Winter Skaville Fest 2011. review

Winter Skaville FestJuraj Katalenac je na dan braniteljsko-fejsbukovskih prosvjeda za večernji izlazak izabrao ipak veseliju zabavu – odlazak u tvornicu Jedinstvo na zimsko izdanje Skaville festivala.

Prvi bend trebao je biti Bootstock, Oi! bend iz Ivanića. Kažem “trebao” jer ih na kraju nisam niti poslušao, iako mi se čini da sam bio među prvima koji su ušli u dvoranu, pa postoji mogućnost da im je koncert bio odgođen.
Sljedeći na popisu bili su Eve and The Evils, mladi zagrebački ska-punk bend koji su se već pokazali kao predgrupa Valkyriansima, i iako su danas bili puno bolji nego tada, što zbog usviranosti, a što zbog poštenog razglasa i dalje ostajem pri tome da mi se ovaj bend ne sviđa. Poslušao sam i demo no jednostavno zvuče umjetno i nikako hrvatski. E sada, da ne bodem vraga s korištenjem pojma “hrvatski”, time sam želio reći da bend zvuči kao da je došao sa Zapada i to najviše zbog vokala i nekako nemam dojam da živimo u istom gradu. U svakom slučaju, svaka pohvala ekipi što svira ska, pa makar i ska-punk u ZG-u, poslušat ću ih uvijek na koncertu, al’ jednostavno not my cup of tea.
Treći bend bili su Samostalni Referenti koje prati toliko dobar glas da sam nakon njihovog nastupa jednostavno ostao zaprepašten – odakle im? Bend nije ništa posebno. Jako je lijepo što imaju trubu i saksofon, čak su i harmonika i violina podnošljivi, no njima jednostavno nedostaje energija. Možda je to stvar ovog nastupa ali to je bilo toliko sterilno da sam bio na pragu popizdivitisa. Da ne spominjem užasno napornog saksofonista koji je samo mljeo neke pizdarije. “Ok, kontam da si kul – odjebi”.

Da su nakon ovoga nastupili 8°6 Crew, jedini razlog zbog kojeg sam došao na koncert, sve bi bilo ok. No, nažalost nije tako bilo. Na pozornicu se penje Mala Vita najavljena na Skaville forumu kao pencharka ala Mano Negra i Manu Chao. Ovo je bio najgori bend koji sam ikada u životu slušao, a bio sam na koncertu Bamova i xVaseline Childrenx. Nemam pojma što je to i zbog čega je netko to stavio na Skaville. Njihova muzika (??????) sa ska je imala toliko sličnosti koliko imaju Magazin, Danijela ili Lady Gaga (iako Beetantone je obradio Poker face, pa eto Lady Gaga skankuje) sa ska. Da se mene pita tu glazbu (?????) bih opisao kao spoj “teenage bijesnog metala” ala Rage Against The Machine ili Linkin Park s hitovima Vesne Vukelić Vendi! Kakve su to pjesmice “Eci, peci, pec, ti si mali zec, a ja mala pijavica – šljivovica!!!”?! Da ne spominjem vokala koji izleda kao da je ispao iz Jimmy Eat World šeme, ali je bio na ideološkom satu kod onog čupavca iz RATM-a, pa eto urla malo “revolucija”, “balkanizacija”…. Na mahove su zvučali i kao neki techno, ili već neka od tih vrsta elektronike, a takvom doživljaju je i uvelike doprinosilo i iritantno osvjetljenje za rave party zbog kojeg sve oko vas izgleda usporeno. Jednostavno katastrofalno i jedva sam čekao da prekinu svirati, ali nisu se baš dali. Eto vam prekrižena harmonika! Radije bi bio na koncertu Vendi ili Folk Paradi u Osijeku nego na ovom bendu ikad više. No, ajde treba biti i nešto za hipije i ostale malograđanske licemjere koji će srati po cajkama, a slušat će ovako šta. J**o vas i glazbeni postmodernizam. Ako je gig ska, zna se šta je ska! Prince Buster 10 Commandmants i piči!
Spomenuo bih i DJ-a koji je u pauzama između bendova konstantno vrtio jedne te iste pjesme. Zašto stalno talijanski “crveni” pankeri? Malo tradicije i Jamaike. Postoji taj jedan zvuk koji obožavam, a kojega su radili gladni crnci na Jamaici 60-ih, da bi nakon toga poumirali po plažama ispod palmi. I danas oni piče, iako im je večina pjesama o nekom Babilonu i Zionu, nema više zajebancije, a iako još uvijek umiru od gladi ne mogu umrijeti na plaži pod palmom jer, eto, plaže su ograđene za zapadnjačke turiste i bijele wanna be rastafarijance i beskorisnu djecu bogatih roditelja u potrazi za “duhovnim napretkom”.

No, onda su se na binu popeli Francuzi i raspoloženje mi se totalno popravilo. Od prve do zadnje stvari, uz nekoliko meni najdražih: You Come…, Prohibition, The Pig, Troubles In The East Side. Izuzetno dobar bend, dobro usviran, pun energije. Publika se malo smanjila (nije valjda vrag da su svi ti ljudi došli na Mala Vitu?!?!?!), skinjare se rasplesale. Urlanje Dinamo, Dinamo umjesto we want more, koje je pozdravljeno od strane benda, koji je na kraju posvetio i stvar s novog albuma Dinamu. Uf… kako su dobri bili. Od brzih stvari, pa sve do onih sporijih dub/roots reggae dionica. Cip, cip, cip, cip… 🙂

Jedini dobar bend bio mi je upravo 8°6 Crew i šta da radim? Znam da u svim tim scenskim krugovima uvijek se cijene predgrupe i svi ti pametni znalci vole reći kako je baš “ta” predgrupa bila bolja od glavnog benda, ali ovom prilikom nije bilo tako. Želim svim tim bendovima (osim Mala Vitae!) sreću i da i dalje sviraju, a nadam se da na Skavillu više neće biti ovakvih čudesa…

(preuzeto: troubleinthetown.blogspot.com)


One Comment

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*