Review: Rovinj Music Festival 2012.

Krajem prošle godine održan je još jedno izdanje Rovinj Music Festivala kojim je razbijena monotonija zimom obuzetog grada Rovinja i njegovih građana/ki. Na festivalu su nastupili Josipa Lisac, Opća Opasnost, Bare i Majke te čitav niz drugih izvođača.

Nakon višemjesečnog odmora od turističke sezone, koja je bila bolja no što će vam
ikoji turistički djelatnik reći, na red je došlo i kratkotrajno buđenje. Naravno, riječ je o još uvijek mladom glazbenom Rovinj Music Festivalu, koji je četvrtu godinu zaredom u šatoru na glavnom gradskom trgu okupio mlade bendove u borbi za svojom prilikom. Akoniste upoznati s konceptom festivala, trebate znati da je to projekt čiji je cilj dati priliku demo bendovima da se pokažu i zasluže svoje izdanje. Dakle, bendovi se prijave na natječaj, stručni žiri odabere šest polufinalista na osnovu zaprimljenih amaterskih snimaka (kojih je bilo skoro 100), kao i pobjednika koji se odabire u dvije finalne večeri nakon kraćih koncerata.
Ove je godine uveden novitet, umjesto da jedan pobjednik dobije besplatno snimanje CD-a,
bit će napravljen kompilacijski CD nastupa s RMF-a na kojemu će se nalaziti četiri pjesme
pobjedničkog izvođača, tri drugoplasiranog, dvije trećeplasiranog, te po jedna pjesma ostalih sudionika. U masi zaprimljenih snimaka, žiri je kao polufinaliste istaknuo Riječane 100%, Rovinjce TheLink20, Sarajlije Aesthetic Empathy, bend iz Novske Buco i Kalašnjikovi, te prošlogodišnje polufinaliste Merkur iz Kaštela Kalembovca i Frantic iz Novske.

Kako bi se ljubitelji glazbe zainteresirali i glazbeni program obogatio, tu su revijalni gosti. Festival je imao čast otvoriti istarski bend Baltazar, kao pregrupa Baretu i Majkama.
Naravno, od Bareta valja očekivati samo show, a očekivanja su rovinjskoj publici bila
ispunjena. Izlazeći iz crnog BMW-a zagrebačkih tablica, Bare je pod kutom od 45° oteturao
do prtljažnika automobila, uzeo malu ručnu torbu i krenuo prema hotelu Adriatic, gdje mu je neka gospođa pomogla s otvaranjem vrata. Nakon samo pola sata, Bare je na bini pozdravio publiku, i koncert je započeo. Majke su, kako bi pratile svog frontmana, improvizirale više od jazzera, pritom ostajući jako profesionalni i smireni. I dok je Bare tri puta završavao koncert, prvi su se natjecatelji zagrijavali. Nakon sve tri svirke, žiri je morao odabrati samo jednog finalista.

Idućeg je dana kao predgrupa Općoj opasnosti nastupila Kultura, bend iz Poreča. Opća opasnost je ostavila publiku bez daha (bar veći dio publike – op.ur). U dvosatnoj svirci, Slavonci su u prepunom šatoru pokazali publici “da je rock besmrtan”, a publika je uzvratila pjevajući iz sveg glasa. Nakon iduća tri benda, odabran je pobjednik, no to ćemo ostaviti kao šećer na kraju.

Trećeg dana festival se preselio u rovinjsko kazalište/kino Gandusio, u koje bi grad zbilja mogao uložiti koju kunu i obnoviti kulturu kazališta i kina u malograđanskoj sredini kao što je Rovinj. No to je zasebna priča. Gošća festivala bila je i legendarna Josipa Lisac! Sa svojom karizmatičnom pojavom, monumentalnim glasom i provjerenim hitovima, Josipa Lisac dala je festivalu i onaj kulturni aspekt, eleganciju koju ne možete naći u prvom redu na rock koncertu. Ritmovi su podsjećali na kombinaciju fusion jazza i funka, a Josipa se opustila na pozornici i dopustila glazbi da ju ponese i prenese svoju energiju, koju je ona kasnije prenijela
publici. Tu su bile vidljive razlike između amaterskih bendova koji tek započinju svoju
karijeru i jedne Josipe Lisac koja ima karijeru od četiri desetljeća. Nakon Gandusia, vraćamo se na glavni gradski trg, koji je udaljen doslovno tri minute, i nastavljamo uživati u glazbi prošlogodišnjih pobjednika DavidiaNa i Feedbacka. Iznenađenje publici koje su organizatori čuvali do samog početka festivala bio je nastup Šajete i njegovog benda The Shaiones.

Razgovarali smo s Darkom Zgrabljićem iz izdavačke kuće Apeiron, jednim od organizatora
festivala i članova upravnog odbora.

Ovogodišnji novitet je kompilacijski cd…

– Lani je bilo jako dobrih bendova, nijanse su odlučivale, tako da smo ove godine odlučili
zadovoljiti sve njih. Uzeli smo kvalitetnu opremu, svih šest live nastupa je snimano i sukladno poziciji koju se ostvarili na festivalu, s toliko pjesama će biti zastupljeni na kompilaciji.

Gdje će se cd moći kupiti?

– Apeiron ima razgranatu distribucijsku mrežu. Moći će se kupiti u svim boljim glazbenim
dućanima kao što su Dallas, Croatia records, Dancing bear i ostali s kojima surađujemo.

Je li se riješila priča od prije par godina s bivšim upravnim odborom kada je pobjednik ostao zakinut za nagradu – snimanje i izdavanje albuma?

– Da, riješila se, Oliver Kovach je snimio zanimljiv album, u kontaktu smo s njima.

Kako je u ovakvim vremenima pronaći sponzore za festival?

– Jako teško. Ove je godine bilo puno teže tako da smo s dosta manjim budžetom uspjeli
napraviti istu stvar, četiri dana dobre svirke. Uvijek imamo trajne partnere Eurotrade
poduzeće, grad Rovinj, Turističku zajednicu grada Rovinja, Favorit..

Bare i Majke – je li publika dobila ono što je očekivala?

– Nije. Nije i tu ćemo reagirati. To se ne bi smjelo događati. Mi njega nismo platili da ga gledamo pijanog i razvaljenog ili kakvog god, da baulja na pozornici i da se ništa ne čuje.
Dobili smo reakcije i od medija i od sponzora, na kraju krajeva i od publike. To nije nikakav profesionalizam. Meni je žao njegovog benda koji je odlično svirao. Nažalost, to je nešto na šta moramo reagirat i vidjet ćemo kakve ćemo korake poduzeti vezano uz taj nastup. Mislim da nije fer prema bendu, pjesmama i svima nama koji smo se potrudili da našim ljudima pružimo jedan dobar koncert. Ljudi su došli poznavajući njegove pjesme, kompozicije, a nisu uspjeli tri riječi razabrati. Tu smo jako razočarani.

Kako komentirate nastupe Opće opasnosti i Josipe Lisac?

– Ma fantastično. Opća opasnost pružila je vrhunski koncert, svirali su više od dva sata.
Fenomenalno zvuče, slavonski rock je malo drukčiji, ali toliko puno hitova i uspješnica jako lijepo izvedenih, stvarno sam oduševljen. Za Josipu nemamo šta reći. Danas me svi zovu i komentiraju kako je ono bio predivan koncert. Ali tko me još oduševio! Zinedine Zidane su, nažalost, otkazali jer se njihov gitarist razbolio, ali imali smo Šajetu i Shaionse kao jockera.
Žao mi je što nismo to malo bolje uspjeli izreklamirati jer je održao fantastičan koncert.

Tko čini žiri koji odabire pobjednika?
– Uglavnom su četiri ista člana. Ja kao glavni urednik izdavačke kuće Apeiron, Zoran Božić i Leo Modrić iz studija D.P. i Denis Budim iz studija L.A., producent višestruko nominiran za Porin. Ove godine je tu i Igor Franković, regionalni direktor Soundseta za Istru.

Koji su kriteriji po kojima ocijenjujete bendove?

– Prvenstveno gledamo nastup benda, kako zvuče, da li dobro sviraju, je li tehnički sve to dobro izvedeno. Zatim gledamo kakve su kompozicije, aranžman, kao i sam performance na
stageu. To se odmah osjeti, je li bend uigran, spreman, da li se osjeća ugodno na stageu, to su sve plusevi. Međutim, kad smo radili klasifikaciju bendova, radili smo na osnovi tri demo snimke, biografije i sl. Često snimke znaju prevariti jer zvuče bolje no sam bend uživo, no ove se godine pokazalo, kao i prethodne, da smo dobro odabrali. Nije nam se dogodilo da smo odabrali dobar snimak, a loš bend. Iznenađenje su mi Aestethic Empathy iz Sarajeva, koji su donijeli nešto neobično za naš festival, koji su ujedno i pobjednici. Tu je i Frantic iz Novske koji ima veliku budućnost na hrvatskoj sceni, i 100% iz Rijeke je isto jako dobar bend, ima taj Dubioza kolektiv stil.

Što ste naučili iz ovogodišnjeg festivala što ćete primjeniti iduće godine?

– Ovisimo dosta od sponzora jer zaradu od ovoga nemamo. Ovo je čisti entuzijazam da
hrvatskoj demo glazbenoj sceni damo što je više moguće mogućnosti da ih publika čuje.
Osnovni je plan skupiti dovoljno sponzorskih sredstava da možemo pokrenuti situaciju.
Revijalni bendovi nam najviše služe da bi publika, uz dobru zabavu, došla u većem broju i
poslušala demo bendove koji nakon njih slijede. Zato uvijek taj revijalni dio stavimo prije.
Ponovit ćemo sve u okvirima u kojima možemo, vjerujem da dobrim putem idemo jer svaki
put idemo sve više i više. Jako mi je drago da rastu pozitivne reakcije na festival. Ići ćemo istim tempom, naći dobre revijalne bendove, a što se tiče demo bendova, šteta je da nemaju više mogućnosti pokazati ljudima što znaju.

Festivalu i organizatorima samo riječi hvale. Činjenicom da su još lani smanjili broj lokacija, polufinalista i cijene ulaznica na revijalne koncerte, kao i ukinuli mogućnost da publika glasa (kupivši svoje pravo glasa), festival su doveli na višu razinu. Ukoliko se festival nastavi u ovakvom duhu, čekaju nas sve bolji i bolji zimski praznici u Rovinju. Kao Rovinjka, mogu vam iz prve ruke reći da je mladima dosta skupih koncerata koji počinju u 23 sata (ili kasnije!) i monotonije već spomenute malograđanštine. Demo bendovi imaju priliku na kakvo-takvo probijanje na scenu, regrutiranje publike, praksu i još jedan redak u životopisu.
Sve u svemu, odlično realizirana ideja.
Matea Lacmanović

Za fotogaleriju, posjetite službenu facebook stranicu festivala https://www.facebook.com/

Tweet