Volontiranje – jedno predivno iskustvo…

Ovog ljeta karlovačka ekološka udruga Eko PAN organizirala je dva volonterska kampa nedaleko grada. O kampovima smo razgovarali s koordinatoricama kampova, Ivanom Francišković i Valentinom Mesarić.

razgovarao: Denis Mikšić
suradnja: Domagoj Šavor

Međunarodni volonterski kampovi udruge Eko-Pan održani su u srpnju kolovozu i rujnu ove godine. Kakav je bio odaziv građana, je su li vam se, uz volontere, pridružili?
IF: Karlovčana je bilo nešto manje, ali na samim lokacijama gdje su se održavali volonterski kampovi imali smo solidan odaziv lokalnih volontera, više nego prijašnjih godina i s takvim rezultatom smo jako zadovoljni.

Početkom kolovoza, u donjem budačkom održan je prvi kamp, što se radilo za vrijeme kampa?
IF: Na održavanje kampa u Donjem Budačkom odlučili smo se nakon odgovora na poziv upućen lokalnim zajednicama i općinama na području Karlovačke županije da nam se odazovu sa svojim potrebama i problemima za koje vjeruju da ih je moguće riješiti uz kratkotrajnu volontersku pomoć. Odazvalo se nekoliko općina, a mi smo se odlučili za općinu Krnjak u kojoj je aktivna udruga Breza. Odlučeno je da se uredi okoliš područne škole u selu Donji Budački.

Možete li usporediti kamp u Donjem Budačkom i prijašnje kampove održane u Karlovcu?
VM: Na prošlogodišnji kamp održan u samom gradu odazvao se mali broj lokalnih volontera dok je stranim volonterima dosta bitno da se pridruži lokalno stanovništvo. Razmišljali smo kako to unaprijediti i odlučili smo se na održavanje kampova u ruralnim sredinama gdje se to pokazalo kao izvanredna ideja jer se lokalno stanovništvo maksimalno uključilo.
IF: To je problem s većinom volonterskih kampova i u Europi i u svijetu: gotovo uvijek je bolji odaziv lokalnih volontera u manjim sredinama. U gradu volonteri jednostavno nisu toliko vidljivi, a ljudi u gradu nisu dovoljno motivirani da ljeti rade fizički ili se na bilo koji način društveno uključe. S druge strane, u manjoj sredini ljudi su zainteresirani i motivirani, žele sudjelovati i žele upoznati volontere.

Na koji način ste došli do stranih volontera koji su gostovali na kampu?
IF: Svi kampovi u Hrvatskoj se isključivo rade u suradnji s volonterskim Centrom Zagreb koji je zadužen za dovođenje stranih volontera. Eko PAN je osmislilo temu kampa, pronašao lokalne partnere i s time smo se obratili volonterskom Centru u Zagreb. Oni su tijekom nekoliko mjeseci odobrili kamp i objavili ga na međunarodnoj brošuri koja izlazi na web stranicama i po svim ostalim volonterskim centrima u svijetu. Nakon toga su se volonteri prijavljivali u svom lokalnom uredu gdje su izabrali nekoliko kampova od kojih je odabran kamp gdje će otići. Ne znamo tko su naši volonteri sve do par tjedana prije nego kamp počne. Jedina nam je obveza osigurati volonterima besplatan smještaj i prehranu i dio slobodnog vremena, financirati im izlet ili barem dio troškova izleta dok borave kod nas. Ukoliko evaluacijom volonterski Centar procijeni da je kamp bio uspješan, zvati će nas i sljedeće godine.

Što se konkretno radilo za vrijeme kampa?
VM: U Donjem Budačkom volonteri su radili na više lokacija. Uređivan je okoliš oko lokalne škole, volonteri su čistili oko vrela Ilidže, postavljali most pored jednog drugog vrela, uređivali vodocrpilište, uređivali biciklističku rutu koju je postavila udruga Kameleon. Dnevno se radilo šest sati nakon kojih slijedi ručak i popodnevni odmor. U predvečerje su kamp leaderi organizirali kreativne radionice. Zadatak je bio za zadnju oproštajnu večer bio je pripremiti kraći igrokaz.

Koliko je bilo volontera ove godine? Iz kojih zemalja su došli?
IF: Imali smo volontere iz Koreje, Francuske, Belgije, Italije, Ukrajine i Hrvatske, dok su na drugom kampu sudjelovali volonteri iz Španjolske, Češke, Francuske, Koreje, Njemačke i Turske.

Gdje su volonteri bili smješteni?
VM: Jedan od uvjeta kada smo raspisivali natječaj za lokalne zajednice je bio da se osigura minimalan smještaj za volontere. Tako smo u donjem Budačkom volontere smjestili u prostore osnovne škole, gdje su imali prostor za spavanje i dnevni boravak, prilagođenu mini kuhinjicu, wc i vanjske tuševe.

Koliko su za rad vaše udruge važni volonteri, posebice za vanjske aktivnosti?
IF: Volonterska pomoć nam je neophodna, s tim da smo i mi sami kao članovi većinu svog staža proveli kao volonteri unutar udruge. Novac nije uvijek najveća motivacija nego i neke druge stvari. EKO Pan u proteklim mjesecima ima značajnu potreba za volonterima jer smo nedavno kupili zemlju pored Barilovića, u selu Šćulac gdje smo i održali drugi kamp. Tamo želimo napraviti jedan pokazni centar održivog razvoja odnosno permakulture. Tu planiramoorganizirati razne pokazne radionice solarne energije, ekovrtlartstva, održive gradnje, prirodne kozmetike i slično, a da bismo do toga došli potrebna nam je pomoć volontera.

Volonteri gradili earth-ship

Koje su vam bile aktivnosti na drugom kampu?
IF: Osim teših i dosadnijih poslova kao što su krčenje i čišćenje napravili smo kompostište, jednu manju ogradu i prvi earthship – održivu kuću od otpada.

Jesu li strani volonteri zadovoljni onim što ih je čekalo u kampu?
IF: U opisu kampa sudionici su imali informaciju da ćemo postaviti temelje održive kuće što im je bila jedna od temeljnih motivacija za dolazak. Uoči početka radova održali smo pripravnu radionicu prije početka radova. S obzirom na vruće dane, bilo im je naporno fizički raditi, a nama je bilo teško održati motivaciju u tim uvjetima. Zadovoljni smo s povratnim informacijama koje smo dobili nakon evaluacije kampa tako da namjeravamo i sljedećih godina organizirati kampove i na Šćulcu i na nekim drugim lokacijama.

Nešto slično onom što planirate na Šćulcu postoji i u Vukomeriću nedaleko Zagreba. Jeste li u kontaktima s recikliranom imanju Vukomerić i je li vam njihova praksa pomogla pri organizaciji ovoga u Bariloviću?
VM: Prošle godine smo bili polaznici tečajeva koje su oni organizirali na svom recikliranom imanju, od izrade solarnih kolektora do vrtlarskih radionica i sličnog. Svi koji smo išli na radionice upoznati smo s kućom u earthship stilu.
Nakon toga je uslijedila kupnja zemljišta i cijela ideja razvoja kuće na našoj zemlji. Ima dosta literature o gradnji eartshipa i nije nam bila potrebna pomoć sa strane. Međutim, zvati ćemo ih da vode radionice koje planiramo. Njihovi primjeri su dobar vodič da znamo gdje moramo malo više paziti .
IF: Mislim da je ideja imanja u Vukomeriću, kao i ovog našeg podsjetiti ljude da se može živjeti zdravije i više u skladu s prirodom. Trebamo imati na umu da ostavimo što manji ožiljak na planetu jer uvijek dolazi netko poslije nas. Ideja tih zdravih ili eko-imanja pokazati je na koje načine se može iskoristiti otpad, ne samo da se reciklira već da se iskoristi ponovno, popravi nešto i ubuduće mislimo raditi sve više takvih tematskih radionica.

Kako lokalna zajednica u Bariloviću i Krnjaku uopće gleda na pomoć, volontere iz svih dijelova svijeta i vas koji ste ih vodili kroz aktivnosti?
VM: Oduševljeni smo reakcijom lokalne zajednice. Prvo, u donjem Budačkom naši su volonteri bili tako lijepo prihvaćeni: susjedi su im nosili hranu i nudili im pomoć u radu, lokalni volonteri iz udruge Breza posudili su svoj alat, selo je organiziralo i posjet manastiru i završnu svečanost s lokalnim KUD-om.
Na drugom kampu je u roku 3-4 dana cijelo područje znalo da su kod nas međunarodni volonteri. Općina nam je posudila strojeve, trimer i pilu. Izlazili su zajedno u večernjim satima, vodili su ih na Dane piva, na nogometnu utakmicu, sportske igre, imali su interkulturalne večeri gdje su naši volonteri predstavljali svoje zemlje. Druženje je bilo prekrasno, svi su se jako zbližili i otišli kući s lijepim uspomenama.

Na koji način zaokružujete cijelu financijsku priču?
VM: Smještaj smo riješili zahvaljujući udruzi Breza i gospođi Nadi Coha, te ravnateljici i osoblju škole Barilović gdje su boravili volonteri. Alat su nam posudile općine, Prirodoslovna škola Karlovac i gradska tvrtka Zelenilo. Financijski nam je pomogla Karlovačka pivovara, a udruga za kreativni razvoj Domaći nam je posudila kombi.
IF: Udruga Kameleon nas je pratila za vrijeme svih događanja. Situacija s platanama u Nazorovoj nam je pokazala da nedostaje kritičanbroj volontera koji su zainteresirani rješavati pitanja i probleme u okolišu. Odlučili smo pokrenuti volonterski centar u našoj udruzi koji će se baviti isključivo problemima i pitanjima o okolišu. Pozivam sve općine i mlade udruge iz lokalne zajednice da nam se jave na natječaj koji uskoro raspisujemo.

Koji su vam planovi za iduću godinu?
VM: I sljedeće godine planiramo dva kampa, u Bariloviću oko škole i na našem imanju, te drugi kamp koji će biti na nekoj lokaciji koja će biti odabrana putem natječaja kojeg ćemo raspisati.

Je li vam naporno odraditi dva kampa u špici sezone kada su svi na godišnjim odmorima?
VM: Bilo je teško jer ne posao ne prestaje kada volonteri završe s radom. Na kraju se ipak isplati jer kad se vidi što se sve napravilo i kako to sve izgleda i koliko smo se zbližili dobije se motivacija da se to ponovno napravi i sljedeću godinu. To je jedno predivno iskustvo.@

Tweet