Revizija inicijative Natonarefernedum

preuzeto: pollitika.com

Inicijativa je završila. Vrijeme je da se utvrdi što je napravljeno dobro, a što je moglo bolje. Što se tiče inicijative radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.Svi uključeni u organizaciju išli su u nepoznato i odradili posao kako se moglo u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.

Sve preko 50 000 s obzirom na stanje, ogroman je uspjeh jer desetak nositelja akcije koji se prije toga nisu nikad vidjeli, niti poznavali, s 20 000 kuna budžeta odradili su akciju do kraja.

Sad se može rezimirati gdje se griješilo:

1. Srljanje

Odbor je donio odluku da iskoristi larmu oko pristupnice za NATO i dolaska Busha, kako bi iskoristio i zajahao medijski val. Možda bismo mogli reći da je priča oko referenduma počela upravo na tom valu i da ne bi bilo moguće uopće pridobiti toliko ekipe da stvar nije postala aktualna.

Nu. Odbor je nastao 16. veljače, a za mjesec dana Odbor je donio odluku da kreće u skupljanje potpisa. No. Jesu li odrađene sve pripremne radnje koje je možda ipak trebalo prije svega odraditi?

Jedan problematičan primjer kojem sam osvjedočio jeste da su štandovi nicali i nestajali gotovo stihijski. Radno vrijeme štandova u samom startu nije bilo utvrđeno, a trebalo je tjedan dana da se stvar popravi sa 50% lokacija.

Bilo je i glasina da se pojedinci nisu pridržavali niti naknadno utvrđenog vremena, što ostavlja dojam neozbiljnosti inicijative. Dalje. Priličan broj lokacija uključen je naknadno, što nije pratilo rad PR tima i općenitu motivaciju javnosti.

Čini mi se da je te detalje trebalo riješiti unaprijed, utvrditi dežurne štandove i leteće ekipe koje bi pokrivale rupe.

Ovaj ad hoc princip je s jedne strane iskoristio navalu entuzijazma, ali s druge strane, sa navalom entuzijazma kao pogonom možda je trebalo krenuti nakon što se osigura maksimalna infrastruktura.

2. PR općenito

Odbor je pristupio javnosti na nekoliko klasičnih načina. Gostovanjem u emisijama, pozivanjem javnih osoba na davanje podrške, lobiranjima za isfuravanje jingleova i slično.

No, krenimo od jinglea. Nastao je skupa sa prvim danom akcije. Takva sitnica morala je biti spremna prije početka akcije, mada je ovo samo jedan primjer, sam po sebi ne pretjerano značajan.

Iskorištavanje javnih osoba. Stihijska furka za koju i dalje ne znam tko je bio odgovoran i kako je točno shema izgledala. U svakom slučaju, nije mi poznato da je itko zvao Žaka ili Tompsona ili Niku Kovaca, već se sve svelo na srodnu ekipu (Rundek, Hladno Pivo i slično). Forsiranjem iste ekipe puca se na istu ekipu i dolazi do zasićenja po pitanju te poruke, a da se poruka ne šalje drugim skupinama/supkulturama.

Dalje, vrlo važna pojava koja se na kraju ipak dogodila.

Stekao se dojam da ne postoji tako široka podrška kao što izgleda na papiru. Kada su Hadzi i Lana nastupali pred Saborom, iza njih je bilo par studenata alternativaca. Nije bilo bakica (može i Jadranka Puž), veterana, pedera, Yupija da nastupaju zajedno i da daju jasno do znanja o širini podrške.

Veći je broj ljudi odlučio ostati lijen, jer jednostavno nisu vjerovali u uspjeh inicijative zbog loše organizacije (neki studoši tamo opet briju na nešto).

Čisto za primjer, nisam vidio da je ekipa iz GONGa aktivno sudjelovala u inicijativi ili pak ekipa iz HVIDRAe ili ekipa iz Baba. Svih onih udruga koje u svojim redovima imaju profesionalno osoblje za promociju javnih interesa.

Umjesto njih uvijek par istih lica (respect Hadziju apsolutni, čisto da ne bude zabune), što umanjuje veličinu inicijative ili je pak realno oslikava u svojem skromnom izdanju. No, vjerujem da je prilična šteta što se razna deklarativna podrška nije snažnije izrazila u djelima, s obzirom da su mediji uspješno prezentirali inicijativu kao skromni pokušaj tamo neke ekipe.

3. Praćenje medija

Ne znam kako su tu stvari šljakale, ali dojma sam da se nitko nije orijentirao na taj detalj (ili pak da je bio oformljen tim), kako bi Odbor mogao reagirati na razne medijske izjave i slično promptno, već je dosta toga i propušteno.

4. Odricanje od stava ZA ili PROTIV

Ovo je vrlo bitno pitanje koje se samo postavlja možda čak u prvi plan. To je medijska podrška ANTINATO ekipe koja je pojela prostor za Odbor i poruku Odbora.

Dojma sam da bi inicijativa bila daleko uspješnija da se ekipa privremeno odrekla svojih rezolutnih stavova, preciznije, da ih nije išla forsirati, te da je otvoren prostor za vrlo jednostavnu i jasnu poruku koju je Odbor morao štancati dok ne uđe doslovno u svako uho.

Umjesto toga, ANTINATO ekipa je pojela hrpu prostora, a nisam baš siguran da je njihov radikalan stav bio prijemljiv i mobilizirajući po široku populaciju. U svakom slučaju, proširio se fokus i smanjila se penetracijska moć Odbora.

5. Nepostojanje kvalitetne organizacije, odgovornosti i komunikacije.

OK. Možda je ovo i dobra stvar, ali s druge strane ljudi obično trebaju pred sobom jasne zahtjeve, ako ih hoćemo navesti da djeluju.

Kada se ne zna tko pije, a tko plaća, nastaju suvišne rupe. Vjerujem i da je BORNA djelom umrla zbog činjenice što se stvar prebacila na Odbor (Oštrić, Tino, Krnić, Hadzi, Kalamita (za nju nisam siguran) i ja pristupili smo listi Odbora), tako da je BORNA izgubila poziciju mjesta rasprave, a vjerojatno samim time i smisao.

Naravno, možda nije bilo moguće uspostaviti jasnu organizaciju, no s druge strane, Oštrić je sa BORNA-om to uspješno realizirao (to opet možda znači da je organizacija loša stvar, jer je BORNA doživjela debakl).

Vratimo se i na odnos Odbora i BORNA-a. Naime, Hadži je bio naš predstavnik, no onda je postao glasnogovornik Odbora. Samim time nestao je kvalitetan kontakt između članova BORNA-e i Odbora. Moguće je da je sličan komunikacijski problem nastao i sa drugim članicama.

6. Objavivanje rezultata

Odbor je rezultate objavio samo prvi dan i drugi dan ako me sječanje ne vara i od tada poprilična medijska tišina. Ne zna se šta se događa, kruže glasine da je ekipa shvatila da od inicijative ništa, pa su dojma da bi realna brojka demotivirala ekipu.

No, čini mi se da je ovom šutnjom Odbor ostavio dojam rezigniranosti i neuspjeha, te da je trebao biti čist i jasan što više prema javnosti. I da je trebao bez obzira na penjanja ili padove maksimalno informirati javnost za koju je na kraju krajeva i pokrenuo inicijativu.

7. Siva zona sa novim štandovima

Čuo sam više glasina i na kraju zaključak da se radi o sivoj zoni. To su naime novi štandovi koji su istina nicali kroz cijelu inicijativu, ali nije bilo jasno što se točno događa i po kojim pravilima. Osobno sam čak pogrešno poručivao ekipi da to nije legalno (furanje listi i slićno), no Odbor je ipak morao iskoristiti net i promociju inicijative da da jasne i jednostavne upute za pokretanje štanda u svim selima, mjestima i slično. Ako me sjećanje ne vara, sa tom shemom se krenulo tek pred sam kraj.

8. Odnos prema volonterima

U raspravi na listi Odbora iznio sam ideju kontroliranja rada štandova. Pojedinci koji su bili bitan dio upravljanja resursima bili su striktno protiv bilo kakve kontrole, a obrazloženje je bilo da ih ne plaćamo za to i da od njih ništa ne možemo niti očekivati. No, meni se čini da takav stav nije dobar. Činjenica što volonteri nisu plačeni, ne znaći da inicijativa mora biti neozbiljna.

Dapače, s obzirom na ozbiljnost i visoko postavljen zahtjev, bojim se da nema druge nego zahtijevati odgovorno ponašanje volontera ili barem protagonista projekta, voditelja štandova.

Ukoliko su pojedinci ušli u takav ozbiljan projekt koji je uzeo par tisuća sati, pojedinci su nužno morali unijeti i dozu odgovornosti, kako se inicijativa ne bi opravdano doživjela neozbiljnom.

9. Izgled stranice

BORNA je imala ljepšu stranicu od Odbora što nije dobro.

Tweet