REBELLION FESTIVAL

Rebellion 2009. Blackpool

06.-09. 08. 2009. Winter Gardens, Blackpool (UK)
piše: Tea Čondrić
Nakon što smo se odlično proveli prošle godine na austrijskoj verziji najvećeg pank festivala na svijetu, Rebellion, odlučili smo se ove godine početkom zaputiti u Blackpool, gdje se već 13. godinu za redom okupljaju najveća imena pank scene. Četiri dana, šest stejdževa i dvjestotinjak bendova zvučalo je dovoljno primamljivo pa se grupica od desetak članova zaputi put daleke Engleske provesti dio godišnjeg odmora na ovakvoj pank-poslastici.

Blackpool se nalazi u sjeverozapadnoj Engleskoj na obali Irskog mora i glavno je ljetovalište na Otoku. Neki ga nazivaju i europskom verzijom Las Vegasa, a to potvrđuje i masa kockarnica i kiča koji vrišti na sve strane. Kako smo posjetili Blackpool za vrijeme Rebelliona, nismo se mogli oteti dojmu a da ne nazovemo Blackpool gradom pankera i baba, jer dosta turista su bile gospođe u poodmakloj dobi, no vrlo živahne za svoje godine.

Festival se održavao u kompleksu pod nazivom Winter Gardens. Radi se o kompleksu kazališnih i konferencijskih dvorana gdje se održavaju različite manifestacije, između ostalog i godišnja konferencija sindikata i sve tri engleske političke stranke, ali i svjetskog prvenstva u pikadu. Malo nam je bilo čudno na pank festivalu hodati po odebljim tepisima i biti okruženi zidovima u maniri HNK, ali brzo smo se navikli i na to. Iako smo mislili da će odmah prvi dan sve biti porazbijano i zarigano, vrlo smo se ugodno iznenadili kad se to nije dogodilo.

Pošto je bilo šest različitih dvorana plus hodnici koji ih spajaju, a posvuda hrpa ljudi, teško se točno može odrediti koliko je bilo ljudi, no procjena je oko pet, šest tisuća.
Zanimljivost ovog festivala je dosta psychobilly ekipe. U Berlinu i Beču bilo je podjednako skinsa i pankera, dok je ovdje bilo trećina pankera, trećina skinsa i trećina sajkosa.
Distra je bio popriličan broj, a protezali su se diljem gore navedenih hodnika. Cijene su bile poprilično visoke, ali ipak svatko je ponešto našao za sebe.
Ono što nam je dosta teško palo je da u isto vrijeme svira pet dobrih bendova, a svi u različitim dvoranama tako da je nemoguće sve popratiti. Isto tako, neke manje dvorane su zatvarali nakon što su redari procijenili da je prevelika gužva unutra. Koncerti su počinjali u dva popodne i trajali do dva ujutro.

Prvi dan

Dvije dvorane bile su zatvorene, a i sviralo je manje bendova nego u petak i subotu. Nažalost nismo stigli na Koffin Kats jer smo se zadržali na ulazu pa stižemo tek na Police Bastard. Relativno su dobro su odsvirali iako su bili dosta statični tako da je to malo pokvarilo ukupan dojam. Flogging Molly rasplesali su cijelu Empress Ballroom i pružili zbilja odličan nastup i vrhunsku svirku.
Varukers predvodi standandno dobar Rat na vokalu odjeven u kožu od glave do pete, ali nažalost bili smo preumorni da njihov nastup gledamo do kraja pa smo se uputili u hotel.
Na putu iz Arene u Empress Ballroom zavirili smo u Bizzare Bazaar dvoranu dok je stanovita Kasandra izvodila striptiz. To je bilo istovremno i zanimljivo i komično, no u svakom slučaju odličan izbor za popuniti pauzu između dva benda.

Drugi dan

Požurili smo iz hotela da stignemo na Abrasive Wheels, koje smo zbog nesretnih okolnosti propustili vidjeti u Berlinu na P&D festivalu 2007. Stari pankeri se još uvijek drže kao mladići.
Nakon njih preselili smo se u Ballroom gdje se očekivao SNFU. Za razliku od pijanog i relativno lošeg nastupa na DOF-u dva tjedna prije, ovdje su zvučali svjetski. Valjda su im reducirali količine alkohola i opijata prije koncerta. Poslije njih su svirali legendarni američki old school hardkoraši Adolescents, koji su nas oduševili prošetavši kroz cijelu diskografiju. Naravno, opet nisu svirali svoj prvi veliki hit I Hate Children kojem su se neki od nas potajno nadali. Neki su slučajno za vrijeme Adolescentsa završili u Areni na Restarts, i za njih imaju samo riječi pohvale. Pred kraj Adolescentsa uputili smo se u Arenu na legendarne njemačke sajkose Mad Sin, ali na žalost nismo mogli ući jer je bilo prenakrcano. U Ballroomu su u međuvremenu, počeli legendarni oi-punk bend The Business koji su od prve minute nastupa nizali hit za hitom. Pjevač malo izgleda kao zli trol iz neke skandinavske mitologije, ali reflektori su malo ublažili stvar.
Poslije Businessa su se na stejdž popeli The Exploited. Wattie i ekipa su što stariji, to bolji.
Isti dan svirali su i Peter And The Test Tube Babies na koje su neki išli, ali isto kao i na Mad Sinu, poljubili vrata. The Damned su zato bili relativno dosadnjikavi i prespori.

Treći dan

Na festivalu smo bili već u dva popodne, na pauzi od shoppinga išli smo pogledati Los Fastidios. Talijani veseli i dobri kao uvijek, neki od nas su se ostali i družiti s njima nakon svirke. Poslije njih sam malo škicnula i Citizen Fish, lijepo uvježbani i moćan bend. To popodne svirali su još i Texas Terri Bomb, Goldblade, 999, Major Accident, Riot Squad i drugi. Navečer su neki otišli gledati Anti Nowhere League i Last Resort, a neki oduševljeni nastupom u zagrebačkom Ksetu su ponovili popratiti nastup kanadskih sajkosa The Creepshowa. Poslije njih vratili smo se u Ballroom, malo pili pive, malo gledali UK Subs i čekali The Adicts.
Nakon uvoda iz Paklene naranče, koncert otvaraju hitom Jocker In The Pack, a dalje se samo nižu hitovi Easy Way Out, Viva la Revolution, Johnny Was a Soldier, Steamroller. Najveće ludilo dakako je izazvala navijačka You’ll Never Walk Alone na što su engleski skinheadi doslovno poludjeli. U općem ludilu s plafona dvorane publiku su zasipale ogromne šarene lopte na napuhavanje pa je do kraja nastupa uz poznatu Bad Boy trajalo napucavanje.

Četvrti dan

Stigli smo već oko šest popodne da pogledamo legendarne hardkoraše H2O koji su odradili. energičan, vrhunski nastup na kojem su otprašili većinu stvari s novog albuma Nothing To Prove zajedno uz obrade Fugazija i Madballa. Nakon njih nastupili su The Stupids i Napalm Death, dok su na Bizzar Bazaaru nastupili odlični World/Inferno Friendship Society. Mnogočlani bend svira neku vrstu cabaret punka što je poprilično zabavno u kombinaciji s njihovim imidžem oldskul mafijaša.
Napalm Death smo, naravno, propustili jer je opet Arena bila nakrcana, makar ljudi koji su ih gledali tvrde da unutra uopće nije bila gužva. Zato smo se prije Agnostic Fronta namjestili na šank i čekali početak koncerta da opet ˝ne bi bilo da ne možemo ući¨.
Agnostici su svojom ljutinom razvalili, ali smo se prije kraja uputili prema Olympiji da pogledamo Voodoo Glow Skulls. «Na njih» smo, nažalost, stigli na tek na bis. Za kraj smo malo pogledali i Killing Joke koji je bio ubitačno dosadan, makar su se stariji pankeri (pritom ne mislim na starije tipa 40-ak godina, nego još starije) odvaljivali od sreće i plesa. U Areni su svirali Animals (da, oni Animals koji imaju onaj hit House Of The Rising Sun) tako da je bila prava sreća da smo se sjetili da je u Olympiji Leftover Crack pa smo se brzo preselili na to.
Sve u svemu, Rebellion je vrhunski doživljaj iako možda malo previše svega u malo vremena. Ponovilo se! •


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*