T-mobile InMusic festival 2009 – 1.dan

24.06. Zagreb – Najveći hrvatski glazbeni festival ove godine pošteđen je, bar što se tiče prvog dana, vremenskih neprilika pa su i publika i bendovi mogli nesmetano prepustiti se glazbi i zabavi. Bez obzira što bi jaki sponzori to trebali i garantirati, svejedno iznenađuje odlična organizacija na koju nismo navikli na ovim prostorima. Sve štima

savršeno, od parkinga i interne busne linije do ulaza, preuzimanje akreditacija i ulaznica, samog ulaska na festival koji teče bez imalo zastajkivanja zahvaljujući profesionalnim redarima postavljenima na nekoliko check pointova do snalaženja na samom festu. Poučeni dosadašnjim iskustvima ima dovoljno štandova za kupovinu festivalskih kupona i dovoljno šankova itako da sve teče bez zastoja.

Sam festival donekle podsjeća na kombinaciju vašara, urbne inačice dana piva i korporativne rock zabave zavelik broj uzvanika. Sve je ukrašeno brojnim logotipovima, banerima i balonima sa sponzorskim etiketama no na to je ionako većina posjetitelja naviknuta.

Obzirom da smoi stigli oko 19 sati primjećujemo na glavnom stejđu Lily Allen, no nastavljamo dalje do metal pozornice za čije je gledalište iskrčen dio grmlja na zapadnoj strani Otoka hrvatske mladeži. Prvi festivalski dan “metal” stage (sponzorski Tuborg Green) otvorili su lokalni heroji Igut, Machine Insufficiency ali ekipa se ovdje tek počela skupljati uoči headlajnera Hatebreed. Bend iz Connecticuta iza sebe ima 5 studijskih albuma i solidnu bazu fanova i može se slobodno reći da je već pred koju godinu izborio ulaz u gornji dom metal corea. Ovo opravdavaju i od samog početka svog energičnog nastupa. Vješto kombinirajući oldschool hardcore poznat iz opusa NYHC ergele s thrash metal  fazonima podjednako su interesantni i ljubiteljima 80’s crossover i thrash zvuka i novijim klincima. Odmah ostvaruju dobar kontakt s publikom kojoj dijele pivo i trzalice a ova odgovara vještim circle pitom i ostalim trikovima hardcore metal koreografije i plesnih koraka. Svojim uzorima posvećuju i dva covera, predobar, najupečatljiviji dio nastupa, Black Flag Thirsty and Miserable, te i Ghosts of War od Slayera. Na žalost usljed nategnute satnice nismo ih popratili do kraja zbog početka Kraftwerka.

Njemački “roboti” napravili su presjek karijere svojim najsjajnijim djelima koja su utemeljila ono što danas zovemo modernom elektronskom (plesnom) glazbom. Ono što se očekivalo od magova iz Düsseldorfa moglo se i vidjeti i čuti. Ultra precizno, tehnički perfektno audio-video putovanje kroz povijest elektronike nije samo namijenjeno geekovima koji vrijeme provode pred računalom, pardon kompjuterom, već i za najraznolikiju publiku koja je , eto, i ovdje mogla zaplesati. Redaju se hitovi Tour de France, Autobahn, Vitamin, (predobar) Radioactivity, Trans Europe Expres, Model da bi se prvi puta se “spustio” zastor. Nakon otvaranja umjesto Ralf Hüttera i društva na pozornici su za konzolama stajali roboti koji izvode antologijski hit Robots.

Zabavno je bilo za vidjeti kako nekoliko tisuća ljudi odobrava nastup a da na stejđu nema živih izvođača. Predobro, upravo ono što su Kraftwerk još pred 30 godina propagirali.

Treći dio nastupa bend u duhu vremena, nova koreografija s fluorescentnim kostimima i cyber vizualizacijame uvode nas u Computerworld, a sve završava s Music Non Stop. Definitivno higlight večeri.

Po završetku Kraftwerka na Nokia stagu počinju Yeah Yeah YEahs koji su, bar prema komentarima, razočarali veliki broj fanova koji su puno više očekivali. Očito se newyorške indie-punk zvijezde ne snalaze najbolje na velikom stejđu i pred tako mnogobrojnom publikom.

Za to vrijeme sa svirkom su već počeli norveški black metal kraljevi Dimmu Borgir. Brutalno glasni sa svom koreografijom oduševili su podjednako i najžešće fanove, i poznavatelje žanra koji i nisu fanatični sljedbenici nečastivog, ali i “običnu” publiku nenaviklu na ovakav metal uragan. Fanovi su u prvim redovima očito dobro naučili i tekstove i pokrete pa su složno slijedili zapovjedi Stiana Tomta Thoresena poznatijeg kao Shagrath.

Norvežani nisu nas zakinuli za cjelokupnu scenografiju koja je uključivala sve od zastora s obaveznim kozjim glavama i pentagramima do pirotehnike, eksplozija i bjesomučnog beljenja i pokazivanja rogova. Odličan nastup koji su razuvjerili sve neupućene da osim Turbo Negra norvežani imaju i drugih zanimljivih “izvoznih proizvoda” izavršavaju hitom Progenies of the Great Apocalypse.

Na glavnom stageu već su svoje prangijalni planetarne zvijezde Franz Ferdinand koji su umjesto predviđane indie post-brit-pop-punk svirke zaglibili u stadionsko davljenje pa su im se inače trominutne poskočice za urbane rokere pretvorile u nešto nalik izvedbama Uriah Heepa ili Deep Purplea sredinom 70-ih. Škoti očito imaju svoje navijače ali ovogodišnji nastup na inMusicu im je bio u najmanju ruku dosadan.

Dobru zabavu ljubiteljim elektronike u 101 šatoru pružio je Richard Dorfmeister iz dueta Kruder & Dorfmeister. Tu je zabava već poslije pola noći bila odlična, a samo hrabriji su se uspjeli uvući u prepunjeni šator. Rokere kojima se još nije išlo spavati ali ni drmati se uz elektronsku glazbu zabavljali su solidni KUD Idijoti na “noćnoj pozornici” koji su ovdje zvučali znatno čvršće nego na prošlom nastupu s DOA.

Zanimljivo je kako određen broj izvođača koji se drže ili ih se takvima smatra dolaze iz nekog anarcho/wanna be revolucionarnog miljea a nastupaju na jednom korporativno financiranom i strogo komercijalnom događanju. Svima je jasno da iza organizacije ovakvih evenata stoji komercijalni moment i činjenica je da se ovakve stvari danas i ne mogu raditi bez jakih sponzora. Ovakvo događanje ulazi u industriju zabave i kao takvoga ga se treba i promatrati. Zanimljivo je pratiti kako će se u budućnosti razvijati rock festivali kod nas i hoće li doći do toga da kvaliteta programa trpi na uštrb nastupa popularnihi svjetskih “zvijezda”. Na sreću to još nije tako.

T-mobile InMusic 2009 24./25.06.2009.Zagreb, Croatia

Tweet