Ulični punkrock na brooklynski način

Vjerujem da je većina vas čulo za stjegonoše New York hardcorea Agnostic Front. Za njihovog pjevača Rogera Mireta zna već nešto manje ljudi, dok je na ovim prostorima prilično nepoznata stvar da Roger ima band Disasters s kojim već više od tri godine nastupa prži diljem svjetskih klubova.

Rođen na Kubi, a odrastao na ulicama New Yorka ROGER MIRET je iznimno važna osoba ako se govori NYHC punk sceni i to od najranijih dana. Poštovanje koje ima u krugovima obožavatelja Agnostic Front dodatno se proširilo nakon izlaska prvijenca njegovog side projekta ROGER MIRET AND THE DISASTERS koji je svjetlo dana ugledao nakon dvije godine neprestanog touriranja. Za album nazvan znakovito 1984 sam Miret je izjavio kako je to proizvod dugog i zanimljivog putovanja i to ne samo što se tiče banda već i njega samog. S Disasters Miret na vrlo osoban način prilazi svojoj prošlosti. O Disastersima i trenutačnoj situaciji na NYHC sceni razgovarao sam s bas-gitaristom, Brianon Darwasom.

Glazbeno Disasters zvuče potpuno drugačije od onog na što su navikli Agnostic Front fanovi. Radi se o čistom i sirovom, kao što Roger kaže, beskompromisnom streetpunk rock and rollu nalik na Blitz, Stiff Little Fingers, Sham 69, The Business i The Clash. Iako bend glazbeno ne donosi ništa novo niti originalno mnogim old school punk rockerima ovo će doći kao pravo osvježenje nakon poplave plastičnih MTV teenagerskih pank bandova.

Jedini način da stvarno razumijete pjesme je da ih doživite ili ste ih već preživjeli. Jednostavno se ne možete pretvarati, to se razumije ili ne, prilično jasan je bio Miret.
NYHCpunk pokret stvorio je tijekom vremena sliku grada i vremena u kojem su se odvijali krucijalni momenti svjetske, i ne samo pank, scene pa se za Miretov projekt može slobodno reći da je svojevrstan homage jednoj epohi.

Energiju New Yorka ROGER MIRET AND THE DISASTERS preslikavaju i na stage nastupe na kojima bi im morali pozavidjeti mnogi mlađi kolege. I sam spomen na neprekidnu dvogodišnju turneju ispunjenu furioznim nastupima izaziva strahopoštovanje. Tijekom postojanja Disasters su nastupali po velikim, tzv. arenama s Good Charlotte i New Found Glory, kao i malim klubovima s Rancid, Transplants, Lars Frederiksen and The Bastards, Dropkick Murphys, Tiger Army, The Business, Bouncing Souls, Nekromantix, HorrorPops, Voodoo Glow Skulls, Die Hunns, The Unseen, The Casualties: – Za nas je svejedno svirali pred 50 klinaca u nekoj zabiti ili dvorani za 5000 ljudi. Želimo da nas vidi i čuje čim više ljudi, raširi naše poruke o nepravdi i uvede ih u čarobni svijet street rock n roll. Disasters će postojati dok god će za nama postojati potreba, za kraj je bio direktan, kao i uvijek, Miret.

Osim Rogera u bandu je i bas gitarist Brian Darwas koji se uz sviranjem s bendom bavi i prerađivanjem starih automobila, oldtimera: – Moja tvrtka zove se Hot Rods and Customs. Povremeno radim automobile za potrebe filmske industrije. Odlučio sam povezati ljubav prema automobilima i filmu. Momentalno snimam scene za Hot Rod video za koji se nadam da ću uspjeti dovršiti do kraja godine. Ako netko ima dotrajali stari automobil i za koji misli da bi me mogao zanimati za tuning neka mi se slobodno javi. Uz automobile i filmove Brian govori o svom radu Miretom u Disastersima: – Uz ove dvije opsesije sviram u bandu i upravo smo stigli iz Europe s toura. Zadnje smo svirali s The Bones i Demented are Go. Kao što vidite, ili kod kuće popravljam automobile ili sam s bendom na svirkama. Turneji na kojoj smo provirali zadnji CD izdan za etiketu “People like you” dali smo ime Bad Boys For Life.

Kako je svirati u bandu s pjevačem Agnostic Fronta, ima li mnogo AF fanova na gigovima? Nije li to ipak opterećenje kad znaš da si cijelo vrijeme u sjeni legendarnog sastava?
Brian: – Ma ne, zaista je odlično svirati s Rogerom. Mi smo i onako stari prijatelji, obojica smo članovi The Rumblers C.C. iz New Yorka od kuda se zaista dobro znamo. Na koncerte dolaze i stari Agnostic Front i novi Disasters fanovi. Definitivno nismo u sjeni Agnostica jer ovo što sad radimo je potpuno novi sastav sa drugačijim soundom i čvrstom bazom fanova. Uz to odlično se zabavljamo.

U ovo posljednje nema sumnje, a preslušavši 1984. može se samo zaključiti da je street punk rock evoluirao, postao zreliji i močniji, a opet nije izgubio onaj šarm, polet i energiju iz ranih osamdesetih. denis miksic

Tweet