gitare. Nema šale, no ova dva vokala su im i najslabija točka, od scenskog nastupa, uigranosti i vokalnih sposobnosti. Solidna izvedba ponajviše zahvaljujući čvrstoj gitari i petardirajućem bubnju. I tu je negdje krenula sodoma i gomora. Počela je sve jače padati kiša, munje su parale nebo, a gromovi pustošili kad se na stejđ popela neumoljiva trupa moskovskih metal panxa predvođeneih s dva vokala u Darth Vader a like maskama. Ršum i drmarenje bez kočnice.

Siberian Meat Grinder isporučuju opasnu thrash core baražu potpomognutu vrhunskim backlineom i profesionalnim nastupom. Nezaboravna slika su upaljeni “blinderi” (to su oni reflektori koji svijetle prema publici), pljusak, zadimljeni stejđ, bend koji ne zarezuje vremenske neprilike i publika koja se lomi usprkos neveri. Neprocjenjivo, snaga panka je nevjerojatna pa je tako i otjerala oblake u nepovrat. Kako je kiša slabila tako je ostatak publike koji je do tad spas tražio pod strehama i u prolazima pohrlio pred stejđ. SMG su možda i najveće iznenađenje ovogodišnjeg izdanja pa preporuke svim ljubiteljima brze i ljute svirke da ih provjere na njihovom official bandcamp kanalu.

Britanski Left for Dead našli su se u neslavnoj ulozi spajanja dva opasna benda. Njihov street punk jednostavno nije imao energiju da zadrži pažnju većeg dijela publike unezvjerene nastupom ljutih Rusa. Kako god, dobro je došlo za okrijepu na šankovima ili kakav dobar perec, kukuruz ili cušpajz u prikrajku. Istina je da je velik dio publike drugog dana došao upravo zbog Wolfbrigade tako da se već desetak minuta uoči početka svirke nije moglo niti prići stejđu.

Wolfbrigade odrađuju snažan, profesionalni nastup, nimalo slabiji od imena s velikih etiketa. Nema tu zezanja, zvuk, nastup, uigranost, komunikacija s publikom, sve kako treba tako da je atmosfera bila na vrhuncu do kraja kad su odradili još dva bisa. Ekipa koja je s njima hengala po Puli tijekom tri dana kaže kako su usprkos pideo review by oluzvjezdanom kultu sasvim regularna ekipa pa su se tako i nakon giga rado podružili s mnoštvom u dvorištu nekadašnje kasarne. Možda je to već rečeno, ali nema veze, vrijedi ponoviti da je iskusna ekipa frendova iz Rojca i ovim izdanjem podigla letvicu na višu razinu. Jesu li sad i sebi stavili imperativ još većeg eventa iduće godine vidjet ćemo no bez obzira na lineup 24. izdanja nema sumnje da će šarena pankerska bulumenta i na godinu pohitati do Rojca. Preporuka svima koji su u Puli neka provjere kalendare i zalete se do kluba Monte Paradiso i tijekom godine kad su na rasporedu druga događanja, možda manja po obimu ali ništa manje zanimljiva i zabavna, što bi se reklo “stay tuned”.

C A

video review by Davor Vukovic https://www.youtube.com/watch?v=Ryen4PRfnlc

Tweet