MODERN LIFE IS WAR: Midnight in America

piše: Kristijan Galetić

Modern life is war su jedan od onih rijetkih bendova koji u svega nekoliko godina postojanja ispucaju nekolicinu izvanrednih izdanja i naprosto nestanu ostavljajući sve u nevjerici i iščekivanju. Pri tome su ostavili jedan zamjetan biljeg na svjetskoj hardcore punk sceni ne samo reanimirajući jedan pomalo zaboravljeni punk rock duh na novi i inteligentniji način već i ostavljajući za sobom scenu u porastu.Bendovi poput MLIW su očigledno predodređeni za postavljanje određenih standarda ili drugim riječima postaju određeni arhetip onoga što bi moderan punk rock bend trebao predstavljati. Gledajući unazad, moglo bi se zaključiti da se sličan fenomen događao i drugim značajnim i utjecajnim bendovima kroz povijest, prava je šteta što MLIW nisu iznimka i što je ovo nažalost jedna posthumna recenzija. Što je tu je, možda je tako i bolje, respektabilno sjećanje umjesto postepene degradacije u mlitavost, anemičnost i prosječnost…  …Kad svemu tome pridodate vrlo solidne tekstove priča je kompletirana. Teme kojima se   autor bavi uglavnom su inspirirane neposrednim, vlastitim iskustvima iz realnog života, a ne neke daleke fikcije i upravo ta autentičnost i jednostavnost otkrivaju svu kompleksnost i najbanalnije svakodevice urbanog života, primjerice u pjesmi «Useless generation». Zatim je tu i interpretacija priče o Stagger Lee-u opjevanom puno puta i prije od strane The Clash, Nick Cave&the Bad seeds, vješto obračunavanje sa Sex pistols ostavštinom i njihovim trivijaliziranjem čitave scene i punk pokreta samim svojim postojanjem i daljnjim djelovanjem u kontradikciji sa svime što su davnih dana propagirali. Odavanjem poštovanja i divljenja spram kultnih povijesnih ličnosti poput Strummera, Lorce, Millera. Slijedi povratak na kritiku globalnog multikorporacijskog kapitalizma i eksploatacijske politike spram radničke klase. Kroz nekolicinu tekstova provlači se jedna nit promatranja modernog postojanja čovjeka u tim rutiniranim, šablonskim,bezidejnim životima u jednom općem depresivnom, otuđenom sivilu postojanja bez suvisle spoznaje i želje za promjenom i to sve uz veliku neprikrivenu rezignaciju i bol. Usamljenost,depresija i postojanje diktirano asfaltom,automobilima,uličnim rasvjetama,neonskim reklamama, divovskim shoping centrima, pretrpanim smetlištima, crkvama, birtijama i TV programima, alkoholizmom…
Takav surovi realizam provlačio se kao bitna tematika i na ostalim albumima, očigledno  je  to dečkima bila interesantna tema za obrađivanje ali neminovan je utisak koji preslušavanjem ostaje prilično snažan…




Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*