30. godina punka vol.2

30. godina punka u Karlovcu vol.2 veliki je pomak u odnosu na prošlogodišnje izdanje koje je, osim što je bilo prvo, ostalo u ugodnom sjećanju zbog prisne atmosfere u kojoj su se na jednom mjestu našli karlovački punkeri (ok, i pokoji hardkoraš i metalac) svih generacija.Cijela priča doslovno je rasla iz mjeseca u mjesec pa je prvo bilo najavljeno cijelo mnoštvo reoformljenih karlovačkih sastava iz 80-ih, pa je slijedila promjena lokacije u Hrvatski a onda je kao bomba odjeknula vijest da u “grad na 4 rijeke” dolaze prvoborci OI punka Cockney Rejects. Zbog velike potražnje organizatori su bili prisiljeni gig seliti u Sportsku pa je sve poprimilo razmjere “pravog” eventa. A tako je nekako i bilo, bar što se karlovačkih okvira tiče.

Koncert, koji bi se uredno mogao nazvati festivalom samo da malo duže traje i da ima neke dodatne sadržaje, počinje već u 18.00 sati nastupom Tahijevih kmetova, za kojima na stage izlaze Made in Taiwan i Me As Well.

MAW i dalje rokaju svoj teenagerski greenday stil a na vrlo dobrom razglasu njihovo dvoglasje i melodije na trenutke podsjeća čak i na Iron Maiden i slične velikane stadionskog rocka. Ne, ne radi se tu o nekakvoj provincijalnoj hevijani, a sumnjam da je mladcima tako nešto i palo na pamet.

Duhovna Pastva stilski ne spadaju u punk i zvuče kao da dolaze iz Rijeke a ne iz Karlovca, neki “post Joy Division” klon. Obzirom da su se na brzinu sklepali zvuče odlično, uigrano i usvirano i definitivno su bili najugodnije iznenađenje večeri te pružili odličnu svirku.

Za njima dolaze karlovački Irci (?!) Crom Dubh i SCUD.

Carl Hunter, službeni bend navijačke grupacije GADEMZ, imao je fanova skoro kao i Rejects, a posebno je zanimljiv bio scenski nastup ženskog krila, skandaloznih Beba koje su se pridružile Hunterima.

Nastup karlovačkih sastava zatvaraju PSD (Prije svega disciplina).  Očito im je ovaj nastup bio manja muka od organizacije cijelog događanja tako da su svoj oldschool punk rock odsvirali skroz korektno. PSD na trenuke podsjećaju na neke bendove s ljubljanske scene početkom 80-ih, bendove Lublanski Psi ili NIET.

Cockneyi zapalili karlovačku publiku

Tu se dvorana počela puniti jer ekipi izvan Karlovca očito je bilo zabavnije za šankom nego slušati karlovačke revival punk bendove. Na stage dolaze dugoočekivani Cockney Rejects. Uigrana “East end” ekipa kreće ravno u glavu s War on the Terraces. Redaju se hitovi s uglavnom prva dva albuma uz tek pokoju “noviju stvar” od kojih je Pride and Glory jedna od poznatijih.

Nakon sat vremena odlaze sa stage da bi ih masa pozvala na bis. Konc završavaju himnom pokreta Oi Oi Oi.

Bend je iznenađujuče uigran i na stejđu djeluju moćnije od većine svojih vršnjaka. Tome je zacijelo i razlog jer u posljednje vrijeme češće provode vrijeme u teretani i joggingu nego po birtijama.

Na koncu se pokazalo da se s dosta volje entuzijazma i uz razumijevanje lokalne politike i u Karlovcu može organizirati veliki koncert koji će privući uz lokalnu publiku i goste iz ostalih gradova i okolnih država a da se ne mora nužno raditi o seoskim ili provincijalnim zabavama s već odavno otrcanim, a opet preskupim hrvatskim estadnim “zvijezdama”.

Šteta jedino što je sve prekratko trajalo tako da je ekipa u nedostatku mjesta za “after” bila prisiljena čekati rane vlakove i autobusne linije smrzavajući se po uspavanom gradu. mb, 21.12.2008.

galerija fotki

Tweet