Sunn o u Šiški: Večer dima i buke
|Koncert vrhonaravnih dronera Sunn o))) u ljubljanskoj Šiški od same objave bio je event koji se ne zaobilazi ni pod temperaturom, gripom ili upalom zubnog mesa. Nema isprike.
—
Već sam dolazak pred fini prosotr dvorane kina Šiška odavao je dojam vrhunskog prostora, iz razglasa diskretno se širio zvuk posljednje Eart albuma Earth – Primitive and Deadly, a preuzimanje akreditacija i kupovina karata više je nalikovalo nekom kazališnom nego koncertnom prostoru. Pola sata uoči giga osiguranje otvara stepenice kroz koje se ulazi na drugu etažu od kuda se ulazi u samu dvoranu koja je je u stvari kino dvorana (kino Šiška!), s padajućim podom i bez ograde za foto-reportere, kao niti napadnih, iritantnih redara. Jako fino i ugodno, definitivno jedna od boljih dvorana u regiji. Steven O’Malley, Grag Anderson i Attila Csihar u Ljubljanu su na gigu promovirali posljednji album Kannon objavljen krajm prošle godine a u Šišku su doveli suport bend Big || Brave.
Big||Brave očito su velike uzdanice Southern Lorda jer koliko saznajemo bit će uključeni i u daljnje promocije lebala širom Europe i svijeta.
Big||Brave su trojac koji istražuje područja dronea i post-rocka koji su utemeljili osim headlinera i velikani poput Melvins, Jesus Lizard i Earth.
Koliko god bio važan ipak su ovdje bili tek zagrijavanje za glavne zvijezde večeri.
Pomračenje u dvorani, dim mašine bile su uvod u izlazak Attila Csihar koji kreće s petnaestominutnim tuvan throat introom. Radi se o tradicionalnom mongolskom načinu pjevanja, svojstveno istočnjačkim šamanima.
Uskoro mu se na stageu pridružuje ostatak benda i magično putovanje je počelo. Uskoro publika gubi pojam o vrijeme/prostoru pa se čini da je koncert trajao 2 do 3 sata.
Sunn se i dalje vješto poigravaju zvukom, vibracijama, igrom dima i svjetla pa nerijetko scena iz infernalnog dojma prelazi u transcendentalno božanske sfere. OK, svako je iz ovog koncerta izvlačio osjećaje prema osobnim afinititetima i stanjima.
Sam koncert kao da je bio koncipiran kroz šest činova, jer nakon Attilinog throatanja kreće onaj prepoznatljiv Sunn sound koji je nekako bio u Kannon stilu, pretih, kao da su se malo umorili od rondanja kakvo bilježimo na Altaru.
Tak nakon gotovo 30 minuta ubacuju u višu brzinu, a Šiška se doslovno trese od moćnog zida buke.
Bend vješto kombinira leadove pojedinih članova za vrijeme kojih, pak, drugi nestaju sastagea iz zida moćnih vintage pojačala.
U jednom trenutku sve se gasi pa publika pomisli da je koncert gotov kad se opet pali ta svemirska brusilica i Sunn vode prema spektakularnoj završnici.
Svaki koncert Sunna je događaj za sebe, koliko god bilo poigravanje škripom, jakim drajvom i fuzzovima izgledalo da se tu ne može puno napraviti. U svakom slučaju nemojte očekivati beskonačne solaže, drum sola i komunikaciju s publikom (sve do kraja giga).
Uglavno, tek kad se svjetla upale, bend skida kukuljice i zahvaljuje publici na još jednom zajedničkom iskustvu. E, da, i nakon koncerta motaju se i druže s fanovima oko distro štanda (gdje su ovaj put nedostajale hoodice).
Još jednom palac gore i za slovenske organizatore i ovu trupu vanvremenskih glazbenih velikana.