9. Dirty Old Festival

Velika kod Požege 04. i 05. srpnja 2008.

Dirty Old Festival slovi za najbolji festival u zemlji pa se i ove godine tamo zaputila karlovačka ekipa. Uz odličnu lokaciju na kojoj nije vruće kao na gradskom asfaltu iz godine u godinu Velika ugošćuje hrpetinu zanimljivih hardcore punk OI bandova.

Prvi dan je uništila kiša koja nas je pratila cijelim putem i s nama stigla u Veliku no niti kiša nije omela hrpu entuzijasta koja je u potpunosti podržala bendove.

Nakon požežana No Name, Debelog Precjednika i La Plebe na stage su se popeli Antenat koji me nisu bogzna kako oduševili, ali zapravo nisu bili loši što smo shvatili tek kasnije kad smo vidjeli ostale bendove koji su svirali taj dan. Dirtbombs sviraju neki garažni pank, imaju dva bubnjara i za ekipu koja to voli su vrlo zanimljivi. Poslije njih su svirali Real McKenzies. Prva stvar,  Scots Wae’He, pomalo je i digla atmosferu ali ostalo što je uslijedilo bilo je doslovno tako šuplje i nezanimljivo. Bilo je loše izgleda i velikom broju gledatelja, pa je tako jedan član benda počeo prigovarati o tome kako su Hrvati «pi***ce» i «fašisti» pa mu je uslijed toga prvo doletjela polupuna boca mineralne ravno u glavu, a kasnije i nečija šaka pa se tu umiješao i nabrijani basist. La Phaze koji su trebali zatvoriti prvi dan festivala nisu se uopće pojavili u Velikoj, a drugi dan smo saznali da nisu uspjeli prijeći granicu zbog neispravnih papira ili nečeg sličnog.

Umjesto njih svirale su Žbuka i zahvalni smo silama prirode koje su nam poslale kišu, a s njom i nas u šatore tako da više nismo morali gledati tu najblaže rečeno katastrofu od benda. Ne želim ni opisivati koliko su loše. Strašno nešto.

Drugi dan je započeo već u osam ujutro i nenormalnom hladnoćom za ovo doba godine.

Poslijepodne prvi su odlično otprašili Hitman , a ni Cherkezi i Concrete Worms nisu bili loši mada ih je  ekipa masovno propustila zbog kupanca na bazenima. Sljedeći na stageu su Motusi koji nastupaju u novoj postavi i sviraju sve hitove. Još jednom su potvrdili status legendi hardcore scene. . Poslije Motusa na stejdž dolaze White Flag koji imaju najsmješnijeg pjevača na svijetu. Frajer fura solo brk i frizuricu na stranu. Publika je bila zadovoljna, a za kraj su u rulju bacili gitaru (doduše, rezervnu) koju je uhvatio jedan sretnik i tako doma odnio vrijedan suvenir. Superhiksi su standardno rasplesali ekipu prije nastupa američkih hardcore legendi Adolescents, koji su usprkos činjenici da nisu odsvirali svoj najveći hit I Hate Children pružili porciju fenomenalne svirke. Za kraj se na stejdž penju Kultur Shock, možda i najveće ime festivala. Standardan repertoar, hit do hita i novost u postavi – violinistica koja mijenja novopečenog tatu. Svirali su dva sata i oduševili.

Bilo je predobro kako smo i očekivali, a tko nije bio, neka mu bude žao. Oi!

Jenna Jameson

Tweet