KNJIŽEVNA KRITIKA: Klasni coming-out autobiografski sociološki roman (Edouard Louis, “Raskrstimo s Eddyjem”; OceanMore, 2019.

 

Njegov otac bio je odlučan da će Eddy biti frajer, ne samo jer je karakteristična frajerska muškost bila rodni standard u selu i radničkoj klasi u kojoj je njegov otac odrastao i u kojoj će on odrastati, već i što je za taj i takav muški klasni i rodni identitet bilo nužno da se reproducira – da očevi imaju frajere za sinove. I to je trebalo biti očito iz njegova imena – Eddy Bellegueule: Eddy, ime iz američkih TV serija na televiziji; i Bellegueule, od “belle gueule”, “zgodna faca, ljepotan, komad”.

Ipak, prva scena kroz koju upoznajemo Eddyja jest ona u kojoj je on objekt fizičkog i psihičkog vršnjačkog nasilja, potpuno podvrgnut strahu da ne razbjesni nasilnike koji su ga zlostavljali kako nasilje ne bi bilo gore. U njegovu djetinjstvu, “jednostavno, patnja je totalna”, a totalno je i nasilje – psihičko, fizičko, društveno, zdravstveno, političko, seksualno…

U trošnoj kući u kojoj je astmatični dječak odrastao, s rupama i golemim mrljama plijesni od vlage po zidovima, bilo je pet televizora, ali nijedna knjiga; prvu knjigu pročitao je tek sa 17 godina; sobe nisu odjeljivala vrata nego zavjese; majka mu je bila kronični pušač, otac alkoholičar – oboje su jedva završili srednju školu; otac se zaposlio u tvornici koja mu je uništila tijelo, majka se brinula za propadajuća tijela staraca. Odrastao je u zajednici koja je bila ksenofobna, rasistička, homofobna i nasilna. Međutim, nasilje u zajednici bilo je rezultat bezdušnih “socijalnih politika” iz Pariza koje su definirale i diktirale svakodnevnu egzistenciju siromašnih, otuđivale ih i antagonizirale.

Prvo izdanje romana En finir avec Eddy Belleguelle objavljeno je u Francuskoj 2014. godine kod izdavačke kuće Le Seuil, izazvavši brojne prijepore na francuskoj ljevici, a ove godine u Hrvatskoj u nakladi Naklade OceanMore i vrsnom prijevodu Ite Kovač. Njegov je autor jedan od vodećih francuskih lijevih intelektualaca, romanopisac i sociolog Édouard Louis (Hallencourt, 1992.). I da bude bez sumnje – Édouard Louis jest bio Eddy Belleguelle. Raskrstimo s Eddyjem, odražava što je njegov autor i učinio – raskrstio s identitetskim prijeporima s kojima se borio tijekom odrastanja.

Inspiriran Pierreom Bourdieuom, Williamom Faulknerom, Marguerite Duras, Toni Morrison, te osobito Didierom Eribonom i njegovim romanom Povratak u Reims, E. Louis napisao je izvanredan i potresan autobiografski roman. Raskrstimo s Eddyjem ostavlja tek dojam Bildungsromana, priče o (psihološkom i moralnom) razvoju pojedinca od djetinjstva do adolescencije u kojoj je bitna promjena karaktera, a na kraju koje ili pojedinac usvoji vrijednosti društva, ili društvo prihvaća pojedinca i njegove vrijednosti. U Raskrstimo s Eddyjem nema pomirbenog završetka – niti Eddy usvaja vrijednosti društva, niti ga društvo prihvaća; Eddy raskida i sa društvom i njegovim vrijednostima, fizički odlazi iz njega u internat, a onda u buržujski Pariz i službeno mijenja svoje ime. Umjesto romana o razvoju, Raskrstio s Eddyjem sociološka je analiza predstavljena kroz biografske opise ključnih mjesta djetinjstva – škole i vršnjaka (jer Eddy i nije imao prijatelja), oca i majke, odnosno obitelji. Radnja se polako razvija u prvom dijelu, kroz pozornu i čitku analizu načina definiranja maskuliniteta i kod muškaraca i kod žena, siromaštva radništva i njegova identitetskog otpora nasuprot buržujima (kroz rodne i seksualne opozicije muškarac/frajer/heteroseksualac : peder i niz drugih srodnih opozicija) i u obrazovanju, svakodnevnom ponašanju i načinu privređivanja, preživljavanja (700 eura mjesečno na 7 članova obitelji), odrastanja isključivo uz popularnu kulturu na TV-u, fizičkog uništenja tijela u radnim uvjetima tvornice. U drugom dijelu, otkrivanje seksualnosti i tjelesnosti kulminacija je i okidač ključne drame – razotkrivanja, pokušaja bivanja frajerom, bijega. Roman i način na koji uvlači čitatelja u svijet zlostavljanog dječaka i nasilja i autobiografsku analizu vješto su isprepleteni.

Édouard Louis u svojem stvaranju, izjavio je u intervjuima, nastoji odraziti ideju Simone de Beauvoir da se autor uhvati u koštac i osudi ružnoće u svijetu i tako stvori ljepotu. Autsajder pariške književne scene, Louis je aktivni politički borac za radničku klasu, prava seksualnih i drugih manjina. Uz Raskrstimo s Eddyjem, autor je romana Povijest nasilja (Histoire de la violence, 2016.), u kojem opisuje silovanje i pokušaj ubojstva 2012. godine baveći se problemom nasilja koje samo sebe ciklički obnavlja u društvu, te Tko je ubio mog oca (Qui a tué mon père, 2018.), u kojem raspravlja o sve lošijem zdravlju svojeg oca i nastavlja analizu rasta popularnosti desnih stranaka kod francuskih radnika i siromašnih, a što je kao temu načeo u tekstu “Zašto moj otac glasa za Le Pen” na naslovnici New York Timesa 2017. godine. Uredio je i dva sociološka zbornika posvećena Pierreu Bourdieuu i Michelu Foucaultu. Njegovi intervjui, u kojima progovara o suvremenoj ljevici, radničkoj klasi, svojem društvenom angažmanu, francuskoj politici te nasilju moraju biti popratni izvori za bilo koga tko se primi čitanja Raskrstimo s Eddyjem.

 

Preporučeno popratno štivo:

“Prvi hrvatski prijevod romana Édouarda Louisa. ‘Odrastao sam u krajnjem siromaštvu kao gay. Tu počinje moja književnost'” (jutarnji.hr, Karmela Devčić, 27.05.2019.)

“Édouard Louis talks to Tash Aw about ‘The End of Eddy'” (youtube.com; London Review Bookshop, 16.02.207.)

“To Exist in the Eyes of Others: An Interview with the Novelist Édouard Louis on the Gilets Jaunes Movement” (newyorker.com, Alexandra Schwartz, 14.12.2018.)

“Édouard Louis: ‘I want to be a writer of violence. The more you talk about it, the more you can undo it'” (theguardian.com, Angelique Chrisafis, 9.6.2018.)

 

***

Izvor fotografije: https://www.houseofnews.eu/2019/05/naklada-oceanmore-s-velikim-veseljem.html


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*