Butthole Surfers u &TD-u: Who Was in the Club Last Night?

Butthole Surfers u &TD-u: Who Was in the Club Last Night?Na prvoj večeri jubilarnog Žednog uha broj 10 u zagrebačkom &TD-u nastupili su legendarni Buttholi koji su izgleda iznenadili sve, od najžešćih fanova do znatiželjnika neupućenih u tajne dobrog acidcorea.

Buthole Surfers nikada ih nisam slušao, ali uvijek su bili “tu”, bend koji si u 80-ima morao bar štovati ako ih već nisi slušao. Voljelo ih se jer su fora, sviraju s Kennedysima, Ministry, Melvinsima i uvijek imaju taj istinski psyhodelični weirdo pristup. Smatralo ih se dijelom hardcore scene mada nisu bili hardcore, a jučer su i pokazali zašto je to bilo na mjestu.

Kad danas pogledate na youtube stare snimke može se vidjeti da su još sredinom 80-ih imali VJ show dok se o tome nije ništa znalo. Zagrebački gig je također započeo velikim plamenovima koji su na big screenu plamtjeli iz a Gibbya i društva. Odličan set-up, dva bubnjara, monstruozni zvuk basa i vokalni eksperimenti već od samog početka podsjetili su atmosferu Natural Born Killers Oliver Stonea da je kojim slučajem izjeo veću količinu LSD-a.

Buttholi neodoljivo podsjećaju na onu američku hardcore priču osamdesetih kad je ekipa na taj poseban način znala se zezati na račun politike Ronalda Reagana, desničarske, konzervativne Amerike, ali isto i na račun „pravovjernih“ revolucionara, nabrijanih ljevičara i kvazi aktivista svih boja.

Ovaj stav ostao je do danas pa se publika mogla konačno mogla uvjeriti kako u živo zvuči i izgleda jedan od najintrigantnijih bendova nikad prežaljene ere.

U nastupu Butthola dobili smo teatar bez europske preserancije i prenemaganja, teksaški hill-billy drug inferno on acid koji je valjda zbog svega toga i utjecao na brojne bendove koji su se kasnije pojavili.

Komentari kako se Buttholi i nisu iskazali zato i nemaju smisla jer ovdje nismo došli vidjeti savršeni prog-rock već veličanstveni homage godinama kad se kovao istinski sjevernoamerički punkrock i hardcore.

Ovdje valja istaknuti svakog člana počevši od majstorskog Gibby Haynesa, Paul Learya koji podsjeća na Rob Wrighta iz NoMeansNo, od načina sviranja do ponašanja na stejđu i bjesomučnog kreveljenja. Posebno se istaknuo Jeff Pinkus na basu. Taj lik popije pola litre whiskeya za vrijeme giga, istetoviran je po vratu i svira flyin V s bigmuff pedalom, omiljeno pokrivalo za glavu mu je stetson, fura razvaljene kaubojke i osim Butthola ima bend koji se zove Honky. Što više reći nego sjajno.

Gig završava odličnim bjesomučnim droneom uz dimnu zavjesu, crvena svjetla i strobo. Hell yeah ili kao što bi naš narod rekao, dovraga, pa kaje već gotovo. I dobro da je jer je publiku i onako drugo jutro prao užasan mamurluk, bez obzira jesu li ili ne nešto konzumirali te večeri…MDC



2 Comments

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*