Priznajem kako Analenu nisam nikad niti slušao niti gledao u živo i najbližešto sam bio njihovom opusu je bilo kad su me frendovi nagovarali da provjerim o čemu se radi.
Radi se o post-punku (ispravite me ako se radi o post-hardcoru, post-rocku ili sl.) koji mi nije nikad bio pretjerano blizak. Nekako smo još davno svaki otišli svojim putem, a Analena, mada uvijek tu negdje, nikad nije došla pod ruku (zvučnike ili slušalice).
Materijal je težak za slušanje, osobito nakon ljutih grajndera True ili melodičnih punk-rockera In-sane. Nesumnjivo je da bend zna što želi i jasno gazi tim “post” putevima što se može zaključiti i kad se provjeri koncerna aktivnost.
Kotač trendova se okreće pa Anin vokal s izletima u screamo htjeli to ili ne članovi Analene sad zvuči trendovski, bar u onim rubnim područjima. U ovom miš-mašu elektronike, gitara, metala i art/avant rocka više ništa nije zastarjelo, ali niti revolucionarno.
Pjesme se sporo razvijaju pa uz vožnju autoputom prema Zagrebu niti ne skužimo da je album gotov i da sve kreće ispočetka. I onda još jednom preslušavam CD i opet nešto novo otkrijem: 108: Cedar Calling Dawn je milina za sve Happy Birthday Chuck/Žedno Uho/Nomad nostalgičare, s melankoličnom melodijicom ispod vokala, no nastaviti ću ovu recenziju za kasnije…
00:15
Ubacivši CD u plejer malo iza ponoći odljepio me Anin vrisak na šestoj stvari, Inconstantinopolis, da sam automatski stišao slušalice (kao da ne probudim ljute susjede). O da da, i prateći vokali su baš u Washington DC post-punk fazonu.
Kako je kompliciran na početku tako se album razvija prema kraju pa je Off with My Head baš fini hit koji bi se mogao vrtjeti na HTV2 umjesto bezličnih domaćih rock-bendova, a već osma Life in Exclamation Marks je ružiona na koju bi veseli alter-punkeri mogli malo i progibati svoje izanđale kosti, .
Na koncu, ploča ponajprije zanimljiva fanovima screamo-punka koji uporno traže domaći odgovor na neke američke “vrištavce”, ali i 30-something nostalgičarima.
Vaš primjerak CD-a možete naručiti na Moonlee records ili, još bolje, potražiti na prvom distro štandu prilikom prvog koncerta Analene u vašem obližnjem polumračnom klubiću.
Nema komentara, Komentiraj
Odgovori na “ANALENA: Inconstantinopolis”