Monte Paradiso, to smo mi…

Monte Paradiso je postao punoljetan. na osamnaestom izdanju program se ponovno proširio na tri dana tijekom kojih je u Rojcu nastupilo čak 19 bendova.

Vrijedni hardcore punk aktivisti su već u srijedu, na nulti dan, napravili internu zabavu za prijatelje u prostoru tvrđave Casoni Vecchi od kud je 1992. godine i krenuo najdugovječniji festival ovog tipa u regiji. Uz izložbu t-shirtova druženje se proteglo do pola noći kad se ekipa povukla na spavanje.

Prvi dan

U četvrtak je tehnika bila spremna no nevrijeme koje je u poslijepodnevnim satima poharalo Pulu pokvarilo je planove organizatorima pa se prvi dan ovogodišnjeg Monte Paradisa održao u prostoru kluba. Ova promjena nije omela pankersku bulumentu da se već u ranim večernjim satima nakrca u dvorištu. Na sreću, kiša je predvečer stala.
Od bendova može se izdvojiti manijakalni ali preeeekratki nastup brazilskih death grindera SOCIAL CHAOS koji su na koncert stigli čak iz Finske a u okviru europske turneje. Na žalost, zbog svih problema prouzročenih prolomom oblaka tijekom dana i prebacivanja giga u klub program je kasnio pa su svi bendovi morali odsvirati skraćeni set pjesama. Tako je publika djelomično uskraćena za nastup ovog death grind trojca.
Očekivano, prvog dana najveću gužvu su izazvali lokalni povratnici S.M.C. Ovo je bio prvi nastup nakon desetogodišnje stanke, a kako saznajemo bend niti neće dalje  nastaviti s radom već će se članovi posvetiti vlastitim projektima.
U jednu ruku šteta jer SMC bi sigurno još mogli štošta pokazati iz onoga što se moglo čuti: predvođeni odličnim Angeriem iz pulskih grind bogova Bolesnog Grinja izveli su munjeviti set brzog crust hardcorea.

Posljednji bend večeri bili su mladi talijanski Cancer Spreading. U svega 15 minuta pružili su odličan doom crust downtune zid buke na tragu starih mahera Deviated Instinct. Nadajmo se kako će ih domaći promotori pozvani na neki mini tour, po mogućnosti u društvu Social Chaosa.

Drugi dan…

…otvaraju Social Chaos koji su dobili novu priliku da se predstave u punom tajmingu. Na žalost, pravilo je kako bendove koji otvaraju večer pogleda manje publike pa ćemo morati pričekati drugu prigodu da provjerimo ove brutalne Brazilcez. Nakon njih slijedio je program prema rasporedu, zagrebačke hardcore uzdanice Declaration i njemački hardcore punk bend Corrosive, no odpočetka se znalo kako je većina publike došla upravo zbog glavnih headlinera Fakofbolan. Druga večer je ujedno i bila najposjećenija tako da je uoči izlaska FOB-a na stage dvorište Rojca bilo kompletno popunjeno.
Fakofbolan su održali standardno nabrijani nastup prožet najvećim hitovima kao što su Pepsi Nike i Neznani junaci, a vrhunac večeri bila je Ulica prilikom koje je upaljeno nekoliko baklji. Izgleda kako je FOB omiljen i među navijačima što potvrđuje i promo film BBB-a gdje je upravo ova stvar stavljena za soundtrack.

Sljedeći bend bili su dugo očekivani vetrani d-beata Visions of War. Bend vuče korijene iz legendi žanra, belgijskih Hiatus i prema reakcijama publike pravi su pogodak organizatora. S dva vokala, mrvljućom gitarom i petardiranjem duple bas pedale VoW su podjednako zanimljivi hardcore punkerima i metalcima. Definitivno jedan od najznačajnijih festivalskih nastupa.
Drugi dan su još svirali Scuffy Dogs i Debeli Precjednik.

Treći dan

Mlada ekipa koja je u Paradisu zamijenila staru gardu prati trendove u hardcore pa su za treći dan napravili zanimljiv koloplet glazbenih izričaja.
Tako su Minkions pokazali kako thrash core nije izumro krajem 80-ih već ga danas prže ljudi koji se vjerojatno nisu niti rodili kad je DRI postavljao temelje crossovera. Odličan nastup, no dečki su očito imali tremu od velikog stagea i mase ljudi koja je lagano punila prostor unutar zidina stare vojarne.
Slična priča je i za očito bratski bend Children of Technology. Ova talijanska četvorka inspiraciju crpi iz filmova tipa Mad Max, dok su glazbeno na tragu GBH, Motorhead i Discharge. Prema tome i nazivaju stil koji izvode motorcharged. U svakom slučaju zanimljiva i zabavna kombinacija.
Nešto potpuno drugačije dolazi s Citizen Patrol i Brat Pack. Oba sastava izvode čisti američki 80-s hardcore u stilu RKL, SNFU ili Circle Jerks što je osobito dobro prihvaćeno kod straight edge ekipe.
Zaokret u najmračnije vode švedskog death dooma izvode Uncurbed. Za razliku od dosadašnjih bendova večeri, ali i cijelog festivala, Uncurbed se doimaju baš kao da iza sebe imaju već mnogo nastupa na velikim pozornicama. Moguće je ovo previše metal za standardnu Monte Paradiso publiku no odradili su zaista impresivan nastup.
Festival zatvaraju anarho legende, Nula iz Šibenika. Iako su tek od skoro ponovno aktivni publika ih nije zaboravila pa smo dobili još jednu porciju političkih pamfleta uokvirenih punk ruho. Korektno odsvirano, no ne može se a ne primjetiti kako je vidljiva ta duga pauza. Da nije bilo toga Nula bi danas sigurno zvučala modernije i močnije.

…i to je to, Monte Paradiso je iza nas, a nije bez vraga interna priča kako Nova godine počinje upravo ovim festivalom. Ekipi naiskrenije čestitke na svemu jer su još jednom pokazali kako dalje i kako se festival može s minimalnim sredstvima napraviti veliki event. Rispekt.@

Tweet