Skaville makes your feet go crazy

Piše: Milica Denković
Skaville makes your feet go crazy. Upravo tako. Još cupkam u ska ritmu dok ovo pišem misleći na Skaville. Ove godine održan je 24. i 25.07. na istoj lokaciji kao i prošle godine, u uvali Voz na otoku Krk. Za ta dva dana taj dio otoka postao je oaza dobrog raspoloženja, odlične glazbe i chillanja uz pivo na plaži…

Za razliku od Jamajke ovdje je palme zamijenilo nisko rastinje i grote. Jedina zapravo zaguljena stvar što se tiče festivala bio je prijevoz. Lokacija je savršena, ali povezanost sa samim festivalom u prometnom smislu je komplicirana. Naime ako stižete iz Rijeke busom koji vozi za Omišalj, poslije Titovog mosta s kojega se s lijeve strane vidi uvala Voz, bus staje, šofer otvara vrata i kaže: „Cestom lijevo idete do uvale“. I onda staneš pa se zamisliš ako prvi put ideš, dok se  na stijeni preko puta veselo smiješi natpis kamp. Sunce prži, a ti u rukama imaš par staklenih boca bijelog vina i sve svoje ostale stvari na leđima. Tako je bilo prošle godine. Ove godine imali smo auto prijevoz što je zapravo najbolji mogući način kako stići do festivala.Velika greška organizatora je što nisu smislili neki organizirani prijevoz iz Rijeke. Uz priču s posjetiteljima festivala, to se, uz cijenu karte, ispostavilo kao minus. Za sve ostalo išle su pohvale, tuševi, plaža, more, toi toi, nešto malo hrane. Ovdje je ipak najbitnija opuštena atmosfera.

U kampu koji zauzima šumicu na desnoj strani uvale, to se osjeti od samog dolaska. Nema frke, nema nikakve žurbe, digne se šator, pa na pivu i čekanje prvog izvođača.

Prvi dan

BEETANTONE služe kao uvod, za razdrmavanje. Sviraju čisti ska-punk s primjesama reaggea. Nije loše za početak.

Sljedeći su MR. T-BONE & YOUNG LIONS.Jamacian ska s reaggae dionicama rocksteady boggie i jazz uletima uz male improvizacije na saksofonu. Dugački instrumentali, dok pjevač svira na trubi. Odlično za chiliranje. Fali mi samo kokosova palma iznad glave, a možda i ne. Na drugoj strani poljane gdje je stage pruža se pogled na Krčki most i iza njega Rijeku, uspavanu i obasutu draguljima bezbrojnih svjetala što poput zvijezda blinkaju kroz noć, i tamno, tamno i mirno more dolje s ponekim uhvaćenim svjetlom u sebi. Pokušajte to osjetiti i onda se obavijte muzikom u toploj noći. Ovaj je bend baš tome služio. Uz malo druge zabave oko prozivke na relaciji Berlusconi-Bush.

Sljedeći bend je digao prašinu i to doslovno… da zaboraviš na svjetla i chill out i upadneš u poganje i skakanje. Reći ću samo TALCO. To je jedan od dva nastupa koji su bili vrh večeri kao što moj frend iz Beograda kaže: „ekstra vrh“. Naravno, svaki s različitom vrstom energije što zapravo ovaj festival i čini zanimljivim. Spaja punk, u verziji ska punka i jazz, u verziji ska jazz iliti skazz. Talco je ponudio pravi, brzi i žestoki ska punk s jakom brass sekcijom i utjecajem veselog cirkusa s upadima talijanskih tradicionalnih napjeva. Baš zvuče kao combat circus kako se i zove jedan od njihova dva albuma. Bespoštedna emisija brzog ritma koji ne ostavlja na mjestu šro rezultira totalnom „đuskom“ u publici. Broj pluseva za atmosferu brojim u nemogućnosti disanja od prašine. No to je tek početak jer iz Italije se selimo u Španjolsku, tpčnije Valensiju od kuda dolazi još jedan zanimljiv bend. Zovu se LA GOSSA SORDA i donose vatreni temperament juga i priču o gradu Valensiji i njihovom specifičnom katalonskom jeziku. Na španjolskom jeziku mi cura iz Valensije objašnjava što je zapravo osećaj i bit te glazbe. Punoća života, radost, eksplozija osjećaja, vatromet. Započeli su nastup s pjesmom koja uključuje dva tradicionalna instrumenta nazvana dolcaina koji zvukom podsjećaju na gajde, ali su obliku trubica. I tako je počeo taj izuzetno dugačak, impresivan i energičan nastup gdje su momci dali sebe do poslednjeg atoma energije. Neodoljiv ritam s dobrom percussion-sekcijom; setom bubnjeva i afričkih perkusija natjerali su ljude da dignu još veću prašinu i zovu ovaj bend na dva bisa. Izuzetna punoća, kompleksnost zvuka i žanrova jeste ono što je bogastvo ovog benda. Crossover bez granica.

Dan 2

Prašina se slegla, a kamp se budi zavisno do toga kad su kamperi zaspali. Neki možda još u tri negdje na livadi na potezu između bine, wc-a i prilaza kampu, a neki u šest, sedam kad su ugasili razglas. Prednost ovog festivala je njegova lokacija i neposredna blizina mora što u vrtoglavo vrućim ljetnjim danima skoro afričke plus 40 dođe kao najveći plus i najbolje moguće rješenje kad je u pitanju način kako dočekati sljedeću festivalsku večer. Dobar hlad, boca piva i kupanje. Na potezu plaže usput u šetnji i razgledavanju komada koji su pristigli na fest što se baš noću ne može sto posto procjeniti, probala sam nekoliko vrsta vina i rakija, domaćih ljutih. Naravno, postoji i drugi vid zabave za one koji su se prošlu noć iskakali,a to je spavanje van šatora, u što dubljem hladu bez obzira na jačinu buke i raznovrsnost zvukova. Kao zagrijavanje pred koncert na glavnoj bini pušta se glazba i toči prvo pivo. Kako pada mrak raspoloženje raste kao i očekivanje pred novu večer. Novi priljev ljudi koji su došli na današnji koncert, odmorni, čisti s gepecima koji kriju još po koju svežu litru osvježavajućih napitaka i viškom pozitivne energije, predpostavljam zato jer su ispavani.

Nastupa prvi bend. Šuška se po kampu već od jučer da će Cirkus otkazati svoj nastup.Govore nešto o bubnjaru i povredi ruke. Na stage se penju Officer down, lokalna ska punk atrakcija iz obližnje Rijeke.

Fiumanci su zagrijali atmosferu veselim ritmom i dobrom zajebancijom što je naišlo na dobru reakciju publike, pogotovo pjesma Pivo, vino, rakija koja je izazvala posvemašnji pogo i kaos u publici. Plus za violinisticu koja se u nekim trenutcima zapravo jako dobro čula što baš i nije pravilo kod bendova s puno instrumenata, pogotovo električnih.

Za njima slijedi regionalna potpora novosadskih Los Propelleros. Za razliku od lokalnih svirki po matičnom gradu gdje izvode brže ska punk stvari s nešto reaggea, ovaj put, u skladu sa zadnjim albumom, malo su spustili loptu i neke od bržih pjesama obradili u reagge verziji što se dobro ukopilo sa samim festivalom i opustilo atmosferu. Svirka je počela sa stvarima Anđeli, Brod i Otploviše svi, obradom stare ruske pjesme Čajnik, zatim Odlazim u rege fazonu, pa Tišina s dobrim sing alongom, Nazad na drvo s izenađujućom ali ugodnom solažom na klavijaturama. I Propeleri su podigli prašinu s Cicom..Na kraju ide i bis po želji cure iz publike. Da Anđeli čuju, u pogrebnoj verziji, kako kaže pjevač. Boggie, ska, jazz i kraj. Solidan nastup.

I onda jedva čekaš zvijezde večeri jer je ritam bendova koji su prošli došao kao svojevrsni apertiv.

Dolaze Les 100 Grammes De Tetes iz Francuske i izvode svoj klasični  ska reaggae s malo boggija i jazz instumentalima u vidu solaža na saksofonu, trubi, klavijaturama, te pjesmama na engleskom i francuskom. Kod ovog benda ističe se jazz komponenta bez koje bi zvučali manje zanimljivo.

Čekamo još jedne Katalonce poučeni iskustvom od prvoga dana. Deskarats opet uvode u brzi ska punk, specifični katalonski primorski zvuk od čega prave fuziju koja prerasta u pravu latino fiestu koja nikog ne ostavlja mirnim, uvlači se u udove i drma kosti. Kolaž tradicionalnih melodija, mornarkih pjesama, ska punk djelova s naglaskom na dva saksofona i jednu trubu.Savršen recept za ludilo na stageu plus neodoljivi zvuk španjskog jezika i neodoljivi bunt samih Katalonaca. Osjeti se svjesnost o sopstvenom identitetu kao nečemu što je drugačije i kao takvo vrijedno da bude sačuvano u moru istog.

Jutro poslije

Prespavali smo i opet problemi od prije dva dana: Kako užicati prijevoz na parkiralištu? Svi su puni ili idu negdje drugdje. Rješenje je ipak stiglo. Arivederci Skaville, vidimo se sljedeće godine nadi da će line up biti dobar kao i ove godine!!!!!

Tweet