PLANet magazin

Donosimo ekskluzivni intervju s jednom pravom zvijezdom domaće plesne scene 90-ih. Početkom 90-ih crodance je bio jak i vrtio se od radio postaja i televizijskih programa do svih mogućih festivala i diskoteka. Kako se rat bližio kraju tako je i popularnost crodance zvijezdi splasnula a na sceni su ostali samo najjači. Mnoge tadašnje zvijezde svjetla pozornice zamijenile su manje atraktivnim “poslovima” no neki su i ostali u show-biznisu. Jedna od njih je i riječanka Nikita…

Čime se trenutno baviš? Radiš li još uvijek elektronsku plesnu glazbu?
Pa da, na mom repertuaru e se uvijek nalaziti ta vrsta glazbe, a primarno mi je već dugi niz godina, još od 1995.g. suradnja sa kazalištem Komedija, gdje uglavnom radim svjetske mjuzikle. Malo sam proširila svoj repertuar pa tako uz moj dance nastup, izvodim uz pratnju pijaniste songove iz raznoraznih poznatih svjetskih mjuzikala. Uglavnom, okupljam ekipu za novi album, pa ćemo vidjeti. U Hrvatskoj se više ne može raditi kao prije, sad trebaš iza sebe imati neku agenciju koja će raditi organizacijski dio posla.

Što planiraš za novi album, o kakvom će se materijalu raditi?
Realno gledajući na hrvatskoj estradi nemaš što raditi do narodnjake. Šalu na stranu, u kontaktu sam s više ljudi i još se tražim, brijem po dosta vrsta glazbe. Upakirala bi melodiju mjuzikla u aranžman uz dodatke svega, pomalo dark, ambient gothic, metal. Sve je otvoreno, postoje opcije i za druge mogunosti, vidjet ćemo.

Kako to da si uopće otišla u crodance vode?
U ono vrijeme sam dosta brijala po discotekama tako da jednostano živjela sam za dance, a i iskreno mi se taj stil jako sviđao. Uvijek sam bila manje više svoja, probala sam se isfurati i na finjaka, ali nije upalilo. Nitko baš nije cijenio moj glas, a pogotovo jer sam dolazila iz Rijeke. S time se uopće ne opterećujem jer da sam bila „normalna” utopila bih se s drugima. Jako dugo bi morala čekati da dođem do ovoga što sad imam.

Je li publika na tebe danas gleda kao kazališnu pjevačicu ili nekadašnju crodance divu?
Iskreno: i jedno i drugo, a neki me ne znaju kao Nikitu iz one faze. Osjećam se kao ovo prvo, iako sad trenutno pokušavam spojiti sve u jedno, zanimljivo kako lete godine…

Kako to da si se preselila iz Rijeke u Zagreb?
U Zagreb sam došla još 1994. godine i manje više ostala. Rijeka je puno energetski mirnija, ispunjava svaki djelić duše, more da, iscjeljuje, dok je Zagreb dinamičan, centriran energetski, tu se sve događa, i ono što treba i što ne treba.

Kako sad gledaš na to vrijeme u devedesetima? Na početku 90-ih bio je rat, a crodance je drmao po klubovima i televiziji…
U to vrijeme još nisam bila Nikita već Nikolina i pjevala sam uglavnom za vojsku i invalide rata. Nikita je nastala 1992. godine, tad je manje više sve i počelo s Nikitom. Drmalo se svugdje najviše 93. godina pa nadalje. Svugdje smo nastupali.

Što trenutno slušaš?
Iskreno, uglavnom slušam tišinu. Mozak mi je čist, nije prenatrpan raznoraznom glazbom, ne pijem, ne pušim, ne izlazim i duhovno sam se posvetila sebi i svom djetetu Antoniu kojem sam sada najpotrebnija. Glazbu slušam jedino u autu i super mi je. Uglavnom se radi o elektronici koja mi daje ugodan doživljaj dok se vozim. Volim slušat crnkinje, rasne vokale.

Što imaš u planu u skoro vrijeme?

Pa trenutno na repertoaru kazališta Komedije u kojima imam rolu je Ruža na asfaltu i Skidajte se do kraja. Ovu sezonu ću završiti predstavom Ruža na Asfaltu koja će biti na Bundeku 23 i 24.06. Za iduću sezonu najavljuju mjuzikl Merlin Monroe gdje imam rolicu tako da se zabava nastavlja. •