how long does valium keep working diazepam 5mg will valium slow heart rate

switching from prozac to xanax buy xanax should xanax be taken everyday

get ambien Birmingham buy ambien online zolpidem buy Fresno

weed and valium anxiety diazepam 5mg tea with valium

treating fibromyalgia with phentermine phentermine 37.5mg phentermine and sleep pills

tramadol real name buy tramadol tramadol et confusion

can i take xanax with losartan potassium buy alprazolam online no prescription xanax gg 256 information

valium to pass lie detector valium no prescription needed valium effects central nervous system

norco and valium mix diazepam 5mg cost of valium in thailand

what other pain medication can you take with tramadol tramadol 50 mg tramadol overdose many

Russian Circles u magli Močvare

močvara ZagrebDugoočekivani ponovni susret s post-metal velikanima Russian Circles tekstom i slikom popratio je naš suradnik Damir Batarelo.

Man Zero, Russian Circles @ MOČVARA, 16.11.2013.

Približavajući se nasipu i maglovitoj atmosferi te čudne subotnje noći, primjećujem već u hodnicima Importanea gomilu svakojakih mladih ljudi. Prizivam u mislima bendove nadolazećeg koncerta i upitam se idu li uopće ovi ljudi na ono što bi se moglo navesti kao postmetal fiesta 2013! Močvara je mjesto koje u zadnjih nekoliko godina ugošćuje ogroman broj glazbenih predvodnika, rodonačelnika, nastavljača glazbenih destrukcija ili jednostavno bendova na turneji. Čini mi se, koliko uspijevam čuti, da im u ovoj sezoni ne ide najbolje, ali ostavljam kuloarske priče unutar hodnika šoping centara i ostalih konkuretskih klubova među pučanstvom koje je ionako sklonije kritizirati nego posjetiti ovaj uistinu sjajan koncert. No, krenimo redom…

Svaki koncert ima tu neku klasičnu rutu dolaska na mjesto, razgovora s poznanicima/icama i čekanja svirke. Za nas koji ne živimo u Zagrebu, posjet mjestu kao Močvara nije ispunjen mislima o zasićenosti programa i negodovanju. Zahvalni smo kada imamo prilike pogledati zanimljiv koncert bez obzira radilo se o black metalu ili najsirovijem punku. Danas su tu za nas zagrebački Men Zero i čikaški Russian Circles. Nisam sklon kastinski vrednovati bendove kroz uloge predgrupa ili sličnih rock n rolla pizdarija oko kojih se uzaludno troše suvisle rečenice. Poput laika, vrednujem jednako svaki bend iako se, moram priznati, katkad razočaram priznajući samome sebi da je tvrdoglavost užasna osobina.
U 21 sat spremno podižem press akreditaciju kako bih posvjedočio onome što bi uistinu trebala biti dobra svirka. Uvodne minute ulaska u prostor kluba su i dalje ispunjene neobaveznim razgovorima s svim pozantim licima. Neočekivano uočavam velik broj tzv. „prijatelja“ koji i nemaju baš naviku odlaska na koncerte ako se ne radi o nečemu dovoljno teškom i poznatom, pritom misleći na pojam utjecajnog benda ili, da se vratim na prvobitnu misao, sustava vrednovanja prema stažu ili veličini. Pogled mi zastaje na terasu gdje je već tada veći broj ljudi nego što je recimo bilo na 65daysofstatic i SleepMakesWaves mjesec dana prije (11. listopada) Kako se radi o sličnim ili gotovo istim žanrovima, ovaj prizor svakako čini bolji osjećaj… Dakle, klub će biti dupkom pun. Naravno, to je najbolji iskustveni trenutak doživljaja benda, neposredno i što bliže. Happy hour i ugodno osoblje mi uljepšavaju uvodne minute s namjerom da se što brže iskrivim u poziciju zadovoljnog fana. Bambusi teku kao potoci dok s razglasa slušam najnovije hitove alternativnih bednova koje ne mogu raspoznati. Krajičkom oka primjećujem da se MAN ZERO počeo pripremati.

„Post rock“ velikani?

MAN ZERO nastaju sada već davne 2001. u Zagrebu. Tadašnju post rock klimu su uglavnom činili upravo bendovi iz glavnoga nam grada. Radio Free Isaac se raspadao, Don’t Mess With Texas tek počinjao, a Lunar bio također kratka vijeka. Kroz dvanaestak godina aktivnog djelovanja bend je bivao sve usviraniji i moćniji. Zadnji diskografski uradak tj. split s THREESOME (surf punk, Srbija) ide na tragu ono što su započeli na „TELEMARKU“.
Ova glasna četvroka kreće u 21.49 s melankoličnim uvodom tako karakterističnim za post rock. Uvodne minute se pretvaraju u razradu raznih glazbenih tema skrivenih iza delaya pedala i sve sile sličnih pomagala. Njihanje i zatvaranje očiju već polako obuzimaju. Kada sviraju atmosferični bendovi, samoga sebe častim dubljim misaonim naprezanjem radi jasnijeg doživljaja glazbe. Nisam jedini koji tako razmišlja. Većina ljudi oko mene je već zanesena viđenim. Negdje na polovici koncerta, bend kao da ide spram pooštravanja pojedinih djelova. Sporiji bubnjevi Igora Domjana se sve više trgaju među gitarama Tomislava Biškupa i Denisa Vidačkovića, dok bas Elvisa Šimunca na sredini stagea prati s odobravanjem zvukovnu kulisu. Pjesme se nastavljaju kolebati između snenih i agresivnih dionica. Kao EXPLOSIONS IN THE SKY ili MOGWAI u svojim najblistavijim trenutcima.
22.29, MAN ZERO završava. Močvara je pljeskom pozdravila sjajan nastup ovih sada već starih mladića. U tmini magle koja se razilazi s pozornice, udaljavam se natrag prema okrijepi.
Pritom, čekajući RUSSIAN CIRCLES razmišljam o epitetu velikana post rokerskih krivudanja, rečenice koju sam susreo pri jednom od opisa. Ne znam mogu li se s time složiti ili? Ipak, priznati ću da su blizu toga, u sceni koja još uvijek ne broji više od šaćice zanesenjaka.

„Kada jedan žanr postane dio svakodnevice?“

Pogledavam u novčanik. Nisam baš u mogućnosti kupiti išta od glazbeno/odjevnog asortimana. Moram pohvaliti kazetna izdanja MAN ZERA na matičnom im izdavaču GURANJE S LITICE. RUSSIAN CIRCLES su nudili ugl. iluminatske prikaze na majicama, zadnji studijski LP imena MEMORIAL i sve po pristupačnim cijenama. Na pozornici se marljivo događaju izmjene. Ukazanje u vidu velikih ORANGE boxeva i sjajnog LUDWIG bubnja ozari mi ionako crveno lice. Dvorana se puni.
Probijam se među gomilom, tišina iščekivanja se pojačava. 22.54, kreće 309 i u prvi plan dolazi furiozni nosioc glazbenog pogona RUSSIAN CIRCLESA imena Dave Turncrantz. Bubnjarsko umijeće često prelazi u preseravanje. Ipak, ovaj je mladac dobrano potkovan i radi čudesa na zaista nevelikom setu bubnjeva. Petstotinjak posjetitelja naprosto prati svaki pokret, svaki odsvirani rif i pretvara koncert u događaj o kojem se moglo samo prisanjati! Post rock unutar 1777 ili progmetal mrvljenje unutar MLADEK ili čak i jezivi black metal rif koji nosi za sobom BURIAL nisu niti približno od onoga što sam pokušao razabrati unutar sat vremena svirke. Gusti oblak magle je savršeno upotpunio atmsoferilčan trenutak metaforički se naslanjajući na opis glazbe ovih čikaških osobenjaka. Moram naglasiti i da je u prvim redovima bilo suviše mnogo glazbenih jadnika koji su cijeli koncert proveli u nekakvim čudnim pokušajima plesa koji mi nikako nisu išli s glazbom.
Gitarist Mike Sullivan se sjajno ritmički poigrava s Colinom DeCupierom, nekadašnjim članom zajebanog new school hardcore benda BOTCH koji sada svira i gitaru i bas, ovisno o potrebi. S klon je i pritiskanju raznih gumbića također, što samo još više dovodi do ludila. Iskreno, u 0.06 kada je završila čini mi se zadnja sklada YOUNGBLOOD nisam mogao doći k sebi. Takva misao nije rezultat pretjeranosti u piću koje dovodi do epifanijskih lutanja, RUSSIAN CIRCLES su nakon dva zadnja i po meni najbolja albuma pokazali da zaista mogu biti dijelom žanra koji se svakodnevno sve više konzumira. 2010. su razbijali po Teatru ITD.a na krilima tadašnjeg albuma GENEVA koji je stilski bio puno smireniji od zadnja dva uratka gdje se bend odlučio poigrati s metal korjenima i prilagoditi lutajuću sintagmu novim zaljubljenicima.
Post rock se tada pretvorio u post metal koliko god sami autori mrzili tu žanrovsku podjelu. Žedno Uho Mate Škugora je pogodilo još jednom, kao i 2010. s MONOM (Japan) i ISISOM (S.A.D.)

Stojim vani, okružuju me ponovno lica koja nisam očekivao na ovom koncertu. Svi u jedan glas pokušavamo opisati trankvilizirajuće djelovanje upravo viđenoga. Klub se prazni. Zvučnu kulisu sada krasi M83. Pokušavam uhvatiti nekoga iz benda da mi kaže dvije, tri o životu. Pogled prema pozornici govori da za takvo nešto nema vremena. Iza njih je gomila opreme i još veća gomila trgajući se za potpise, besplatnu majicu ili bilo što treće. Odlazim prema ostatku noći.
Taj je dan Hrvatska ponovno desničarski disala na krilima upravo održanog velebnog koncerta Marka Perkovića, a RUSSIAN CIRCLES kao da su bili preludij pred ludilo znano kao realizacija kataklizme inicijative U Ime Obitelji.
Na izlazu promatram sliku bivših zagrebačkih tvornica koje je ulični umjetnik pretvorio u spomenik tranzicije. Nadam se da idući susret s ovim bendom neće biti baš takav kao atmosfera koja nas okružuje, ispunjena strahom za iole miran društveni progres.

damir batarelo


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*