intervju: Filip Motovunski – U početku je to sve bio „jungle“

Ne postoji dobar festival s drum & bass floorom na našim prostorima koji neće dati slot Filipu Motovunskom, DJ-u, producentu i nadasve DnB entuzijastu. Takozvana „drama“ specifičan je žanr koji je na sceni otprilike trideset godina, a koji se polako probio na scenu najčešće putem „onog trećeg floora“. Danas je drama kultura za sebe. Posjetili smo event u organizaciji Magentic Shifta iz Slovenije koji su u mariborskom klubu MC Pekarna ugostili Motovunskog kao headlinera i saznali kako Filip gleda na drum ‘n’ bass scenu na našim prostorima. S Filipom je razgovarala Matea Lacmanović.

Drum & bass i jungle – koja je razlika između žanrova?
U početku je to sve bio „jungle“ koji je nastao spajanjem reggaea i poznate dionice bubnja zvanog Amen Break iz stare funk pjesme Amen Brother grupe The Winstons. Kako se žanr rascvjetao u milion podžanrova, sve to je kasnije dobilo nazivnik „drum & bass“, a danas se jungleom smatra svaka drum & bass traka koja u sebi ima reggae, ragga ili dancehall vokale i glazbu.

Kako su izgledali počeci takve scene u Hrvatskoj?
Devedestih je, koliko znam, bilo nekoliko DJ-a kod nas koji su paralelno s počecima žanra u Engleskoj puštali jungle na partijima. Krajem 90-tih i početkom 2000-tih pojavljuju se prvi producenti među kojima je beogradski DJ Rahmanee koji izbacuje prve poznatije hitove u regiji. U to doba počinje i Billain iz Sarajeva s tvrđim eksperimentalnijim neurofunk zvukom. Malo nakon toga pojavljujemo se Kodin i ja. Ima tu zasigurno još nekoliko ljudi kojih se ne mogu sada sjetiti, ali mogu reći da se radi o šačici entuzijasta koji su pogurali lokalnu scenu svojim produkcijama i prvim DJ setovima. Pojavljuju se prvi DJ crewovi poput Bass Invadersa, Confusion DJsa, Kingston Sounda, Loop Junkiesa, Dirty Beatza itd. Prije desetak godina je bila ta neka jača faza gdje su navedeni crewovi dovodili i poznate DJ-e izvana i radili veće partije. Ja sam, na primjer, uz produkciju i svoje gigove, organizirao i svoj „Drama“ event u Pazinu koji je u to doba bio jedini u Istri i nekoliko godina bio jako posjećen. Nekoliko godina je trajao taj mali „boom“ drum & bassa, pa je malo utihnuo, pa se sada opet vraća itd. Drum & bass uvijek prolazi kroz faze, ali nikad ne umire!

Koliko ti vremena treba da napraviš jednu pjesmu s obzirom da je dobar dio procesa onaj tehnički?
Da, često je tehnički dio i veći udio cijelog procesa, ali to sve varira od pjesme do pjesme. Imam izdanja na kojima sam radio mjesecima, dok sam neke uspio u nekoliko dana početi i završiti. Zna mi se dogoditi da ideja ponese u odličnom smjeru i da se sve te male odluke prilikom produciranja odlično poslože i bude baš gušt i easy doći do realizacije, ali zna bit i mukotrpno i beskrajno vrćenje u krug i hard disk prepun nedovršenih potencijalnih remek djela. Nema pravila!

Nastupio si u mariborskom klubu MC Pekarna; kakva je razlika u nastupima na open-air festivalima i u zatvorenim klubovima?
Prvo, moram jako pohvaliti Magnetic Shift crew koji su možda i najprofesionalniji organizatori koje sam doživio u regiji! Opet je gorilo kao i prošle godine u klubu preko puta.
Drugo, evo ti neizbježni klišej odgovor. Volim obje varijante. Klubovi su intimniji i često bude bolji zvučni doživljaj i konekcija s publikom, a festivali su ogromni stageovi na stadionima, tvrđavama ili plažama punih ljudi što zna biti malo teže za dobar connect, ali kad uspije, onda je magija…

Najdalji nastup bio ti je u Južnoafričkoj Republici. Kako se to iskustvo razlikuje od iskustva s partyja u Hrvatskoj?
Odlično je što sam morao otići na drugi kontinent da bih vidio da je sve isto kao kod nas što se scene, glazbe, klubova i brijanja tiče. Svi smo toliko povezani internetom da uopće nisam imao osjećaj ikakve razlike, ali naravno da sam impresioniran kulturom, ljudima, zemljom, prirodom. Zaljubio sam se u crnce generalno, jer sam ih prvi put doživio puno na jednom mjestu i osjetio taj mentalitet. Ukratko, dojma sam da su pure souls, ono skoro kao da su stvarno prvi, a onda mi ko neki intruderi vanzemljaci! Hhahah evo ti malo auto-rasizma!

Pjesmu „Lava“ objavio si 2016. godine, a popraćena je mističnim akcijskim video-spotom. Time si postao dio Bad Taste Recordingsa s kojima si djeluješ i dan danas. Kakvi su ti planovi za budućnost?
Sve više se upoznajem i spajam s nekim carevima sa svjetske scene koji imaju odlične labelove za koje planiram i dalje izdavati trake u nadi da će se dogoditi i neka dobra booking agencija koja bi me mogla još bolje progurat po nekim egzotičnim gigovima! Za sad, pratite Subtitles Music od Teebee-ja, Bad Taste Recordings od Vegasa iz Bad Company-a, Ed Solo-ov Jungle Cakes! Tu će uskoro bit još nekih kerefeka. Živili!


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*