The Black Dog: Radio Scarecrow

piše: Domagoj Šavor

Nakon pune dvije godine u izradi nastao je nasljednik The Black Dog albuma Silenced, s nazivom Radio Scarecrow. Iako se se smatra da je izvorni techno zvuk pod utjecajem chicago house-a u fazi ekstincije, trio Ken Downie, Martin i Richard Dust uspjeli su savladati barijeru sterotipiziranja i u 2008. godini napravili album koji sjedinjava sve elemente i ugođaje navedenih žanrova, istovremeno ih pomićuči za nekoliko stepenica.

Tematika, po izjavama samih izvođača, je njihova opsesija nedefiniranim kratkovalnim radio stanicama (Number Stations), EVP snimkama (Electronic voice phenomenon) i općenito magijom. To je jasno izraženo samim nazivima nekih stvari kao EVP Echoes, Dials & Numbers, no skrivene poruke i transmisije, doslovno, isprepliću se kroz cijeli album.

Album počinje skoro 15 minutnim spojem prve tri stvari Transmission Start i Trains by The Autobahn 1 i 2, koje blaženo uvode u album jako tečno i bez previše naprezanja. Zvuk je usporediv sa prvim Artificial Intelligence kompilacijama, posebno bas linije i melodije na prvom dijeli TbTA, koje stvaraju eksplozije osjećaja i uistinu se teško zaboravljaju.

Zanimljivost ovog albuma je također ta što stvari rade fade iz jedne u drugu dok se stupnjevito povećava žestina i tvrdoća albuma, čak ponekad koristeći iste elemente u više stvari, kao npr. ritmove koje slušamo kroz sasvim različite interpretacije.

Detroit utjecaj najviše se može vidjeti na Riphead v9, sa još dubokih sub-basova , dok se na UV Sine prepoznaju stariji TBD uratci kao Paralel ili Virtual.

No ono što slijedi je za mene najfascinantnije za ovaj album. Drugi serijal od ovaj puta 4 stvari nešto je što naprosto zadivljuje. Ovo mini-album remek-djelo počinje sa …Short Wave Lies, sa detroit-electro beat-om koji prelazi na Siiipher, dobiva duboki sub i nastavlja istim ritmom, ovaj puta sa tvrđim dojmom. Stvar se pred kraj razbija i dobija zvučnu melodiju, koja se na sljedećoj Digital Poacher upotpunjava prekrasnim mekim padovima karakterističnim za Plaid-ovski TBD zvuk. Ritmovi se raspadaju u breakbeat i ova melodijski orijentirana stvar ulazi u završnicu ovog mini maratona, Coda, koja ako išta, zvuči naj-idm za ovaj album, što god to značilo.

Dosad se album jako izmijenio od svog početka, dobio je prljaviju dozu zvuka, tvrde techno kickove i teške subove karakteristične za drum and bass i dubstep. Dok te karakteristike postoje u Set To Recieve samo kao naznaka, slijedeće EVP Echoes i Floods 3.9 mogu se čak u ekstremnim slučajevima primijeniti u klupskoj atmosferi. Prva sa breaks-electro metaliziranim robotskim zvukom, a druga kao „I cant’ see the light holy shit koje programiranje“ tech-dubstep fuzija J.

Beep nastavlja u tvrđem eksperimentalnom techno-dubstep stilu, da bi dobio novu dimenziju na Witches OV, gdje prvi puta koriste i vokal, stvar se lomi u nježnu melodiju, najavljujući efektivni kraj albuma.

Zadnji set od tri stvari je uglavnom mješavina fantomskih radijskih frekvencija i drone elektronike (Dials & Dialers 1 i 2), izuzev Ghost Vexations s melankoličnim klavirskim notama.

Ovaj album svakako je jedan od dragulja 2008. godine, prvenstveno radi kvalitete produkcije, omjera topline i hladnoće, žestine i blagosti, prošlog i sadašnjeg, mainstreama i undergrounda. Album sa dobitnom definicijom, kojeg se ne može dovoljno naslušati.

Trajanje: 69 min

Datum izlaska albuma: 7.4.2008., Soma Recordings

www.dogsquad.co.uk/tbd/

www.radioscarecrow.com/info.php

www.bleep.com

Tweet