Filmski festival u gradu bez kina

O festivalu, ali i problematici Karlovca – grada bez kina razgovarali smo s Marijom Ratković, glavnom koordinatoricom 4. Four River Film Festivala i 16. filmske revije mladeži.

Festival i revia održani su od 7. do 10, rujna u Karlovcu u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba Karlovac. Program je sadržavao brojne projekcije za sve dobne profile, popratni edukacijski i glazbeni program, a održavana su i predavanja na nekoliko lokacija u Karlovcu.

Program filmskog festivala i revije sve je bogatiji pa su ove godine projekcije prilagođene i školarcima koji su za vrijeme nastava, u sklopu nastave hrvatskog jezika ili filmske umjetnosti mogli doći na same projekcije nakon kojih je i slijedio razgovor s autorima. Na festival je pristiglo gotovo 300 filmova od kojih je čak 84 uključeno u program. Filmovi su stigli sa svih strana svijeta, pa su se tako na programu našli naslovi iz Južne Koreje, Hong Konga, Belgije, Danske, Sjedinjenih Država, Njemačke, Mađarske, Srbije, Slovenije i, naravno, Hrvatske.

Uz same projekcije pripremili ste i javnu debatu?
Prošle godine smo uveli nagradu za promicanje nenasilja u filmu “Žuta zastava” i već tada smo napravili okrugli stol na temu nasilja na filmu. Ove godine organizirali smo debatu “Potiče li nasilje na filmu nasilje u stvarnosti” na kojoj su sudjelovale dvije ekipe sastavljene od festivalskih gostiju, a kao posebni gosti tu su bili redatelj filma “Fleka” koji progovara o nasilju među mladima Aldo Tardozzi i Dalibor Matanić, koji nasilje propitkuje u svojim filmovima, te još neki gosti.

Osim filmova, biti će i popratnih programa, možemo li malo o glazbenom programu?
Uz filmske večeri osmislili smo glazbeni program koji je počeo na terasi ispred kina Edison koncertom Chocolate nipples. Druge dvije večeri glavni program nam je bio u Zorin domu, dok smo se navečer selili na Stari grad gdje su nakon filmova održani koncert karlovačkog benda “Deph” i za kraj nastup dj-ice “Blagajnica hoće ići na more”. Uz glazbene i filmske programe održano je pet radionica, od specijalnih efekata do filmske šminke i maske gdje se svugdje provlačila tema nasilja odnosno nenasilja u filmu.

Kako su zadovoljni gosti koji dolaze van Karlovca na Festival karlovačkom ponudom?
Svima je Karlovac jedno veliko iznenađenje, grad svi poznaju po autobusnom kolodvoru, ali parkovi i rijeke redovito oduševljavaju goste. Turistička zajednica nije ni svjesna koliko ovakvim tipom događanja promoviramo Karlovac jer gosti tijekom četiri dana stvarno vide Karlovac na jedan drugačiji način.

Imate li problema sa smještajem tolikog broja gostiju koji dolaze van Karlovca na nekoliko dana?
Uopće nam nije problem jer smo apsolutno iskoristili privatne smještaje i jako malo gostiju smještamo u hotele. U hotelu su smješteni samo oni gosti za koje je nužno da budu u samom centru zbivanja i uvijek dostupni, a ovi ostali su smješteni u privatan smještaj izvan grada gdje im je organiziran prijevoz autobusima tako da ne smatram to problemom.

Problematika kina u Karlovcu se stalno proteže. Može li se povezati festival i revija s mogućim otvaranjem kino dvorane? Konkretno je otvorena dvorana u Gimnaziji, koliko se ona koristi?
Dvorana u Gimnaziji se koristi za specijalna događanja, no ne može je uspoređivati s pravom kino dvoranom jer je ona uvijek bila zamjensko kino. Ne mislim da ćemo mi svojim akcijama unutar revije i festivala napraviti neku čudo i dovesti kino u grad, nemam takve iluzije. Jednostavno osjećamo moralnu dužnost da ako možemo nešto potaknuti, zašto to ne bismo napravili. Treća stvar je da zapravo ne treba ovom gradu multipleks, jer nisu isplativi ni u nekim većim gradovima. Mislim da bi Karlovcu bio dovoljan jedan minipleks s 2-3 dvorane s brojem sjedala od 100 do 300 gdje bi se omogućila visoka fluktuacija filmova. Tako biste u jednom danu mogli čak vrtiti 6 različitih fimova što u najboljim danima Edisona nikad nije bilo moguće, a što je i logično. Ne mislim da treba raditi kino od 500-600 mjesta, jer se takva mjesta ni u Zagrebu ne mogu ispuniti, ali mislim da se jedan minipleks sasvim bio dovoljan za Karlovac i okolna područja. Pogrešno je razmišljati da je grad dužan investirati ogromnu količinu novaca da bi se izgradio minipleks: to ima veze s poduzetništvom, a Grad nije poduzetnik nego bi trebao netko sa strane uložiti novce i napraviti minipleks.

Zanimljivost je da se za potrebe festivala aktiviralo jedino preostalo kino u gradu koje nažalost nije u funkciji.
Problem je Edisona što ima puno veću važnost od one koja mu se daje, a to je da je prva izgrađena kino dvorana na ovom dijelu jugoistočne Europe. Dakle, ima i kulturnu važnost i zbog toga je jako žalosno da se kino Edison pretvori u nešto što neće imati muzejsku vrijednost ili barem da bude neki multifunkcionalni centar gdje će se možda prikazivati filmovi. Ne treba biti opet ono staro kino, 35 milimetarskog filma jako slabo ima i prelazi se na digitalni format tako da to nema smisla. Edison vidim kao neki muzejski kinotečni prostor jer ima veliku važnost i izvan granica Karlovca.

Kako je uopće došlo do suradnje s upravom koja sad vodi bivše kino Edison?
To je bila ideja sadašnjeg vlasnika koja se nama svidjela i onda smo krenuli u tu priču. Provjerili smo rade li projektori i tako u Edisonu pustiti 35 milimetarski film i bar na 2 sata pretvorili ga u kino dvoranu.

Osim bivšeg kina Edison, dio programa odvijao se u još jednom povijesnom objektu, prostoru Starog grada Dubovca. Kako gledate na to na koji način se Stari grad trenutno koristi?
Žao mi je što se Stari grad ne koristi puno više za kulturu, pogotovo za izvedbenu umjetnost. Osim našeg festivala Stari grad jedino se koristi za LED festival i Sajam vlastelinstva. Taj objekt je odličan za izvedbenu umjetnosti, za predstave i tako nešto bi se u svakom slučaju trebalo obnoviti.
Mislim da bi se ne samo Stari grad nego i slični alternativni prostori trebali koristiti za takve stvari. Dobar primjer su Nepokoreni grad i Međunarodni festival suvremenog plesa.

Obzirom da se ulaznice ne naplaćuju, kako zaokružujete cijelu financijsku konstrukciju?
Apsolutno pokroviteljstvo je Grada Karlovca, Hrvatskog audio-vizualnog centra, Ministarstva znanosti i obrazovanja, generalni pokrovitelj revije i festivala je Dukat i to ne samo u financijskom smislu. Uz njih pomogao nam je još velik broj tvrtki, organizacija i medija.

Uz Kinoklub i tebe kao profesionalku u organizaciji festivala sudjeluje i velik broj volontera. Koliko je mladih uključeno u cijelu organizaciju?
U organizaciji festivala sudjeluje pedesetak mladih. Misija Kinokluba je da nam je film samo sredstvo djelovanja. U našim prostorijama se okupljaju mladi koji se možda nikad ne bi bavili filmom, ali imaju prijatelje koji se time bave. Mogli bismo se baviti i književnošću i kazalištem, ali smo se odlučili baviti filmom i to nam je sredstvo djelovanja, neki sadržaj i nismo opterećeni što će iz toga nastati, hoće li to biti vrhunski film ili ćemo se samo dobro zabaviti. Upravo iz tog duha kad smo krenuli u festival nismo trebali puno ni tražiti jer smo sve te ljude imali.

Sve detaljnije informacije o festivalu mogu se naći na službenim stranicama hrvatskog fimskog saveza kao i na stranicama brojnih medijskh pokrovitelja.

razgovarao: Denis Mikšić
pripremio: Domagoj Šavor

Tweet