PLAN.et magazin

U petak su se u Centru za mlade Na Gazi predstavili članovi riječke izdavačke udruge Katapu iz Rijeke. Na večer su u bivšem hotelu Korana nastupali izvođači s beogradskog festivala Dis-patch K.O.F.Y. , Piece of shh… i DJ Moodswinger .

Katapultura opširnije –>

Dis-patch Bass showcase – report

Kako i sama najava govori, Dis-patch ekipa iz Beograda otvorila je ovogodišnji  Nepokoreni grad glazbenom selekcijom polomljenih ritmova i dubokih subova koji su u “osvježenom” hotelu Korana zadrndali taman toliko da se ne odlomi i posljednji dio ruševnoga stropa. Iako karlovačka publika nije toliko upoznata s takvom glazbom prostor se pristojno popunio kako bi se poslušali utjecaji istočnih susjeda.

Večer je započeo DJ Moodswinger profinjenom kolekcijom dubstep vinila koji su sezali od prvih izdanja koja su definirala žanr do današnjih mutiranih derivata. Usprkos dobroj prezentaciji, osjetno je da u Karlovcu malo publike zna za dubstep mada je već preko 5 godina “vani” i konstantno se širi, vrlo vjerojatno kao niti jedan žanr dosad.

U nastavku nastupa K.O.F.Y. u live izvedbi s kritičnom te ponekad šaljivom poezijom. Bilo je više nego zabavno sudjelovati u ovako nekonvencionalnom i originalnom nastupu. Važno je znati da glazba koju K.O.F.Y. izvodi nema granica po pitanju konceptualizacije, a da je dobra zabava na prvom mjestu. Razočarava jedino neshvaćanje istog od strane dijela publike.

Treći od Dis-patch ekipe, Piece of Sh… liveactom pokazao treći način izvođenja te večeri, kontroleri i softver preuzeli su noge plesača dinamikom najboljih DJ setova, i uputili prema zatvaranju večeri već slušanog DJ Moodswingera. Ploče koje su se u rane jutarnje sate vrtile lomile su sve žanrovske barijere, pokazao se istinski potencijal i profesionalnost ove skupine izvođača i potvrdio se njihov status vrsnih poznavatelja i promotora modernih žanrova elektronske glazbe.

Usprkos svemu poteže se pitanje -  što Karlovcu preostaje, je li grad koji je u više navrata diktirao trendove postao zatočenik istih, te se samim time boji (i neće) krenuti naprijed prema novitetima? Jesu li mladi koji svakodnevno hodaju karlovačkim ulicama predugo bili bez urbane kulture i treba im puno više kako bi se privikli na išta manje konvencionalno, a drugačije od uvriježenih (čitaj: provjerenih) stilova njihovih starijih mentora? Je li moguće da u doba masovne informatizacije u jako malom broju postoji želja za informiranje o novoj glazbi? Može li se reći da je alkohol postao jedini zajednički veznik dobre zabave u ovom gradu, dok bi se glazba trebala što manje “slušati”, a više “osjećati” njen repetitivni ritam (a da se boca ne prevrne iz ruke).. Time will tell. DSh