Postolar Tripper: dobro je biti underground
|Postolar Tripper su noviji zadarski bend s čijim je frontmenom razgovarala naša Matea Lacmanović uoči koncerta održanog 31. srpnja u rovinjskom zabavnom centru Monvi.
Unatoč lošem vremenu i prebacivanju koncerta u Temple, na zajednički gig Postolara i Dubioze Kolektiv pristiglo je preko 700 ljudi.
Jedan od dva frontmena, Davor Valčić bio je izuzetno zainteresiran za razgovor obzirom da je netom trebao izaći pred nabrijanu publiku:
«Politika ima govno u nosu …» – odakle vam inspiracija za ovakve metafore?
– To je bio baš trenutak inspiracije, nije da gledamo dnevnik i vadimo najbitnije dijelove.
Koja se priča krije iza naziva benda Postolar Tripper ?
– Kad smo počeli s radijskom emisijom u Zadru, sve smo parodirali i onda smo napravili tu stvar Bodulska balada. Trebali smo tom „izvođaču“ dati ime. Rekli smo: «ajde da se zove Postolar Tripper». Ta stvar se raširila, priljepilo nam se ime i morali smo ga zadržati.
Surađivali ste s Elementalom, kakva je vaša suradnja s ovim bendom?
– Odlična, oni su nas pogurali kada smo mislili da nemamo nekih vrijednosti, dolazili su nam i na probe, pomagali u aranžmanima, snimanju, vodili su nas na neke svoje svirke… tako je u biti sve počelo. Oni su naš bratsko-sestrinski band!
Zašto bubnjar Macko više ne svira s vama?
– Zato što je previše pio pa se nije mogao kontrolirati, jedan dan bi slomio ruku, pa bi drugi dan slomio nogu, trebalo je čekati mjesec, dva, tri da to zaraste, postao je nemoguć… Svejedno ga volimo.
Imate i neka ženska pojačanja u bendu ?
– Na albumu smo ugostili jednu našu prijateljicu koja je profesorica pjevanja, pa mi pored nje ispadamo smiješni. Ona nam je snimila back vokale. Nakon toga smo uzeli dva ženska back vokala za live nastupe da pokriju naše mane.
Mislite li da reggae/ska/dub glazba ima budućnost u Hrvatskoj i susjednim zemljama?
– Ne idemo za tim da smo neki ska ili reggae, nego je to jednostavno naš način glazbenog izražavanja. Našlo se devetoro ljudi, a svi slušamo nešto drugačije, tako da smo se trebali naći negdje između. Ispalo je to što je ispalo, go with the flow!
Kako ste se uopće probili na domaćoj sceni, što je bio ključ uspjeha: glazba, tekst, nesvakidašnji instrumenti?
– Bili smo uvjereni da su to spotovi, da će ljudi saznati za nas putem TV spotova. Skužili smo da nam ne žele vrtiti spotove na TV-u niti pjesme na radiju, pa smo rekli «a dobro je biti i underground“. Nismo ni imali nekih velikih planova, biti poznati kao TBF, nego smo jednostavno ekipa koja se zajebava kroz glazbu i pokušava to podijeliti s drugim ljudima. Počeli smo više svirati, pa je sve više i više ljudi počelo dolaziti na koncerte. Čudno je i nama kako se sve odvijalo.
Većina pjesama vam je na dijalektu. Mislite li da time gubite publiku u kontinentalnom dijelu Hrvatske?
– Uopće se ne time zabrinjavamo. Dapače, svirali smo u kontinentalnim dijelovima i nismo primijetili da je to neki problem. Gustafi isto tako imaju formulu za progurati dijalekt kroz pjesme. Iako naše pjesme nisu nerazumljive, možda postoji nekoliko fraza koje ne možeš razumijeti i to je to.
Neki od članova Postolara Trippera imaju i redovne poslove. Je li teško biti glazbenik u Hrvatskoj i koliko je to isplativ posao?
– Nije nikako isplativ, pogotovo za band kao što smo mi. Dok devetoro ljudi podijeli pare, dok se plati kombi, vozač, hrana… i na kraju dođeš doma i ne ostane ti ništa! Nešto malo sitniša, a sviraš puno. Ljudi misle da smo puni para, međutim ne može se živjeti samo od toga. Preko tjedna radimo, u petak tražiš nekoga da te mijenja na poslu i odeš na svirku. Preko zime smo morali otkazivati svirke subotom jer su neki članovi banda svirali po pirevima.
Što se redovnih poslova tiče, Dabi i ja radimo na 057 radiju, dvojica rade na lokalnoj televiziji, jedan radi u kafiću, drugi je nezaposlen i treći je propali student…. tu je Davor morao otići na stage jer su ga gore već čekali ostali članovi benda. Nakon nastupa članovi su se ostali zabavljati s publikom što također govori kako Postolari stoja iza onog što govore i kako su i dalje daleko od «zvjezdanog» statusa.