Intervju: Helena Rubčić (2. dio): Težnja ka čistom, neopipljivom i emotivnom likovnom izrazu

Nastavljamo intervju s Helenom Rubčić, čiji prvi dio možete pročitati ovdje.

Rođena si u Zagrebu i upisala školu primijenjene umjetnosti smjer fotografskog dizajna? Zašto/kako si se tada odlučila za fotografiju?
Fotografija me privukla jer je zanimljiv način zabilježavanja događaja i likovnih elemenata koji nas okružuju. Uvijek me inspirirala igra svjetla i sjene, a tijekom školovanja na foto odjelu najdraže su mi bile vježbe camerom obscurom i eksperiment svjetlom na fotografskom papiru. Fotografija (svjetlopis) je postala iznimno važna u mojemu kasnijem likovnom razvoju, te je i sada vrlo bitan elemenat mojih radova.

Pretpostavljam da odluka o ALU nakon škole primjenjenih umjetnosti nije bila teška odluka?
Nakon što sam maturirala u ŠPUD-u odlučila sam pauzirati godinu dana do upisa na fakultet, budući da sam gajila interes prema nekoliko različitih područja. Iznenađujuće – tada o Akademiji likovnih umjetnosti nisam razmišljala kao o fakultetu na kojemu želim nastaviti svoje obrazovanje. Međutim, u tih godinu dana, bolje sam se upoznala s kiparstvom i vrlo brzo razvila interes za takvom vrstom izraza. Upis na ALU tada mi je postao prioritet.

No je li bilo teško odlučiti se smjer? Jesi li odmah odabrala kiparstvo ili si mijenjala studijske grupe?
Kiparstvo mi je nakon fotografije pružalo priliku da nešto što imam potrebu zabilježiti i izraziti odmaknem od 2D prikaza i prikažem to u prostoru, gledljivo i opipljivo sa svih strana. Otkrila sam čar odnosa prostora i volumena. Fotografija je ograničena formatom i kadrom, a prostor koji sam otkrila nudio je, tada za mene, puno više.

Kako je tvoje srednjoškolsko obrazovanje utjecalo na tvoje promišljanje skulpture? Je li uopće?
Naravno! Na trećoj godini studija na kiparskom odsjeku susrela sam se s mentorom i profesorima koji su sve studente, pa tako i mene, poticali u eksperimentiranju. Postupnim razvojem razmišljanja stekla sam afinitete prema multimedijskom pristupu u vizualizaciji i realizaciji ideje.
Počeli su me vizualno privlačiti svjetlopropusni materijali, točnije, pleksiglas. Pleksiglas mi je tada postao glavni materijal izraza, a njegova deformacija (toplinskom obradom) rezultirala je lomovima svjetlosti koji su mi postali idejni fokus.
Tada sam se prestala baviti isključivo materijalom i njegovim oblikom u prostoru, a na svjetlo sam počela gledati kao na potencijalni način izraza. Budući da je svjetlo jedan od najvažnijih elemenata fotografije s vremenom sam počela koristiti svoje “srednjoškolsko znanje” i uvoditi elemente fotografije i videa u radove. Tako sam spojila dva velika interesa i uspjela ih simultano koristiti u izrazu.

Rekla si da je rad Jamesa Turrella imao velik utjecaj da usvojiš element svjetla u svojem umjetničkom radu. Što je u njegovom radu što bi izdvojila kao ideju koju si usvojila? Odnosno što je u svjetlu što te kao kiparicu inspirira, fascinira? Kako ti eksperimentiraš ili oblikuješ svjetlom?
James Turrell umjetnik je koji svjetlo koristi u svrhu postizanja dublje i duhovnije ambijentalne slike prostora. On eksperimentira svjetlom i služi se njime istovremeno kao materijalom i alatom za izvedbu rada. Svjetlo u njegovim radovima postaje glavna točka fokusa, ono postaje alat, materija, prostor, doživljaj i osjećaj istovremeno – dekonstruira barijere prostora i transformira ih u gotovo meditativne ambijente.
U njegovim radovima ono neopipljivo, neuhvatljivo i nedefinirano postaje umjetnička forma. Iz tog razloga su me toliko i privukle njegove instalacije jer ja, također, težim čistom, neopipljivom i emotivnom likovnom izrazu.
U svojim radovima svjetlo koristim za postizanje atmosfere o kojoj sam pričala prošli put.

Sudjelovala si na više žiriranih međunarodnih izložbi, osvojila više nagrada te u Bjelovaru postavila dvije skulpture. Kako su one doprinijele tvojem razvoju kao autorici ili utjecale na njega?
Sve grupne i samostalne izložbe doprinijele su mojemu razvoju iz više razloga. Izlaganje radova uvijek mi pruža priliku da ih sagledam i doživim u prostoru kako do sada nisam – tako razvijam i unapređujem svaki taj ili sljedeći rad. Uz to, sve izložbe pružaju mi priliku za upoznavanjem publike i drugih umjetnika što smatram jako korisnim, ne samo za mene, nego za svakog mladoga umjetnika/cu.
Komunikaciju među umjetnicima i kolegama smatram prioritetom, a na svaki komentar ili kritiku gledam kao na fantastičan način učenja.

Međutim, s kolegicama Valerijom Djanješić i Jelenom Kovačev osnivačica si udruge PROJEKTor. Jedan od projekta vam je, rekla si, NewWave Media, tj. online platforma koja umrežava umjetnike u svrhu poboljšanja i širenja novomedijske umjetničke scene. Kakva je novomedijska umjetnička scena u Hrvatskoj? Koliko ima prostora za novomedijske umjetnike u aktualnoj sceni?
Novomedijska umjetnička scena je u razvoju, a polje na kojemu umjetnici mogu pokazati svoje prisustvo se ubrzano širi. Primijetila sam veći broj natječaja, tribina, radionica i festivala koji stvaraju prostor novomedijskim umjetnicima, a samim time i razvijaju upoznavanje publike s takvom vrstom umjetnosti.
Unatoč tome, smatram da je to i dalje polje na kojemu se treba još puno raditi u Hrvatskoj i da prostor za takvu umjetnost može biti veći i bolji.

Pitam, između ostalog, jer ALU ima smjer novih medija na diplomskom studiju? S obzirom na širinu novih medija, a i fleksibilnost granica likovnih umjetnosti, čini se kao da bi mogao cijeli fakultet biti posvećen samo ovoj temi. Kakav je interes kolega za taj studijski smjer?
Nisam upućena u interes studenata za smjer novih medija na ALU. Međutim, smatram da se u taj smjer može uložiti puno više i prezentirati ga se kao jednako vrijednom kiparstvu, slikarstvu ili grafici.

Recimo, ti si se istaknula s nekoliko multimedijskih instalacija od kojih bi mogli reći da je recimo, SAY u Karlovcu bila dijelom i novomedijska, s obzirom na eksperimentiranje sa zvukom, s distorziranom snimkom tvog glasa koja je pratila radove na providnim folijama? Unatoč tome što si završila smjer kiparstva pomičeš se u smjeru novih medija? Što je ono što te posebice zanima u novim medijima?
Novomedijske tehnike me interesiraju jer ih smatram neograničavajućima. Pružaju mi priliku da uz objekte u prostoru postignem jači vizualni ali i auditivni podražaj.
Uključivanjem svih spomenutih elemenata u promatraču mogu izazvati više senzacija i prostornu atmosferu u potpunosti izmijeniti kako bih postigla određenu performativnost za koju sam već spomenula da mi je iznimno bitna. Novi mediji pružaju mi, uz kiparske elemente, više alata za izraz emocije koju pokušavam prenositi i iskomunicirati s publikom.

 Jedan od prostora na kojem NeWave Media djeluje je Instagram. Instagram je za mnoge umjetnike platforma podatna za predstavljanje radova. Međutim, vaš ključni način predstavljanja nisu fotografije radova već intervjui. Kako ste se odlučile na ovaj pristup?
NeWave Media [Wired!] platforma je čiji je cilj integracija suvremene novomedijske umjetnosti u kulturu hrvatske likovne scene. [Wired!] platforma aktivno promiče, prezentira i povezuje mlade umjetnike aktivne na spomenutoj sceni služeći se intervjuom kao glavnim alatom prezentacije umjetnika.
Odlučile smo se za prezentaciju putem kratkih intervjua kako bismo pružile uvid čitatelju/ publici u raznovrsnost stajališta i razmišljanja mladih umjetnika, te postigli osobniju “atmosferu” stranice. Za sada su intervjui kratki budući da nas Instagram kao platforma ograničava u kompleksnosti i dužini intervjua, ali trenutno radimo na izradi web stranice na kojoj ćemo proširiti sadržaj.

Misliš li da nedostaje kritičke rasprave o umjetnosti ili možda specifično o novim medijima? Traže li oni i novi način kritičke rasprave i razgovora u odnosu na utemeljene rasprave i razgovora u likovnim umjetnostima?
Smatram da nedostaje kritičke rasprave o umjetnosti, da. Kvalitetna umjetnost i kvalitetni umjetnici trebali bi dobivati više pozornosti, kako medijske, tako i pozornosti publike, ali i kolega. Nažalost, stajališta sam da kvalitetan kritički osvrt i rasprava u umjetnosti gubi na kvaliteti i da postaje vrlo površna. Tako publiku “učimo” krivim stvarima i iskrivljujemo percepciju o suvremenoj umjetnosti zaboravljajući koliko je relevantna za napredak društva i pojedinca.

Kakva je recepcija vaše instagram stranice i stranice na Facebooku?
Reakcije s kojima se susrećemo su fantastične. Udruge, umjetnici i srodne web stranice podržavaju nas i naš cilj, a uz to i novonastalu Udrugu PROJEKTor.
Iznimno nam je drago raditi na promociji mladih umjetnika, njihovoj integraciji u kulturu i međusobnoj povezanosti cijele likovne scene, te se ovim putem zahvaljujemo svim umjetnicima, stranicama i udrugama na suradnji i podršci.

Koji su neki daljnji projekti PROJEKTora?
Udruga PROJEKTor priprema pregršt projekata, tribina, radionica i izložbi kako bi aktivnim i mladim umjetnicima olakšali snalaženje, rad i shvaćanje likovne scene, te njihov likovni ali i osobni razvoj. Za sada ću planove zadržati u tajnosti, a svima koji su zainteresirani preporučiti da prate NWM stranicu jer ćemo uskoro informirati o daljnjim planovima i nadolazećim projektima Udruge PROJEKTor.

A koji su tvoji aktualni umjetnički projekti? Ove godine gostovat ćeš u Galeriji Šira? Što možemo očekivati?
Radim istovremeno na nekoliko radova i projekata.
Posvećena sam idejnoj i tehničkoj realizaciji novih radova, iako mi je glavna preokupacija samostalna izložba u Galeriji Šira kojom bih se trebala predstaviti u prosincu ove godine, ali s obzirom na novonastale okolnosti mislim da će doći do odgode termina izložbe.
Za Galeriju Šira pripremam veliku ambijentalnu instalaciju koja uključuje novomedijske elemente kao što su video i audio.
Za sada ne mogu otkriti više 🙂

Više o NeWave Media [Wired!] možete pratiti na Facebooku i Instagramu.

***

Helena Rubčić (Zagreb, 1994.) mlada je zagrebačka likovna umjetnica. Nakon završene Škole primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjera fotografskog dizajna 2014. godine upisuje Studij Kiparstva Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je dvije Pohvalnice Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad, te Nagrade akademskog vijeća ALU najuspješnijim diplomantima. Sudjelovala je na više grupnih izložbi: izložbi studenata u Klovićevim dvorima 2016. godine; na međunarodnoj žiriranoj izložbi GrisiaYouth 2017. (Rovinj, 2017.), gdje je osvojila drugu nagradu za rad Sjećanje na Lisabon; na izložbi “Venientes” u sklopu 34. Salona mladih (Zagreb, 2018.), s radom Aglomeracija sjećanja; na žiriranoj izložbi finalista natječaja Zlatna lubenica 3.0 (Pula, 2019) i međunarodnoj žiriranoj izložbi TransForm:Acton (Ljubljana, 2019.) Samostalne izložbe postavila je u galeriji Sv. Toma (“Reci”, 2018.), Karlovcu (“SAY”, 2019.), Galeriji Greta (“Identitet”, 2019.), a nadolazeća je i izložba u Galeriji Šira. U sklopu projekta Svijetle pruge u Bjelovaru postavlja 2017. godine skulpturu Plamen te iduće godine skulpturu Lumina.

***

Ovaj tekst nastao je u sklopu programa Infoshopa Karlovac. Infoshop Karlovac vodi KA-MATRIX – Udruga za društveni razvoj. Program Infoshopa Karlovac sufinancira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Tweet