Sjaj i bijeda medija (I dio)

Sjaj i bijeda medijaU mainstreamu je čak i poželjno do određene granice furati individualizam i samokritičnost: to daje privid objektivnosti dotičnog medija. Jedna vrlo rafinirana fora koja dobro pali kod hrpe ljudi, a osim toga daje privid dosljednosti. Međutim, gdje su tu nezavisni i neprofitni mediji? Postoje, no tek se sporadično probijaju u područje rezervirano za mainstream, a poruke koje šalju često su radikalno drugačije od onoga što inače dobijamo od medija. piše: Robert Olujić (zamirzine.net)

„Narod se ne uzdiže u kulturu, a sama kultura se spušta na razinu masa.“, Habermas

Uvijek nas iznova fasciniraju, zar ne? Nezavisni mediji uistinu svojim specifičnim sadržajem, koji je neka mješavina iskusnog prevaranta i stand up komičara, uvijek iznova uspijevaju fascinirati naše umove. Je li uistinu dovoljno samo pogledati dnevne naslove pa da se čovjek zbunjeno zabulji u list kao da halucinira?

Što god bilo, treba malo rastvoriti fascinantnu pojavu znanu kao mainstream mediji. Mnogo se puta o toj temi pričalo, to su radili likovi s težinom, likovi kao što su Habermass, Baudrillard ili Chomsky. Mislim da bi se sva trojica složila da su proizvodnja pristanka i prezentacija metastvarnosti vjerojatno osnovna obilježja masmedija općenito.

Taj mainstream je zaglibio u dekadenciji i neukusu što sve potencira stalnom sugestijom koju ispod površine neprestano šalje svojim primateljima, poruku da je to bez obzira na sve ipak prirodno i da se trebamo kao socijalno prilagođeni ljudi priključiti tom uvaženom lifestyleu. Dominantan frajer, uvijek fino zapakiran, i moderan, trendovski orijentiran, pomalo metraseksualac, pomalo mačo tip, uspješan muškarac iz Playboya: to je taj mainstream. I naravno, korumpirani političar, mislim da se o tome ni ne mora govoriti.

Bombastični naslovi o ubojstvima i manijacima, a kad je mafijaš u priči – još bolje: to je već beletristički efekt. Ili još bolje: kazališni efekt, da tako kažem. Taj efekt zauzima tim podvaljivanjem najveću pažnju konzumenata, pa stoga ostaje mnogo manje pažnje za ostale teme. I ne samo da je pažnja publici odvraćena, o ne gospodo. I sami kreatori naših najgledanijih vijesti su izgleda zbunjeni.
Eto, Gruzija. Tek sad kad je narodni ustanak neminovan, HTV je odlučio izbaciti tu vijest van, a to što ta zemlja pati već tko-zna-koliko-vremena pod jednom staljinističkom diktaturom, to očito nije bilo baš vrijedno spomena. Bar ne u udarnom terminu. Ili uredništvo HTV-a uistinu cijelo vrijeme nije imalo pojma što se tamo događalo? Iako teško za povjerovati, ipak dajem solidnu četvorku ljudskoj neinformiranosti, pa makar se radilo i o profi novinarima. S druge strane, kako kriviti novinare koji rade za velike medije a koji se pak moraju povoditi zahtjevima oglašivača i ostalih sponzora? Ciljana publika se mora ipak i naciljat s pravo odabranim oružjem, zar ne?
Eto što kaže McLuhan na tu temu: „Svijet strojeva uzvraća čovjekovu ljubav time što mu pospješuje želje i žudnje. Zatvoren u svijetu zadovoljavanja svojih potreba, među drugim ljudima sa istim potrebama, pojedinac ne dovodi u pitanje društvenu situaciju u kojoj se nalazi.“

Hegemonija ili individualnost?

McLuhanov citat je, ustvari, već odgovorio na pitanje podnaslova. Donekle, barem što se tiče masmedija, odnosno mainstreama, ili kako god to već hoćemo nazivati. Hegemonija se provodi na političkom, socijalnom, ideološkom, ukratko – na svakom području koje se može zahvatiti. Ako se pitate: pa čemu onda pitanje u podnaslovu, odgovaram: radi toga što individualnost ipak postoji.
Ona je tu, unatoč sveprisutnim aparatima i mašinama za proizvodnju klonova koji odgovaraju sivim eminencijama. Individualnost jest tu, samo ju je danas mnogo teže uočiti: ona se može nazrijeti u kolumnama, u intervjuima, raznim člancima koji su obično na marginama većih novina i/ili časopisima. Ona se može vidjeti recimo, pa eto, na našem Zamirzineu. Ustvari, u mainstreamu je čak i poželjno do određene granice furati individualizam i samokritičnost: to daje privid objektivnosti dotičnog medija. Jedna vrlo rafinirana fora koja veoma dobro pali kod hrpe ljudi, a osim toga daje privid dosljednosti. Be yourself i slične parole su in, to je trend, kao što je npr. i vegetarijanstvo postalo trend. A ljudi vole biti u trendu, jer se onda osjećaju informirano, priznato, snažnije, cool, što god, ali uglavnom se osjećaju – bolje. Barem većina.
Hegemonija i individualnost čine jedan ljubavni par, samo što je individualnost onaj podčinjeni, a hegemonija beskompromisna dominatrix. Vrlo izopačena ljubavna veza, ako mene pitate, no s druge strane, da je svijet leglo bolesti znaju već i vrapci na grani, tako da nas takve činjenice ne bi trebale previše šokirati.

Ali tu su i nezavisni mediji…

Da, oni su tu, i dobro da su tu, inače bi stvarno čitali samo o savjetima kako što prije zbariti komad. Ili kako je priključenje EU tako planetarno važno: kao da ćemo ikad biti punopravna članica. No dobro, to je već druga priča, tako da… Tako da idemo dalje:
Bio je to govor protiv, govor koji je dodatno stvarao bipolarni svijet, stvarnost u kojoj postoje “oni” i “mi”. Oni su u većini i imaju moć. Mi smo u manjini, ali znamo pravu istinu. A ono što je nas prisutne primarno povezivalo, bila je činjenica da smo protiv vlastitih vlastodržaca.“ Ovo je rekla Vesna Janković, članica uredništva sad već legendarnog ARKzina koja je rekla na posve iskren i jednostavan način jednu nepatvorenu istinu.

ARKzin je bio pravi, takoreći enciklopedijski primjerak onoga što bi se moglo nazvati nezavisnim medijem. Kao i jedan Nomad, ili noviji „megazin“ 04; od elektroničkih medija imamo tu kulturpunkt.hr, h-alter.org, zamirzine.net, planetmagazin.net (koji u tiskanom izdanju izdaje udruga Domaći). Uz to imamo tu i tamo koji Fade-inov prilog na HTV-u, četiri neprofitne radijske postaje (od kojih su dvije pokrenute od katoliče crkve/zajednice, Radio postaja Cvrčak se nalazi u sklopu osnovne škole Stjepana Cvrkovića u Starim Mikanovcima te Studentski radio pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu).
Za otvaranje nezavisnog i neprofitnog medijskog prostora posljednjih nekoliko godina izrazito se zalaže Udruga za razvoj neprofitnih ija Nemeza (pročitaj intervju u PLANet magazinu broj 37).

No idemo pogledati što kažu još neki akteri u nezavisnim medijima o tome čime se bave. Denis Mikšić, član karlovačke udruge Domaći i jedan od najvažnijih likova u egzistenciji magazina PLAN.et, časopisa koji je iz jedne vrste metalsko-punkerskog glasnika evoluirao u vrlo šarolik i zanimljiv urbani list i koji između ostalih surađuje i sa Zamirzineom kaže:
„PLANet magazin pokrenut je 1998 na 1999. godinu. Prva ideja bila nam je napraviti bilten tadašnje udruge Studentski kulturni centar Braća Radić koja je vodila klub Mala Scena. PLANet je bio najviše posvećen praćenju događanja u klub i izgledao je kao pravi fanzin, fotokopiran u 100 njak komada. Kasije prvom donacijom Instituta otvoreno društvo krenuli smo s tiskanjem u nakladi 1000 komada, pa smo kasnije prešli i na 2000 komada.
Fanzin se prvo zvao PLAN99, pa je promijenio ime u PLAN2000, a kako nam se nije dalo iz godine u godinu mijenjati ime ostavili smo ono PLAN i dodali .et.
Suradnici su nam bili različiti, od ekipe koja je vodila SKUC, članova bendova i nekih povremenih do ozbiljnih, profesionalnih novinara, komentatora i aktivista svih vrsta. Posljednjih nekoliko godina surađujemo s internetskim portalima Zamirzine, h-alter i Kulturpunkt. Obzirom da navedeni portali nemaju tiskana izdanja na ovaj način neke materijale približujemo i publici koja nema navike ili mogućnosti provjeriti što piše na tim portalima.

PLANet je od početka s manjim ili većim prekidima imao izlete u virtualne vode, a posljednji je redovit rad od početka 2008. „Vrlo smo zadovoljni s posjećenošću; PLANet magazin je drugi portal prema posjeta prema alexa.com u Karlovačkoj županiji, a i jedan od poznatijih i popularnijih u Hrvatskoj, bar što se tiče tematike kao što su nezavisna glazbena scena, urbana kultura i kultura mladih, nezavisni mediji, vijesti iz FOSS-a i slično.“
PLANet magazin je izrastao iz malog fanzina koji se bavi lokalnom, usko specijaliziranom scenom u nezavisni magazin u čijem radu sudjeluju suradnici iz nekoliko hrvatskih gradova i kao takav sve je više prepoznat kao bitna karika u razvoju nezavisne kulture i kulture mladih u Hrvatskoj.

Nezavisni mediji kao dio cjelokupne nezavisne kulturne scene iznimno su važni za razvoj cjelokupne situacije na ovim prostorima. Sve jačoj ekspanziji komercijalne ponude javni mediji teško odolijevaju, ponajviše zbog želje da ne izgube publiku a time i oglašivače te sve više liče na komercijalne medije kojima i je jedini cilj profit. Nezavisni mediji, iako tehnički i kvalitativno zaostaju za gore navedenima daju pak jedna drugi oblik informacije, iz jednog drugog kuta, a nerijetko i pozivaju same gledatelje/slušatelje/čitatelje da izađu iz pozicije pukog konzumera i samostalno sudjeluju u kreiranju sadržaja.
Internet nam tu uvelike pomaže o čemu svjedoči globalna zajednica developera koja je usavršila alate poput Drupala i wordpressa (objašnjenje što su ti alati su na dnu teksta) do te mjere da se s razmjerno niskim stupnjem poznavanja informatičke tehnologije može pokrenuti internetski portal/stranica koja će sadržavati sve danas potrebne multimedijske sadržaje. Putem tih kanala dolazi do suradnje stručnjaka najrazličitijih profesija na globalnoj razini ali i svih koji nisu specijalizirali svoje znanje već jednostavno žele i sami dati svoj doprinos rastu svjetskog znanja i informiranja. Odlični primjeri tome su wikipedia i archive.org.
Ovaj prvi dio ćemo sad i završiti sa ovim odličnim primjerima; samo ćemo još najaviti da će u drugom dijelu ovog članka biti još mnogo riječi kako o nezavisnim medijima, tako i o onim zavisnim, i onima koji su hibridi toga dvoje, i oni koji… Ok, you got the point.

WordPress – weblog hosting poslužitelj koji je svakome slobodan na korištenje.
Drupal – slobodan i open source alat za kreiranje internet stranica
Wikipedija – najveća enciklopedija koja je slobodna i funkcionira na open source principu
Archive.org – The Internet archive je neprofitna organizacija posvećena da razvija i održava otvorenu i slobodnu digitalnu arhivu dostupnu na Internetu


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*