Viva la Pola na prekretnici

Viva La Pola #8 – 19. i 20. 08. 2011. Klub Uljanik, Pula
Iza nas je još jedan, osmi po redu, Viva La Pola festival. Za razliku od prošlih izdanja festivala na kojima su “headliners” bili još uvijek aktivni bendovi iz povijesti punka ove su godine glavni bendovi bili isključivo prokušani bendovi iz Hrvatske i Srbije.

Pretpostavljam da je koncept baziran na dovođenju starijih legendi punka zamijenjen novim konceptom vjerojatno jer domaći i regionalni bendovi koštaju nešto manje, ali učinak je isti ili bolji što se broja publike tiče.
Publika se u petak i u subotu počela skupljati tek pola sata prije “headlinera”. U petak je do Striboga Uljanik bio skoro prazan, a na Stribogu se okupila malobrojna publika koja prati opus benda te poznaje tekstove. Naime, Metanoia (Pula), Mighty Zazuum (Pula), Oliver Kovach (Pula) i Super Sexy Flesh Eating Zombie Strippers (Rijeka) nisu mogli doći do brojnije publike radi preranog početka i prejakih glavnih bendova.
Stribog su solidan folk/ black metal bend s muškim i ženskim vokalom, te je zanimljivo da imaju i tradicionalnu frulu u bendu koja daje mističan štih na sceni. Iza njih su svirali Shoot Me Wendy iz Zagreba koji su prilično glazbeno kvalitetan pop punk bend, no još uvijek ne privlače publiku. Na njima je publika bila prilično brojna, ali statična pošto je razlog njihovog okupljanja bio nastup Goblina. Ista sudbina je zadesila i crikveničke Invert koji također sviraju jako kvalitetno, ali ne baš inventivno.
U 23:30 publika je konačno dočekala Gobline (Šabac, Srbija) koji su prvi prodrmali publiku i skupili ju u velikom broju. Tijekom izvođenja svih njihovih najvećih hitova razvila se bacaljka koja je za posljedicu imala veći broj izbačenih pogatora iz dvorišta Uljanika. Goblini su, nakon što su primjetili da redari odvode jednog momka koji je pogao ispred bine, zaprijetili prekidanjem koncerta ukoliko ne vrate izbačenog momka. Zanimljivo je da su redari ozbiljno shvatili prijetnju te doveli momka unutra i zgurali ga ispred basiste, zatim je sve krenulo svojim tijekom.
Nakon Goblina dolaze na binu Brkovi (Zagreb) koji u Puli,bez pretjerivanja, uživaju već kultni status. Sam koncert je započeo s pjesmom Elija Piska “Ciao amici” u playbacku kojoj se ubrzo pripojila i publika. Nakon dugačkog Piskovog uvoda odmah počinju s hitovima poznatim pulskoj publici koja pjeva sve s bendom. Najbolji dio nastupa Brkova odlična je interakcija frontmana Šemse s publikom u kojoj dolaze do izražaja sve njegove zabavljačke sposobnosti. Od karikiranih stereotipova o Balkancima Šemso gradi zanimljivu priču, a sve to zaokružuje s iskazivanjem želje za nekim budućim životom u Puli te druženjem s prijateljima iz Monteparadisa.
Porečkom Cirkusu je pripao zadatak zatvaranja prvoga dana. Ipak su uspjeli sa svojim ska/ Punk/ reggae izričajem zadržati publiku koja se je pomalo počela osipavati nakon Brkova.

U subotu…
…je ponovno došlo do manjka publike na uvodnim bendovima festivala. Tako su mladi Mortal Divinity (Pula) i Rabbia e Disperazione (Pula), stari po godinama a mladi po postojanju Pokret otpora (Pula), Pullover (Osijek) i Narada projekt (Pula) svirali za stvarno malobrojnu publiku. Nabrojeni bendovi solidni su u svojim žanrovima samo nisu toliko privlačni publici da bi im došli već u 19h na koncert.
Valter Kocijančić, legendarni pjevač riječkih Parafa, zajedno s Mandrilima je također svirao pred iznimno malim brojem ljudi koji bi svatko toliko živnuo kad su u pitanju bile stare stvari Parafa. Nostalgija uvijek pali.
Nakon Kocijančića na binu dolaze Six Pack i tada je bilo jasno za što su ljudi spremni platiti upad. Terasa kluba Uljanik fino se popunjava. Bend vadi sve stare hitove koje publika pjeva, zatim pjesme s najnovijeg, ovogodišnjeg albuma. Između stvari hvale publiku, Pulu i sve što ide uz to.
Slijedi pulski Fakofbolan koji ima svoju etabliranu publiku koja se je na kraju masovno popela na binu, ali i na konstrukciju krova što je moglo loše završiti. Bend je jako malo, ako uopće, komunicirao s publikom, no to nije bila prepreka da se razvije štala. Još veći broj publike za vrijeme Fakofbolana može se pripisati i smanjenju karte sa 100 kn na 50 kn za vrijeme njihovog nastupa.
Koncertni dio večeri su zatvorili Kawasaki 3P koji su uspjeli prodrmati publiku iako oni u Puli i Istri, za razliku od drugih krajeva Hrvatske, nemaju neku prolaznost. Vjerojatno je boljem štimungu kumovala Pulska noć, pučko veselje koje se je održavalo u cijelom gradskom centru.
Možda također radi Pulske noći i drum’n’bass, dubstep itsl. dio večeri pod ravnanjem DJ-a i producenta Filipa Motovunskog unutarnja dvorana Uljanika je bila puna ljudi koji su plesali na ritmove koji se nekako nisu baš uklapali u ostale žanrove koje se moglo čuti s bine kroz dvije večeri festivala.

Dojam cjelokupnog festivala je taj da unatoč iznimnom trudu organizatora stagnira te da se ne vidi mogućnost rasta. Već 2007. godine organizatori su pokušali proširiti festival no pokušaj nije dobro prošao. Mogao bih samo špekulirati zašto je to tako. Možda radi prevelikog miješanja žanrova, možda zbog neatraktivnosti starijih stranih punk bandova u prošlosti ili zbog sadašnje bliskosti hrvatskih i srpskih bendova.
Činjenica je da se ove godine primjećuje pad posjetitelja koji dolaze izvan Pule, vjerojatno zbog toga što nije sviralo nijedno veće i/ili poznatije strano ime koje je moguće rjeđe vidjeti. Druga stvar je što publika dolazi isključivo na glavne bendove, tako da prezentacijski karakter za manje poznate bendove također izostaje pošto nema publike, a skoro ni novinara. Još jedan problem je postojanje festivala sličnog karaktera u drugim mjestima u blizini, kao npr. Petkotina u Buzetu, ili veći riječki Fall Fest. Fali i neki prepoznatljiviji koncept. Naime, nije jasno jesu li bendovi povezani žanrovski, po stavu, politički ili svi idu pod “urbano.” Nije ni jasno što bi točno predstavljalo “Summer Revolution Rock Festival“. U Hrvatskoj su se nekako krenuli profilirati različiti festivali. S jedne strane postoje veliki sponzorski festivali (tipa InMusic), promotorski (tipa Teraneo), zatim manji koji su često sponzorirani od lokalne samouprave i besplatni (već spomenuta Petkotina) i oni žanrovski striktno za fanove. Svi drugi koji se nalaze negdje između umiru. U takvom okruženju transformacija Viva La Pole trebala bi ići u smjeru metal festivala, bar po afinitetima organizatora. Punk nije baš ni žanr za u Uljanik, radi čega se događaju incidenti s redarima o kojima se piše i na facebook stranici Viva la Pole [http://www.facebook.com/event.php?eid=127916043963101]. U slučaju da je netko bio izbačen mogao je bez problema nastaviti piti pivo na šanku na samom ulazu u klub Uljanik.
Inače sama organizacija festivala je jako kvalitetna pa će u svakom slučaju biti zanimljivo pogledati sljedeće godine deveto izdanje koje, po mom uvjerenju, sigurno neće izostati. Pogotovo će biti zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će ići cijeli festivalski koncept. EB

foto: Iva Milaković

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Viva la Pola 2011

Tweet