Intervju: Anđela Žapčić i Ivana Francisković Olrom: Potreba za kulturom i u najtežim okolnostima

U zaključnoj raspravi knjige Osvajanje prostora rada: Uvjeti rada organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti, Barada, Primorac i Buršić istaknuli su kako su organizacije i zaposlenici u sektoru nezavisne kulture i civilnog društva osjetljivi na ekonomski i društveni kontekst u kojem djeluju, a u svojem djelovanju obilježeni između ostalog dvama suprotstavljenim silnicama. “Postojanje institucionalnih i projektnih mogućnosti financiranja iz javnih izvora omogućava njihovo djelovanje”, pišu Barada, Primorac i Buršić, premda ih ovaj način financiranja “trajno zadržava unutar domene atipičnih oblika zaposlenosti”. Premda je njihov rad uopće potplaćen, u području je koje ih profesionalno i osobno motivira. “Iako strukturno ograničeni, samoizrabljivani i umorni”, radnici u organizacijama civilnog društva su “zadovoljni poslom i mogućnošću djelovanja u ovom području suvremene kulture i umjetnosti”. Ključna odlika rada u civilnom sektoru jest nesigurnost tog rada na svim razinama – nesigurnost koja “podržava oblike samoizrabljivanja”, prekovremeni rad i neprekinuti radni proces. No, k tome, to se radno samoizrabljivanje motivirano ne osobnim uspjehom već postignućem u razvoju zajednice, odvija u jednako nesigurnim uvjetima.

U drugoj knjizi koju je objavila Zaklada Kultura nova, Radnoj bilježnici za društveno kulturne-centre, Ana Žuvela istaknula je da kriza kulturnih politika ima dublje korijene od financijskog kolapsa iz 2008. godine, u dugogodišnjem političkom pritisku na dokidanje socijalne države i javnih potpora. Odnosno, taj je politički pritisaka, piše Žuvela, utjecao na pomakao je “fokus interesa sa zajedničkih dobara na individualizirana, odnosno s kulturne politike koja u logičkoj podlozi nosi ideju javnog dobra, u kulturnu politiku koja tržišno barata javnim
dobrima te koja je usmjerena na ostvarivanje komercijalnih a ne društvenih koristi”. Ekonomska kriza iz 2008. godine, u Hrvatskoj praćena višegodišnjom financijskom recesijom, oblikovala je europske kulturne politike i ulogu države kao one koja sufinancira.

Već početkom ožujka, časopis Forbes, među mnogim drugima, predviđao je da će za COVID-19 slijediti recesije; Al Jazeera prenijela je stavove Međunarodnog monetarnog fonda o globalnoj recesiji iz koje bismo se u optimalnim slučajevima trebali izvući 2021. godine. Vox.com izrazili su bojazan ne za globalnom recesijom već globalnom depresijom, no zadržavajući rijetku crtu optimizma kada su napisali da je dohodeća ekonomska kriza prilika za propitivanje i stubokom mijenjanje ekonomskih praksi, čak i da se progura Green New Deal; odnosno, izrazili su težnju da “Ako se ova ekonomija mora urušiti, možda bismo mogli izgraditi nešto bolje, pravednije i održivije na njenom mjestu”. Pa ipak, težnje za boljom i sretnijom budućnosti, dijelom sprječava skepsa i neznanje hoće li se i kako mijenjati paradigma države koja sufinancira kulturu i civilni sektor.

Sufinanciran od strane Europske unije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske jest projekt “Hrvatski dom u centru”, čiji je nositelj Savez udruga KAoperativa, a partner u provedbi Grad Karlovac. Financiran iz Europskog socijalnog fonda, u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., “Hrvatski dom u centru” za svoj cilj ima osnaživanje već postojećeg partnerstva civilnog i javnog sektora u upravljanju prostorom Male scene HD kroz edukaciju, razvoj modela upravljanja i provedbu participativnih kulturnih i umjetničkih programa u prostoru urbanog parka koji nastaje u okviru projekta, na zelenoj površini uz lijevo krilo zgrade. I kako ističu na službenim stranicama, premda projekt jača kapacitete djelatnike Grada, javnih ustanova u kulturi te organizacija civilnog društva, on “ne isključuje zajednicu već se fokusira na intenzivnu suradnju javnog i civilnog sektora kako bi se svima omogućilo stvaranje kontinuiranog javnog sadržaja u području nezavisne kulture te osigurao prostor za raznovrsne društvene i umjetničke sadržaje”. Kao još jedan korak prema uspostavi Hrvatskog doma, projekt razvija model sudioničkog upravljanja u kulturi (načine na koji građani mogu aktivno sudjelovati u oblikovanju kulturnih sadržaja) te pokreće i oprema “Urbani park” Hrvatskog doma kao novo mjesto okupljanja i društvenosti u Karlovcu. Međutim, i mimo projekta, SU KAoperativa kao upravitelj Male scene Hrvatskog doma aktivno promiče njegovo formuliranje kao društveno-kulturnog centra.

Stoga, nastojeći steći uvid na koji način zabrane javnih okupljanja u kontekstu mjera sprječavanja širenja pandemije COVID-19 utječu na rad Male scene Hrvatskog doma i razvoj projekta “Hrvatski dom u centru”, razgovarali smo s Anđelom Žapčić, koordinatoricom prostora Male scene i Ivanom Francisković Olrom, voditeljicom projekta “Hrvatski dom u centru”.

 

Kako vidite ulogu društveno kulturnih centara i centara nezavisne kulture u kontekstu mjera prevencije širenja pandemija COVID-19, odnosno trenutka u kojem se nalazimo? Kako vidite društveno kulturne centre i centre nezavisne kulture nakon ovoga?

ŽAPČIĆ: Društveno-kulturni centri su mjesta okupljanja zajednice, razvoja demokratičnosti i participacije, koja se u našem slučaju njeguje kroz širok spektar djelatnosti unutar područja nezavisne kulture. Trenutna je situacija – zabrana javnih okupljanja – intenzivno suzila manevarsko područje za djelovanje organizacija i pojedinaca, ali i same uprave Male scene Hrvatskog doma. Ključnu ulogu u programskom opstanku, ali i vidljivosti prostora, igra upravo kreativnost u izvedbi godišnjeg plana programa te njegovog eventualnog proširenja u skladu s trenutnim mogućnostima. Mislim da je bitno spomenuti da je Savez koji upravlja prostorom originalno bio zamišljen kao pokretač “hladnog pogona” i servis za tehničku i logističku podršku organizatorima programa, a u ovo vrijeme, uz održavanje prostora prisiljen je preuzeti direktnu ulogu provoditelja i organizatora programa.

Osim nemogućnosti korištenja već osposobljenog i za svoju lokalnu zajednicu jedinstvenog primjera prostora kojeg definiraju programski sadržaji, nalazimo se pred izazovom koji predstavlja preformatiranje iskustvenog sadržaja u internetske i druge virtualno dostupne formate. Ovakav pristup zahtjeva adekvatne tehničke uvjete i opremu nužnu za internet streamanje, video prijenose i tehničku pomoć stručnog osoblja odnosno tehničara prostora. Prijenos sadržaja putem interneta na neki je način zadnja slamka spasa za predviđene aktivnosti koje ulaze u godišnje planove ili projektno financiranje. Ishod ovakvog načina distribucije sadržaja može biti deficit napretka u razvoju kritičke, aktivne publike koja je putem društvenih mreža obasipana mnoštvom besplatnog, limitirano-interaktivnog sadržaja. No pristup koji je odabrala većina srodnih prostora u Hrvatskoj na neki način rađa novu vrstu kulturno-umjetničkih, digitalnih praksi koje se mogu održati i nakon karantene.

Mala scena je u vrijeme karantena pogođena i slučajem teške krađe u kojem je prostor oštećen za opremu u vrijednosti od 15.000,00 kn. Ova nepredvidiva okolnost uvelike otežava i aktualno nužnu potrebu za distribucijom sadržaja virtualnim putem.

 

Unatoč tome što je relevantno suspendirati aktivnosti projekata, društveno kulturnih centara i centara nezavisne kulture, kako će se to odraziti na Vaše aktualne djelatnosti i djelovanje DKC/centara nezavisne kulture u kojima djelujete?

ŽAPČIĆ: Velik dio aktivnosti koje su u godišnjem planu prostora odgođene su do daljnjeg razvoja situacije; odnosno ublažavanja ili ukidanja trenutnih mjera i zabrana. Trenutno se veći dio sadržaja predviđen za izvedbu u periodu od travnja do lipnja nastoji preformatirati u internet sadržaje, jasno je da to neće biti moguće sa programima, a i upitna je kvaliteta prijenosa sadržaja koju kao upravitelj prostora možemo osigurati s nama raspoloživom opremom i resursima. Predviđam da će se velik dio sadržaja koje zahtijevaju veći organizacijski kapacitet, npr. festivalski programi, odgoditi do sljedeće godine. Upitna je i provedba manje komercijalnih kulturnih događanja i rezidencijalnih programa koji su dio godišnjih projektnih planova aktivnosti, a unaprijed su dogovoreni s izvoditeljima i sudionicima aktivnosti.

Nezahvalna okolnost ove situacije je i gubitak doticaja s publikom u trenutku koji je strateški planiran kao razdoblje za ponovno upoznavanje publike s prostorom te namjera i aspiracija aktualnog upravitelja za širenjem prostornih resursa u skladu s prošlogodišnjim porastom programskih sadržaja. U svibnju 2020. bilo je predviđeno i otvaranje nove javne kulturno-umjetničke i društvene infrastrukture odnosno prostora Urbanog parka Hrvatskog doma.

FRANCISKOVIĆ OLROM: Park je zamišljen kao dnevni boravak na otvorenom, u kojem se isprepliću programi i slobodne forme s ciljem nadogradnje sadržaja Male scene i razvoja publike za budući društveno – kulturni centar. Iako će park biti uređen i otvoren za boravak, provedba programa u ovom trenutku je neizvjesna, pitanje je mogu li eventualni streamovi nadoknaditi društveni karakter i namjenu parka.

 

Sve više se govori o digitalizaciji sadržaja i aktivnosti i prenošenju sadržaja putem društvenih mreža, s jedne strane radi pružanja sadržaja građanima koji „ostaju doma“ a s druge strani radi zadovoljavanja projektnih i programskih aktivnosti. Ona je i ključni dio vaših sadašnjih aktivnosti. No koji je vaš stav o tome?

ŽAPČIĆ: Smatram da se obzirom na okolnosti zahtjev može promatrati kao djelomično razuman, no upravo pitanje tehničkih preduvjeta za digitalizaciju te specifičnih karakteristika participativnih i sličnih umjetničkih programa dovodi upravitelje društvenih prostora u kreativno i logistički izazovnu situaciju. U momentu u kojem se nalazimo; digitalizacija sadržaja može služiti kao protuargument potrebi za izvedbene prostore, no ne isključuje mogućnost jasnog mapiranja potreba umjetnika, producenata i organizatora čije djelovanje diktira prisutnost publike i fizički prostori kao i uvođenje sustava podrške za umjetnike koji ne mogu svoj rad ograničiti na digitalne medije.

 

Kako otkazivanje aktivnosti i sadržaja na Maloj sceni utječe na Vaše korisnike?

ŽAPČIĆ: Unutar strukture Male scene korisnici su podijeljeni na nekoliko grupacija; dijele se na stalne korisnike prostora u kontekstu voditelja i organizatora, čiji su programi na račun situacije otkazani. Trenutno su u nemogućnosti provoditi bilo kakve vrste proba, vježbi, radionica i drugih aktivnosti namijenjenih osposobljavanju i unapređivanju vještina i ljudskih kapaciteta nužnih za produkcijske aktivnosti planirane i u ostatku godine. Druga skupina korisnika su povremeni korisnici prostora odnosno organizacije izvan Karlovca koje djeluju i rade koprodukcijski sa Savezom i čije su planirane aktivnosti dio većih projekata s godišnjim planovima; iste su organizacije zbog dislociranosti u nemogućnosti djelomično ili internetski prenositi sadržaje. Posljednja skupina korisnika odnosi se na publiku koja pohodi događanja na Maloj sceni, a kojoj je zbog situacije trenutno sadržaj nedostupan. Čak i uz ponudu streaming programa naša publika i izvođači biti će lišeni interaktivnog iskustva.

U tijeku je i provedba istraživanja o utjecaju pandemije na održavanje programa unutar Male scene koje se provodi online, s fizičkim osobama i organizacijama koje djeluju unutar prostora. Komunikacija s korisnicima koji su rezervirali termine za izvedbu aktivnosti provodi se na tjednoj razini te će u skladu s mogućnostima ovi korisnici imati prvenstvo u rezervaciji nadolazećih termina događanja. Veći izazov predstavlja gotovo nemoguće planiranje budućih suradnji s novim dionicima.

Nadamo se da će se popuštanjem mjera osloboditi manevarsko područje za djelovanje manjih grupacija korisnika prostora koji su Malu scenu prepoznali kao jedini prostor za provedbu vlastitih aktivnosti; bilo da se radi o kreativnim radionicama, probama ili sportsko-rekreacijskim sadržajima.

 

Što je s vašim suradnicima?

ŽAPČIĆ: Većina aktera koja djeluje u svojstvu izvođača, zbog odgađanja i otkazivanja programa ali i povlačenja lokalnih natječaja za financiranje projekata, ostala je bez djelomičnog izvora prihoda, honorarnih angažmana i autorskih honorara za projekte ili aktivnosti koje su planirali, kreativno osmislili ili već djelomično izveli. Za one koje situacija nije pogodila financijski, šteta je drugačije vrste, a odnosi se na cjelovito planiranje godišnjih programa i hodograma o kojima ovisi kvalitetna realizacija sadržaja. Manji broj suradnika nalazi se u izazovnoj situaciji zbog dislociranosti izvedbenih prostora/ateljea i mjera zabrane kretanja izvan mjesta prebivališta koje trenutno istima onemogućuju samostalan rad u kontekstu produkcije proizvoda namijenjenih prodaji.

Iako je manevarsko područje za kvalitetno planiranje izvedbi programa itekako prikraćeno, u skladu s našim trenutnim mogućnostima radimo na preformatiranju i digitaliziranju sadržaja, zasad isključivo na području Karlovca.

 

Na koji način Vaša sadašnja iskustva utječu na Vaša promišljanja i djelovanja nezavisne kulture i društveno kulturnih centara? Utječu li pandemija COVID-19 i restriktivne mjere sprječavanja širenja zaraze već sada na promišljanje i prakticiranje načina participacije građana i publike u društveno kulturnim centrima i centrima nezavisne kulture?

ŽAPČIĆ: U konkretnom slučaju Male scene koja je na račun dužih pauza u radu do trenutka u kojem je Savez preuzeo upravljanje kontinuirano gubila i stjecala nove krugove korisnika – situacija je nezahvalna na račun same infrastrukture. Odsustvo momenta u kojem publika može imati kontakt s prostorom deprivira Malu scenu socijalne vidljivosti koja joj je trenutno najpotrebnija. No osobno se nadam da će trenutna situacija u kojoj građani ne mogu dolaziti u kazalište, na koncerte i družiti se uz kulturno-umjetnički sadržaj – rezultirati upravo intenzivnom potrebom i potražnjom za mjestima susreta koje se neće svoditi samo na ugostiteljske objekte i njihovu ponudu.

Kako komentirate rad i mjere nadležnih državnih službi, agencija i zaklada s početkom strogih mjera sprječavanja pandemije COVID-19 – vezano za podršku i potporu organizacijama koje vode ili djeluju u društveno-kulturnim centrima ili centrima nezavisne kulture / nezavisne kulture? Primjerice, prijepornu odluku Ministarstva kulture o potpori samostalnih umjetnika koji ostvaruju prihode? Ili spomenuto rezanje ili otkazivanje financijske potpore?

ŽAPČIĆ: Moje je osobno mišljenje da osiguravanje potpora za djelovanje honorarnih radnika u kulturi ne smije biti diktirano kroz tržišnu vrijednost sadržaja. Takav pristup je diskreditiranje niza već marginaliziranih producenata u svojstvu nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj. Nezavisno-kulturne prakse uz umjetničku vrijednost podrazumijevaju razvoj poticanja građanskog diskursa, aktivizma,vrijednosnu orijentiranost, socijalnu angažiranost, suvremenost te kritičko odstupanje od dominantnih praksi. Na nezavisnu kulturu gledam kao na niz praksi generiranih od ljudi za ljude u skladu s vremenom u kojem živimo i socio-ekonomskim uvjetima, one su humane, nepretenciozne, dostupne i većini slučajeva besplatne za sudionike. Kao takve smatram da su ključne za poboljšanje kvalitete života građana i pružanje podrške i motivacija mladima osobito u manje urbanim sredinama kao što je Karlovac. Rezanjem već izuzetno malih sredstava, ne oštećuju se samo oni koji produciraju, već i publika kojoj je sadržaj namijenjen.

Društveno-kulturni centri gotovo u pravilu odgovaraju na potrebe zajednice u programskom kontekstu; pitanje je koliko će u narednim mjesecima uz još manja sredstva moći i dalje igrati svoju ulogu odnosno pružiti feedback na potrebe korisnika.

FRANCISKOVIĆ OLROM: Ukoliko trenutna situacija potraje, morati će se potražiti konstruktivna i održiva rješenja za opstanak kulturnih programa i djelatnika u kulturi, osobito kad govorimo o civilnom sektoru i nezavisnoj kulturi. Nadležna i provedbena tijela trenutno dosta usmjeruju udruge prema razvijanju socijalnih usluga, no to nije i ne može biti opcija za svaku organizaciju. Potreba za kulturom i kreativnim izražavanjem postoji i u najtežim okolnostima.

 

Pratite sadržaj projekta “Hrvatski dom u centru” i aktivnosti Male scene Hrvatskog doma na Facebooku (HDUC; MSHD; KAoperativa) i na službenim stranicama.

 

***

Ovaj tekst nastao je u sklopu programa Infoshopa Karlovac. Infoshop Karlovac vodi KA-MATRIX – Udruga za društveni razvoj. Program Infoshopa Karlovac sufinancira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*